Magazin 18.05.2017.

Banjaluka diše u ritmu pozorišne umjetnosti

ČITANJE: 3 minute

Vjerujemo u energiju kojom zrači Teatar fest, vjerujemo u njegovu moć koja nas opčinjava i snagu kojom nas hrani, podržava i, svakako, održava, rekao je Nenad Novaković, direktor Narodnog pozorišta RS (NP RS).

On je s ponosom pričao na otvaranju jubilarnog, 20. Teatar festa “Petar Kočić 2017”, koji je u srijedu naveče u NP RS u Banjaluci počeo premijerom predstave “Švajcarska” po tekstu Petra Mihajlovića i u režiji Milana Neškovića.

Novaković je dodao da 20 godina festivala, koji se ove godine održava pod sloganom “Glas tišine”, nije mnogo, ali kada se pogleda koliko je predstava, glumaca i publike prošlo kroz zgradu pozorišta, ne može se ostati ravnodušno.

A, kao posjetilac teško je ostati ravnodušan na bilo šta što se ovih dana dešava u ovoj pozorišnoj kući u Banjaluci, s obzirom na to da svi zaposleni i gosti dišu u ritmu pozorišne umjetnosti.

Ovogodišnji Teatar fest, koji će ugostiti pozorišta iz Srbije, Crne Gore, Makedonije i Hrvatske, otvorenim je proglasio Dane Malešević, ministar prosvjete i kulture RS.

“Ovaj festival nije samo dobra prilika za promociju teatarske produkcije, nego i mjesto susreta reditelja, glumaca i publike i prilika za pozitivnu razmjenu energije, ideja i vrijednosti”, rekao je Malešević.

Komad koji je ozvaničio početak sedmice u kojoj će pozorište imati glavnu riječ prati pet linija priče koje se sublimišu u jednu istu priču, koju pričamo sami sebi, svjesno ili nesvjesno svaki dan. Likovi komada dobro su poznati i u svakodne-vnom životu, brak pred raspadom, ljubavnica, bolesno dijete, kafana, pijanice, a svi žele jedno – otići u Švajcarsku.

U svoj toj frci, baš kao i u životu, zaboravljaju da se grle, zaboravljaju na ljubav i zaboravljaju da ostave prave vrijednosti svojoj djeci.

Upravo je ta krilatica da se ljudi rijetko grle, i prema riječima jednog od glumaca Željka Erkića, lajtmotiv cijelog komada. “U našim glavama je Švajcarska uzeta kao jedan elemenat Zapada za nešto najbolje, a mi ljudi odavde ili odemo tamo i zaradimo neku penziju pa se obavezno vratimo ili pokušavamo i nikada ne odemo. I zbog toga scenografija prikazuje taj skučeni prostor, nema vrata, ne-ma izlaza. Na kraju svi umru tu gdje jesu, a dvoje mladih ljudi ostane i pokušavaju pronaći izlaz, ali ni oni nemaju vrata”, kazao je Erkić.

Za ovaj komad se sa sigurnošću može reći da je pomjerio granice teatra, prije svega u scenografskom smislu. Kompletnu scenografiju, koja je sastavljena na pet nivoa, te prožeta i video isječcima, radila je Dragana Purković Macan.

Neki dijelovi priče zasigurno bi bili efektniji da se dešavaju brže, odnosno neki dijalozi su suvišni, ali ono što se nikako ne može osporiti su igra i uvjerljivost glumaca, posebno mlađeg dijela ansambla, Danila Kerkeza koji tumači lik mladića, koji se 20 godina pretvara da je bolestan, i Belinde Božičković, koja igra djevojku, ko-ja na sve načine pokušava da se upiše na glumačku akademiju, ali nikako ne uspijeva.

Iako bez ijedne izgovorene riječi, ali dovoljno efektna da svojim pokretima dočara sve što bi trebalo reći o jednoj ženi, bila je uloga Miljke Brđanin. “Nadam se da sam svojim pokretom dovoljno rekla. Nekad nisu potrebne riječi da se kaže kako se čovjek osjeća.

To je lik komšinice ili žene koju svako od nas može u sebi da prepozna, koja je sama, koja se osjeća loše i sve je to trebalo u jednom prostoru da se pokaže”, istakla je Brđaninova, dodajući da s obzirom na to da živimo u 21. vijeku i teatar treba da ide u tom smjeru.

Večeras je na repertoaru komad “Čuvari tvog poštenja”, autorski projekat Borisa Liješevića, a u izvođenju Gradskog pozorišta iz Podgorice.

(Nezavisne)