Kako su Banjalučani doskočili zdravstvenom sistemu: Daruju krv da mogu besplatno ljekaru
Aktivni davaoci krvi izborili su se za pravo da budu oslobođeni plaćanja participacije, a ovu beneficiju sve više koriste i ostali Banjalučani kada žele da izbjegnu plaćanje skupih ljekarskih pregleda.
Humanost je u tako u današnje vrijeme poprimila sasvim novu dimenziju, jer Banjalučanima više nije motiv da nekome spasu život, već sebi obezbjede besplatnu zdravstvenu zaštitu.
Jedan srednjovječni sugrađanin, otac dvoje djece, otvoreno nam je ispričao kako je odlučio da daruje krv, tek kada je čuo da će tim činom godinu dana biti oslobođen plaćanja participacije.
– Godinama sam odlagao odlazak zubaru jer smo uvijek imali prečih izdataka u porodici, ali više ne mogu da trpim bolove. Stomatolog u državnoj ordinaciji rekao mi je da moram na operaciju, što će koštati više od stotinu maraka. Zato sam riješio da darujem krv i onda ću u narednih godinu dana zakazati operaciju, dok se tijelo oporavi. Nisam baš ponosan na to, ali na kraju biće dobro i meni i nekom drugom kome je krv potrebna – rekao nam je svoje razloge ovaj Banjalučanin, koji porodicu, dodaje, jedva izdržava od 600 maraka plate.
U Udruženju doborovljnih davaoca krvi kažu da ovakvi primjeri više nisu nikakva tajna i da je siromaštvo glavni razlog za to.
– Ne treba to kriti i ne zamjeram ljudima više uopšte što se odlučuju zbog ličnog interesa da daju krv. Neimaština je, narod se snalazi na razne načine, treba platiti račune, izdržavati porodicu. Dosta ih je meni lično reklo da bi prodali i organ da mogu, a da neće krv. Ipak, odgovorno tvrdim da to nisu naši članovi, već građani koji samoinicijativno daruju krv kada hoće – priča Đuro Ožegović, predsjednik banjalučkog udruženja, koje ima 900 aktivnih članova.
Podsjeća da udruženje radi po planu i programu, te da su prerasli u interventnu jedinicu, koja djeluje po pozivu kada je hitno potrebna svježa krv.
Zbog lošeg životnog standarda, sve je banalizovano, pa i osnovne životne vrijednosti, poručuje sociolog Ljubiša Rokić.
– Spremni smo da prodamo sve kako bi preživjeli, pa čak i krv. Tako se gubi sam čin dobrovoljnosti i davanje krvi postaje interesno – zaključuje Rokić.
U Zavodu za transfuzijsku medicinu RS naglašavaju da se pri registraciji dobrovoljnih davalaca krvi, prikupljaju informacije o potencijalnom davaocu, njegovom zdravstvenom stanju i određenim demografskim karakteristikama.
Ipak, doktori ne pitaju za motive davanja krvi, niti imaju informaciju u kojem obimu građani zaista i koriste prava dobijena dobrovoljnim davanjem krvi.
– Ono što se u našoj bazi registruje je da li je potencijalno davanje krvi dobrovoljno ili takozvano „porodično“, kada se krv daruje za određenog pacijenta. U svakom slučaju, svakom davaocu izdajemo potvrdu da je osoba dala krv određenog datuma kako bi davalac mogao ostvariti svoja prava i beneficije. U knjižici dobrovoljnog davanja krvi takođe se navodi davanje krvi i datum, što takođe služi kao dokaz da je davalac oslobođen plaćanja participacije – precizirala je direktorka Gordana Guzijan.
Podsjetila je da su plaćanja participacije trajno oslobođeni davaoci sa preko deset darivanja, a godinu dana oni koji su krv dali manje od 10 puta.
Dugogodišnji davaoci hrane se u Crvenom krstu
U Udruženju dobrovoljnih davalaca krvi kažu da im je cilj izboriti se da davaoci sa preko pedeset darivanja budu cijenjeni i poštovani u društvu, kao i njihova porodica.
– Žalosno je da jedan naš član sa 150 dobrovoljnih davanja, danas jede u Crvenom krstu, zaboravljen od svih i razočaran u život. Djeca čovjeka koji je 182 puta darovao krv, sada prose na ulici jer nemaju posao. Razočaran sam kao humanista, više se cijene i poštuju kriminalci, kontroverzni biznismeni nego dobrovoljni davaoci koji su krv dali više puta, nego što je neko popio vode – rekao je Ožegović.
(EuroBlic)
