Magazin 07.12.2015.

Ispovijest jedne mame: Zašto ne volim što sam majka

ČITANJE: 4 minute
Ne volim sto sam majka
Rođenje djeteta svakoj ženi treba da predstavlja najveću radost, a biti majka je sigurno najveća odgovornost sa kojom se jedna žena suočava.

Naše društvo je i dalje patrijahalno vaspitano, porodica je svetinja i duboko su ukorjenjeni stavovi da žena tom činu treba beskrajno da se raduje, da je dolazak bebe na svijet čini najsrećnijom i najispunjenijom. I dalje je tabuu tema da neke žene ne žele da postanu majke i da se ne raduju rođenju bebe.

To se smatra zločinom, takve žene se osuđuju i izbjegavaju. Predrasude su te koje utiču da takve žene gledamo prezrivim pogledom i da ih osuđujemo čak i prije nego što čujemo njihovo mišljenje, stavove i razmišljanja. Jedna mama podijelila je svoju priču o temi o kojoj se ne govori – zašto ne voli da bude majka. Iako na prvi pogled se taj stav čini odbojnim, prezrivim i za osudu, sa tom situacijom suočava se milion žena širom planete svakoga dana.

Kako kaže otkad je dobila dijete, nju više niko ne primjećuje. Osjeća se zapostavljeno i užasno. Kao da je vazduh – tu je, neophodna je za život, ali svi prolaze pored nje kao da ne postoji. Niko ne mari za njene potrebe, želje i volju – beba je ta kojoj sve treba da se podredi, a majka je samo sredstvo da se bebine potrebe i želje ispune. Kako sama tvrdi kada je primila svoje dijete prvi put u naručje nije je preplavio blaženi osećaj zadovoljstva ili ljubavi prema njemu. Odmah se osjetila odgovornom za to malo biće.

Ljubav prema bebi nije se javila odmah, već poslije tri, četiri mjeseca, kada je dijete malo ojačalo i više nije bilo novorođenče. Postala je stalno iscrpljena, umorna i neuredna, a jedva čeka da neko drugi preuzme brigu oko djeteta da bi mogla, bar malo, da se naspava, našminka i dotjera. Kada imaš dijete zapostaviš svoj fizički izgled; zaboravi na odlazak u teretanu, solarijum, na masažu i kod manikera. Ovo ti je naravno dostupno ako imaš brdo novca da platiš dadilju i spremačice. Ali ako živiš od prosječne plate pomiri se sa tim da izgledaš kao strašilo. A, to dovodi do toga da polako počinješ sebi da se gadiš, postaješ ružna, zapuštena žena koja potajno počinje bebu da krivi za svoju “nesreću”.

Dojenje je zdravo i majčino mlijeko jeste najzdravije i najhranljiviji obrok za bebu. I ova mama je željela da doji svoju bebu. Ali joj je od dojenja bilo muka i izgubila je apetit. Mlijeko joj je bilo slabo, nije ga imala dovoljno i počela je da se osjeća kao glavni krivac što ne pruža najbolje svom djetetu. Kako sama kaže kada sam prestala da dojim dijete osjećala sam se mnogo bolje i opuštenije. Ja sam se osjećala ko da mi je neko napokon vratio moje tijelo nazad i počela sam se od svega polako da se oporavljam.

A, bebi su polako prestajali grčevi, počela je više da se smije, da bude raspoloženjija i nasmijanija. Kao da je obema laknulo kada sam prestala sa dojenjem. Mnogi su ostali u šoku, upućivali mi prijekorne poglede i prevrtali očima kada sam rekla da ne želim da dojim jer to ni meni ni djetetu ne prija. Zato sam počela da izbjegavam tu temu i da pričam o roditeljstvu, pa su ljudi počeli da misle da sam zla, neodgovorna, da ne volim svoje dijete, okolina je počela da me osuđuje i upire prstom u mene.

Počela sam da se osjećam kao zatvorenik, izolovana od svijeta i zatvorena u svoju ljušturu. Šta nije u redu sa ljudima, ili je glavni problem u meni? Sigurno je i drugim mama ponekad muka od odgovornosti biti roditelj i sve što tražite jeste samo malo pažnje i razumijevanja. Ništa više.

Još jedna stvar zbog koje ne volim što sam mama je ta da sam po cijeli dan zatvorena u kući sa bebom. Jedva čekam da počnem da radim da konačno zaokupim sebe drugim stvarima osim mijenjanjem pelena, pranjem uflekanih benkica i žabica.

Željna sam da izađem sa drugaricom u grad i uživam u trivijalnim stvarčicama kao što je popodnevno ispijanje kafe, tračarenje i komentarisanje frajera koji prolaze tik pored nas. Život mi se sveo na to kad beba treba da jede, šta treba da jede, ima li danas grčeve ili ne, da li je uzela sve potrebne vitamine itd. Jeste roditeljstvo lijepa stvar, ali je prije svega ogromna odgovornost, žrtva i ako niste spremni da se u potpunosti podredite drugome, a zapostavite sebe, nećete uživati u majčinstvu. Prvo ćete lagati sebe, pa svoje najbliže, zatim okolinu, ali duboko u sebi bićete jedna nesrećna, zapuštena žena.

(B92)