Đurđica Bjelošević, slikar konzervator Muzeja RS: Produžiti život umjetničkom djelu veličanstven osjećaj

Tragove prolaznosti života i sve promjene koje su prirodna posljedica protoka vremena vidimo i osjećamo svuda oko sebe, na svom licu, na “licima” objekata, ulica, na boji korica knjige.

I svi mi, da možemo, dali bismo ponekad sve od sebe da učinimo nešto nemoguće, zaustavimo prolaznost, a samo rijetkima polazi za rukom da “obrišu” tragove prošlosti i poprave oštećeno i sačuvaju neprolaznu vrijednost kulturnog nasljeđa.

Tom odgovornom i izazovnom poslu konzervacije i restauracije među rijetkima u Republici Srpskoj posvećena je slikar konzervator Đurđica Bjelošević. U Ateljeu za konzervaciju i restauraciju slikarskih djela Muzeja Republike Srpske koristeći metode kojima se štiti kulturno nasljeđe, daje sve od sebe da oštećena djela dovede u stanje što bliže izvornom i autorskom izgledu. Za naš list govorila je o izazovima i odgovornostima svog posla, značaju ovog procesa rada, ali i širokom polju svog umjetničkog djelovanja.

– U ovoj sferi konzervacija je bitniji segment, jer preventivno štiti i zaustavlja dalje propadanje građe, dok restauracija u smislu retuša ili nekih rekonstrukcija predstavlja “uljepšavanje” koje jeste efektnije i vidljivije, ali nije tako suštinski bitno za sam predmet i njegov životni vijek – priča Bjeloševićeva, koja je nakon studija slikarstva i sedmogodišnjeg iskustva predavanja likovne umjetnosti, imala priliku da bude angažovana kao spoljni saradnik u Muzeju RS Srpske u svojstvu asistenta višeg konzervatora Dijane Pešikan-Egić.

Radeći na poslovima konzervacije i restauracije na projektu zaštite četiri jerusalimske ikone iz Livna, koje pripadaju zbirci proglašenoj za kulturno dobro BiH, izrazila je afinitet i strpljenje prema detalju i ovaj poziv joj se učinio jako srodnim.

– Svoje interesovanje nastavila sam kroz honorarni angažman u ovoj instituciji, a znanje obogatila kroz pohađanje specijalističkog kursa, polaganje stručnog ispita za zvanje slikar konzervator, nakon čega sam i stalno zaposlena – priča Bjeloševićeva i potvrđuje da je ovo zanimanje rijetko na našim prostorima, ali da se potreba za zaštitom svakim danom povećava, upravo zbog faktora vremena i loših uslova u kojima se nalaze brojna kulturna dobra.

Prilikom konzervatorsko-restauratorskog procesa susreće se, kako kaže, sa različitim problematikama.

– Svako oštećeno djelo je priča i izazov za sebe, jer zahtijeva razne vrste aktivnosti uključujući provjeru stanja, dokumentaciju, procjenu metode primjene, rad na predmetu, te preventivnu zaštitu. Izazov se najbolje može doživjeti kada se neko zaštićeno djelo uporedi na osnovu fotografije prije intervencije i nakon kompletnog tretmana. Veličanstven je taj osjećaj kada si svjestan da si svojim radom produžio životni vijek nekog umjetničkog djela poštujući etičke kodekse koji uključuju načelo minimalne intervencije, korišćenje reverzibilnih metoda, te temeljno dokumentovanje svih faza rada – objašnjava ona.

Kako je ovaj poziv neodvojiv od konstantnog nadograđivanja znanja i praćenja naučnih istraživanja koja su usmjerena na što učinkovitije metode prilikom procesa, ali i zaštite samog konzervatora restauratora i ona se trudi da nadograđuje svoje znanje i bogati iskustvo. Među brojnim seminarima prošle godine prisustvovala je tronedjeljnom stručnom usavršavanju na polju konzervacije i restauracije u Galeriji Matice srpske.

– Ovaj poziv, kao i ovo zanimanje, izrazito su rizični za zdravlje radnika zbog čestog kontakta sa štetnim materijama kao što su organski rastvarači. U tom smislu stručni boravak u Galeriji Matice srpske mi je omogućio upoznavanje sa naučnim tokovima, direktan pristup i uključivanje u procese koje su kolege trenutno obavljale, te je takav vid “živog” i praktičnog iskustva neprocjenjiv – istakla je Bjeloševićeva.

Kao najdragocjeniji projekat na kojem je radila izdvaja projekat zaštite četiri jerusalimske ikone.

– Bilo je značajno iz više razloga, između ostalog, jer je taj radni proces iznjedrio izložbu “Konzervatorski dosije”, koja je imala za cilj upravo predstavljanje javnosti ovaj kompleksni proces, koji je često mistifikovan i nevidljiv. Te ikone, kao i ostale ikone iz zbirke koje su u vlasništvu crkve Uspenja presvete Bogorodice iz Livna, proglašene su za kulturno dobro BiH te je samim tim zaštita i rad na njima od posebnog značaja. Pored toga, imala sam priliku raditi na zaštiti zbirke slika iz odjeljenja istorije umjetnosti Muzeja RS, na kojoj konstantno radimo, te intervencije na nekoliko slika iz Muzeja grada Zenica, koje su bile pogođene poplavom – ispričala je Bjeloševićeva.

Svjedoci smo, objašnjava, da kulturna stvarnost i realizacija u smislu vidljive manifestacije nije ni blizu u odnosu na potencijal koji je prisutan imajući u vidu već popriličan broj umjetnika generalno, onih koje je odgojila Akademija umjetnosti, te onih koji se tako osjećaju i djeluju. – Povjerenje i podrška među umjetnicima mislim i vjerujem da su najmanji problem. Takva energija koja je “zarobljena” između krutih sistemskih pravila i nedovoljnog senzibiliteta u razumijevanju nadređenih trebalo bi da se jasnije udruži, a samim tim i djeluje o pitanju izražavanja potreba ove kreativne mase, koja čini osnovu kulturne sfere, ako je ikome od onih koji odlučuju uopšte stalo da ona postoji – ističe Bjeloševićeva.

Zatvara krug samostalnom izložbom

Njeno umjetničko polje djelovanja je široko. Svoja umjetnička djela predstavila je i na “Ars Kozari”, radila je scenografiju za predstavu Nevid teatra “Spejs koka”, oslikavala prostor NUBRS-a i dio je tima Art kluba “Prostor”.

– Biti u mogućnosti da svoj dar manifestuješ na raznim poljima predstavlja ujedno i bogatstvo i izazov. Kada kreativno razmišljaš, ideje se same rađaju, a realizacija se čini kao najlakši i najljepši dio, te su svi ti angažmani izgradili i dio mene, jer ulazak u određeno polje stvaralaštva crpi rješenja i neke suštine kojih nismo ni svjesni dok se ne prizovu kroz određeni zadatak ili temu – objasnila je ona i dodala da se ne može pohvaliti ambicijom u izlagačkom smislu, ali se nada skorom zatvaranju tog kruga, te da će skice preći u konkretan finalni izraz.

(Glas Srpske)