Biznis 28.07.2016.

Još samo ljubav čuva stare zanate

ČITANJE: 3 minute

Dok se do prije samo nekoliko decenija život nije mogao zamisliti bez zanatlija poput vunovlačara, abadžija, kujundžija ili samardžija, danas zbog manjka mušterija većina zanata polako, ali sigurno izumire.

Goran Irić, jedini vunovlačar u Banjaluci sa registrovanom radnjom, ovim zanatom bavi se baš kao i njegov djed i otac.

Posla ima, ali naglašava da ni broj mušterija ni zarada nisu kao nekada. Priča da su mu ranijih godina mušterije bile iz raznih slojeva društva, dok danas vunu obrađuju uglavnom stanovnici sela za izradu priglavaka, džempera i dušeka.

– Sjećam se da mi je djed pričao da je za kilogram vune koju obradi mogao da ode na piće i ćevape. Ja zaradim četiri marke po kilogramu i imam veće namete. Prije su se porezi plaćali kvartalno u četiri rate, a sada svakog mjeseca – ispričao je Irić. On smatra da bi zanatlije u Banjaluci trebalo da dobijaju podsticaje kao kujundžije na Baščaršiji u Sarajevu ili oni u Srbiji.

Za samardžiju Stevu Gajanovića važi stara izreka da je zanat zlata vrijedan jer, kako kaže, i danas ima posla za one koji znaju da izrađuju samare.

– Naručuju od mene samare ljudi koji drže samaricu i rade sa drvima, a među mušterijama je dosta ljudi sa sela. Imam dosta narudžbi iz Srbije. Drvo za izradu samara mora biti zdravo i tvrdo, a najčešće koristim jasen, brijest i mladu bukvu. Jedan manji samar košta 100 KM, a potrebna su dva dana za njegovu izradu – kazao je Gajanović. Dodao je da pored njega u gradu rade još dvojica samardžija.

Milovan Ćulum, koji je od oca naslijedio ljubav prema sviranju i izradi narodnih instrumenata, kaže da poznaje još samo jednog Banjalučanina koji se bavi tim poslom.

– Ručno izrađujem tamburice, gusle i  frule, a znam i da ih sviram. Jedne gusle izrađujem 20 dana, a prodajem ih po cijeni od 200 do 500 KM – kazao je Ćulum.

Starih zanata je, prema podacima etnologa, na teritoriji Vrbaske banovine do 1935. bilo 92 vrste, a danas se mogu nabrojati na prste jedne ruke.

Etnolog i muzejski savjetnik u Muzeju RS Vladimir Đukanović kaže da je većina tih zanata izumrla, a zanatlije koje su opstale nemaju dovoljno posla da bi imali registrovane radnje.

– U Banjaluci danas postoji tek nekolicina zanatlija. Pisao sam monografiju “Stari zanati u Republici Srpskoj” i znam da je veoma mali broj zanata opstao. I dalje postoje korpari, lončari, ćumurdžije, užari, samardžije, sarači, kovači, nožari, ćurčije, kazandžije, bačvari, drvorezbari i izrađivači tradicionalnih muzičkih instrumenata – rekao je Đukanović.

Hiljade zanatskih radnji

Na području Vrbaske banovine 1935. godine bilo je registrovano 5.113 različitih zanatskih radnji.

– Samo u Banjaluci bilo je 498 zanatlija, a po okolnim selima 98. To su sve zanatlije koje su imale majstorski ispit – priča Vladimir Đukanović.

(Glas)