Banjalučanin Marinko Popović ujedinio komšije: U Boriku napravio kutak za najmlađe
Stanari zgrade u Ulici Relje Krilatice 7 imaju najneobičnije dvorište u gradu, sa drvenim replikama vjetrenjače, aviona i automobila, zbog čega djeca nekada radije borave ovdje nego u velikim igralištima u tom naselju.
Sve ove skulpture kojima se danas oduševljavaju djeca, komšije, ali i prolaznici, napravio je Marinko Popović (62) elektroničar u penziji i to za svog unuka Luku. Zanimljive “instalacije“ od raznih komada drveta i plastike, Marinko izrađuje u podrumu zgrade.
Ključni “sastojak“ njegovih rukotvorina su i stari propeleri, provjereno, djeci najzanimljiviji.
Sve je, priča Marinko, počelo prije šest godina, kada je za unuka napravio malu vjetrenjaču u dvorištu. Ubrzo je osmislio i avion sa propelerom, autić u koji mališani mogu sjesti i okretati volan, te leptirića i zmiju od starih guma.
Pažnju djece privlači i violinista na drvetu, sa nogama napravljenim od plastičnih cijevi za vodu. Ovo unikatno igralište, naravno, ne bi bilo potpuno ni bez malog tobogana i stolica za odrasle.
– Unuk Luka ima 8 godina, ali se u međuvremenu rodio i Petar, kojem je sada sve ovo zanimljivo. Drago mi je što svaki dan ispred zgrade bude mnogo djece iz komšiluka – kaže ovaj skromni deda, koji trenutno smišlja šta bi još mogao napraviti kako bi iznenadio mališane iz kraja.
Supruga Ljiljana priča da Marinko uvijek nešto radi – ne može da miruje i ponosna je na muža što je na inovativan način uredio dvorište njihove zgrade.
Mada Marinko nije mnogo pričljiv, o njemu govore oduševljene komšije, koje imaju samo riječi hvale.
Zdravko Kremenović iz susjednog ulaza na igralište, kaže, redovno dovodi dvogodišnju unuku.
– Ovdje nam je prelijepo, Teodora i ja skoro svaki dan svraćamo, a ona najviše voli da vozi autić. Marinko sve to sam vrijedno radi, što je danas prava rijetkost – govori Kremenović.
I stanarka Gorana Milošević priča da se već nekoliko generacija djece izmijenilo na ovom igralištu, skrivenom od saobraćaja.
– Sve je bolje od zapuštenog dvorišta, a naše izgleda kao da je dvorište privatne kuće, a ne stambene zgrade. Ovo nije klasično igralište, zbog čega je još i ljepše- ispričala je Miloševićeva, tetka malog Maksima, kojem se najviše dopada da vrti propeler aviona. Ona je srećna što su Marinkove vrijedne ruke zbližile komšije i djecu, pa sada više vremena provode zajedno ispred zgrade.
(EuroBlic)
