Diskriminacija osoba sa invaliditetom i kod životnih osiguranja

Nedavno odem u banku i na šalteru me službenica ljubazno obavijesti da nude pakete osiguranja. Pitam je da li to važi za osobe sa invaliditetom, na šta dobijem negativan odgovor, kaže Ana Kotur, aktivista za ljudska prava, ukazujući i na ovaj vid diskriminacije.

“To je uglavnom posljedica medicinskog shvatanja invaliditeta jer je invaliditet jednak oštećenju, odnosno gubitku i šteti. Sa druge strane, da je na tragu ljudskih prava, bila bi ispoštovana mogućnost zaštite. Da se razumijemo, invaliditet je samo jedna okolnost i ona u razvijenim servisima društva teško da bi uticala na nastupanje štetnog događaja više nego kod osoba bez invaliditeta”, kaže Koturova.

Osobe sa invaliditetom kažu da ne mogu da se osiguravaju pod istim uslovima kao osobe bez poteškoća.

“Pitanje je šta ako je osoba sa većim stepenom invaliditeta uz ovakvo poimanje invaliditeta obavljala zanimanje koje je vezano za ličnost i njene lične sposobnosti. Da li bi imala pravo da se profesionalno osigura uopšte, kao svi ostali. Recimo advokat od profesionalne odgovornosti”, kaže Kotur.

Posebno diskriminisani su, kažu, distrofičari, koji osiguranje ne mogu dobiti skoro ni pod kojim uslovima.

“Naše bolesti su progresivne, tako da za nas ne postoji ni najmanja mogućnost dobijanja životnog osiguranja, ali ni onog od povreda. Kao da se ne suočavamo svaki dan sa poteškoćama, otežavaju nam i na ovakvim stvarima”, kaže Elma iz Sarajeva, koja se rodila sa mišićnim poremećajem.

Da ima i onih koji su se uspjeli osigurati, iako pod posebnim uslovima, pokazuje primjer Vere Bošković iz Banjaluke. Vera je diplomirani pravnik, a od rođenja je slijepa.

“Vjerujem da dosta ljudi neće da osiguraju zbog stanja u kojem se nalaze, ali ne bih generalizovala. Meni su, na primjer, kada sam potpisivala ugovor, rekli da nisam osigurana od rizika koje nosi vid. Tako sutra da me pregazi auto zato što nisam vidjela, ništa se neće dogoditi, ja sam svjesno prihvatila te uslove”, kaže Boškovićeva i dodaje da osiguranja štite sebe, što je i očekivano.

Iz osiguravajućih kuća kažu da osobe sa invaliditetom moraju dostaviti nalaz i rješenje o invalidnosti, nakon čega doktor koji radi za njih procjenjuje stepen rizika.

“Sve zavisi šta je uzrok invalidnosti. Nema baš sktriktnih ograničenja. Mogu podnijeti zahtjev, samo je pitanje hoće li biti odboren. U suštini, postupamo onako kako nam kaže doktor”, govore iz “Uniqa osiguranja”.

U “Dunav osiguranju” rekli su da se osobe sa invaliditetom kod njih mogu osigurati životno, ali ne i od nezgode. “Tu je veoma bitan i stepen invalidnosti koju procjenjuje ljekar. Ako na kraju i dozvoli sklapanje ugovora, onda se uzima neka najminimalnija premija”, kažu u “Dunav osiguranju”.

U “Grawe osiguranju” tvrde da među svojim klijentima imaju mnogo osoba sa invaliditetom.

“Mi trenutno nemamo posebne tarife za osobe sa invaliditetom. Imamo i programe za osobe ne samo sa invaliditetom, nego i sa nekim teškim bolestima. Tema je veoma teška i ne može se u nekoliko rečenica objasniti prije svega jer se svakom osiguraniku pristupa pojedinačno, svaki slučaj je za sebe”, ističu iz “Grawe osiguranja”.

(nezavisne.com)