Na terenu sa radnicima zimske službe: Bez njih bi stao život u Banjaluci

Njihov radni dan završava u jedan poslije ponoći, kada u garažu isprate posljednje autobuse, a sljedeći počinje prije zore, u četiri ujutru.

– Ustanem u tri i prvo očistim snijeg u svom dvorištu, da mi žena može izaći kolima, a već u četiri sam na poslu. U to vrijeme je najljepše raditi, nema saobraćaja, niko ti ne smeta – priča Miodrag Serdar, radnik zimske službe u preduzeću „Eko Euro Tim“.

On i njegove kolege od snijega spasavaju skoro pola Banjaluke, uključujući najstrmije ulice na Starčevici, Pobrđu, Laušu, Paprikovcu i naseljima Trla, Šibovi, Suturlija i Jagare.

– Moramo poraniti da očistimo ulice, trotoare i prilaze autobuskim stajalištima, prije nego narod krene na posao. Uglavnom uspjevamo, imamo i s čim i s kim – kaže Ljubiša Balaban, šef zimske službe „Eko Euro Tima“.

Na terenu je, kad zapada, 60 „pješadinaca“ koji lopatama razgrću snijeg, te još 40 vozača, automehaničara, dispečera…

Mali traktori, koje putari zovu „cicibani“ čiste trotoare, a osam velikih kamiona i pet „unimoga“, sa grtalicom naprijed i posipačima ozada, krstare kolovozima. Za dan na ulice pospu 70 do 80 kubika abrazoivnog materijala i 70 do 90 tona soli.

Dok upravlja ovom operacijom, Balaban obavi od 200 do 800 telefonskih razgovora dnevno.

On zove vozače i dispečere, ponekad i „pauka“ da ukloni nepropisno parkiran automobil, kako bi mogao proći grn. Njega zovu šefovi, predsjednici mesnih zajendica, građani.

– Ima svakavih ljudi. Eto, jedan traži da mu očistimo ulaz, ali da mu grn ne nanosi so u dvorište. Kaže, uništiće mu betonsku galanteriju – kaže Ljubiša.

Baka Rosa iz naselja Potok, zove ga po nekoliko puta dnevno.

– Ponekad me samo pita šta radiš, sine, jesi li se smrzao, a onda za sat vremena traži da joj pošaljem dvojicu s lopatama, da joj odgrnu snijeg sa kapije – priča sa osmjehom.

Banjalučani su uglavnom zadovoljni radom zimskih službi, mada situacija nije ista u svim dijelovima grada. Negdje je, kažu, snijeg u januaru iznenadio putare, a negdje su, bogami i putari iznenadili snijeg.

– Pada i dan i noć, a put čist, svaka im čast! Kao da hvataju pahulje u letu – kaže Mara Kočić iz Tuzlanske.

Ujutru putari na ulicama i trotoarima zatiču automobile, koje omladina, kad se kasno uveče vraća iz grada, parkira „kako bilo“.

Nekad i „pješadinci“ i vozači, nehotice, „duplaju“ posao jedni drugima: taman kad ih čistači srede, naiđe kamion s grnom i snijeg sa kolovoza ponovo nanese na tek očišćeni trotoar. Ali, sve se to riješi.

Vozač „unimoga“, Slaviša Lukendić, nema takvih problema. Za razliku od gradskih ekipa, on se uz brdo ka selu Jagare probija sam.

– Jutros u šest smo očistili ovaj put, evo sad, u podne, zavaljalo pola metra snijega, kao da grn nije prošao danima – kaže Slaviša.

Na zavoju uključuje „duplu vuču“, lanci na zadnjim točkovima grabe zalet. Rijetki mještani, zajapureni, s lopatama u rukama pozdravljaju ga sa osmjehom. Od usta do usta se, uz kuvanu rakiju, pronosi se radosna vijest – prošao grn, može se do grada!

Ljetnjim gumama uz strmo brdo

Najveće probleme putarima stvaraju neodgovrni vozači. Tako se pred grn na putu za Jagare  ispriječio „golf“ sa ljetnjim gumama, koji nije mogao „izgurati“ uzbrdo.

– Sad onaj na vrhu psuje zimsku službu, što mu put nije očešćen, a ne zna da mu je problem napravio njegov komšija, koji se bez zimskih guma i lanaca zaputio u ovaj kijamet – kaže Ljubiša Balaban.

Pivo na sankama: prioriteti se moraju znati!

Da Banjalučane ni u najvećoj zimi ne napušta domišljatost i spremnost za druženje i zabavu, pokazuje i scena snimljena u naselju Obilićevo.

Veseli drugari su, u nedostatku boljeg prevoza, gajbu piva iz prodavnice povezli na sankama. Mada sanke imaju sasvim drugu namjenu, zna se šta je u januaru prioritet!

Konjić i samar su najpouzdaniji prevoz

Mada je u selu Jagare put očišćen od snijega, Čedo Vranješ iz zaseoka Miletići ostaje vjeran starinskom transportu.

– Svaka njima čast, ali ja najviše vjerujem svom konjiću i samaru. Nikad me nije ostavio – kaže Čedo.

(blic.rs)