Politika 25.08.2015.

Njemačka analiza: Mladi i pametni bježe sa Zapadnog Balkana, a ostaju samo konzervativni

ČITANJE: 4 minute

press_conference_-_mfa_vienna

Ekonomska situacija na Zapadnom Balkanu je katastrofalna, a perspektive za pristupanje EU su jedva kredibilne. Umjesto još više praznih riječi, konferencija za Zapadni Balkan trebalo bi da inicira investicione programe, ocjenjuje Dušan Reljić, ugladni analitičar njemačkog političkog instituta Štiftung visenšaft und politik.

Uoči predstojeće konferencije o Zapadnom Balkanu, Reljić u autorskom tekstu na sajtu ove organizacija tvrdi da “šuplje zvuče tvrdnje vlada zapadnog Balkana da njihove zemlje imaju perspektivu ulaska u Evropsku uniju uz podršku briselske birokratije i političara iz zemalja članica EU”.

U nastavku tekta prenosimo Reljićevu, intrigantnu analizu.

“Slične izlizane tvrdnje vjerovatno će se čuti na drugoj konferenciji za zapadni Balkan, koja će biti održana 27. avgusta u Beču.

Poslije tri decenije rata i sukoba, perspektiva pristupanja postala je politički sredstvo za stabilizaciju ovog dijela jugoistočne Evrope. Međutim, kredibilitet ove perspektive je u velikoj mjeri ispario, a najsiromašnije su napustile nade da će biti bolje i da će život biti dostojanstveniji: Tokom protekle godine desetine hiljada Roma i Albanaca napustilo je svoje domove da tražeći budućnost u Nemačkoj i drugdje u Zapadnoj Evropi.

Ekonomska stagnacija  

Prva konferencija o Zapadnom Balkanu, pokrenuta od strane njemačke vlade, održana je prije dvije godine u Berlinu. Politički i poslovni lideri iz regiona i zemlje članice EU su se udružili sa primarnim ciljem podsticanja ekonomske saradnje između država zapadnog Balkana i Evropske unije.

Inicijatori ovog mehanizma su vjerovali da će ubrzati članstvo u EU, smanjiti nekontrolisanu emigraciju i mješanje spoljnih sila poput Rusije, islamskih režima i Turske. Ali, statistika govori drugačije.

Od izbijanja ekonomske i finansijske krize u Evropskoj uniji, ekonomski rast kandidata za pristupanje EU iz jugoistočne Evrope je zastao i opao dok su se politička previranja pogoršala.

Očigledno je da su migranti imali realniju procjenu socio-ekonomskih okolnosti od vlada zapadnog Balkana i mnogih njihovih stranih savjetnika. U 2014. BDP zapadnih balkanskih zemalja (uključujući i Hrvatsku ) je i dalje 10 odsto ispod nivoa iz 1989. godine kada je počeo raspad Jugoslavije.

Prema “Economist Intelligence Unit”, per capita dohodak je samo 27 odsto od prosjeka za EU i oko polovine nivoa zemalja koje su pristupile Uniji između 2004. i 2007. godine, jedna četvrtina odraslog stanovništva i 50 odsto mladih je nezaposleno, investicije su oskudne, potražnja za proizvodima i uslugama iz Njemačke i Italije -dva najvažnija trgovinska partnera – je usporen, državni dug je spiralno rastao zajedno sa migracijom, a ekstremno siromaštvo je sve brojnije, posebno na Kosovu.

Ekonomski atrofija dovodi do iseljavanja bolje obrazovanih mladih ljudi i proređivanja socijalnog osnova za liberalne i progresivne političke opcije. Narodnjaci svih boja, od kojih neki snose ličnu odgovornost za izazivanje nacionalizma tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji koji je vodio ka secesijama od 1991-2001, odavno su povratili prednost.

Iako su svi deklarativno orijentisani ka budućem članstvu u EU, posljedice njihove politike su poražavajuće. Najgore od svega jeste njihova nesposobnost da obezbjede veću zaposlenost i pravedniju raspodjele prihoda. Iako je ovo djelimično posljedica ekonomske krize u EU, odbijanja trenutnih lidera da dijele vlast čini stvari još gorim.

Oni bježe od reformi koje bi oslobodile biznis a i društvo državnog paternalizma i učinile lidere politički i moralno odgovornim. I tako životni standard nastavlja da pada, političke institucije nastavljaju da propadaju, dok se politička moć koncentriše nekontrolisano u rukama pojedinaca, etnički šovinizam raste jednakom žestinom a sloboda govora i štampe gase.

Nema reforme bez ekonomskog rasta

Bolja vlast i reforme političkih i ekonomskih institucija – kao što traže lideri EU, uobičajenoosa malim osvrtom na ekonomske slabosti zainteresovanih zemalja, neće same ublažiti bijedu. Kako, na primjer, može tržište rada biti dodatno liberalizovano pored tako niske stope zaposlenosti?

Bez ekonomskog rasta, političke reforme će ostati bez uticaja.

Jasno je da države Zapadnog Balkana nisu u stanju da same generišu rast. Ako zaista treba da se pridruže EU u srednjoročnom periodu, investicije koje će generisati zapošljavanje, inicirane i uz podršku EU i njenih država članica, biće od ključnog značaja.

Zemljama kandidatima se mora dati veći pristup tržištu rada EU, kako bi se rješila nekontrolisana emigracija. Dalje, zemlje Zapadnog Balkana treba da budu u potpunosti uključene u mnoge oblasti politike EU, kao što su energetika, saobraćaj, životna sredina, klima i poljoprivreda.

Inače će postojeće ekonomsko i socijalno nazadovanje ubrzati već očigledu eroziju demokratije i dovesti do kolapsa stabilnosti u jugoistočnoj Evropi. (Stiftung Wissenschaft und Politik)