Magazin 13.04.2017.

Najbolja studentica u istoriji banjalučke Ekonomije poručuje: Ne tražite izgovore nego načine da istrajete!

ČITANJE: 6 minuta

Jelica Rastoka je dvadesetdvogodišnja djevojka iz Banjaluke, za koju bez imalo pretjerivanja možemo reći da je neko na koga se trebamo ugledati i neko ko svojim razmišljanjima, radom, trudom, upornošću i uspjesima stvara ljepšu sliku budućnosti našeg grada i zemlje.

Iako su je „bombardovali“ savjetima da ekonomista ima mnogo i da je pametna pa bi trebala ipak upisati neki „teži“ fakultet, vođena očevim savjetom „radi ono što voliš, ali budi u tome najbolja i ne trebaš brinuti“ ova uspješna mlada dama je upisala ekonomiju u Banjaluci, za šta će se kasnije ispostaviti da je u pitanju bila prava odluka.

Oni koji je poznaju, za nju kažu da je veliki filantrop i da je jako otvorena. Nerijetko joj se dešava da kolege sa fakulteta iznenađeno komentarišu kako nisu znali da ima tako dobre ocjene jer je toliko “obična”, “normalna”, “društvena” i “opuštena”, a uvriježeno je mišljenje da su dobre ocjene rezervisane samo za „štrebere“ i “bubatore” koji su uglavnom asocijalni i rezervisani u komunikaciji. Jelica ruši taj stereotip. Kao i onaj da ljudi koji ne posjeduju naloge na društvenim mrežama nisu društveni (iako nema nalog ni na jednoj društvenoj mreži, uživa u širokom krugu prijatelja).

U kolekciji preko stotinu diploma

Jelica je još u osnovnoj i srednjoj školi ostvarivala značajne rezultate na svim takmičenjima na koja je išla. O tome svjedoči više od stotinu diploma koje joj danas služe kao podsjećanje i motivacija da nastavi da uči i radi. Iako se povremeno znala susresti sa omalovažavanjem njenih uspjeha komentarima kako je “ekonomija laka”, Jelica je nizala zlatne, srebrne i bronzane medalje i u konkurenciji sa gimnazijalcima, elektrotehničarima, informatičarima, pa tako posjeduje čak i jedinstveno izdatu diplomu od strane Ministarstva prosvjete i kulture RS za pokazano znanje i ljubav prema fizici.

-Nisam se obazirala na komentare koji su me pratili i ekonomsku školu sam upisala jer istinski volim ekonomiju. Volim matematiku i brojeve, matematičke teoreme, dokaze, statistiku mogu provući kroz sve situacije u životu. Moj otac je strastveni ekonomista, i moja dvije godine starija sestra, Milica, i ja, smo još od malih nogu bile “okružene” brojevima i ekonomijom. U suštini, ja sve vidim kroz ekonomiju, i koliko god to drugi opovrgavali, ona prožima aspolutno sve. Baš kao što danas imamo informacione tehnologije, samo što one naočigled “grizu” sve sfere života, a ekonomija to radi stihijski. To naravno ne znači da je bilo koja druga profesija manje važna ili potrebna. Naprotiv, dobro je i treba da radimo u svim poljima. Otac nam je govorio da je u njegovom selu bilo mnogo stolara, ali da je samo jedan, Mića Gračanin, bio najbolji stolar i zato su svi njega zvali kada im nešto treba, te je bio veoma uspješan. E, tako je i sa ekonomijom. Bez obzira koliko je ekonomista na tržištu, ukoliko si u nečemu najbolji – uspjeh je zagarantovan, priča Jelica.

Autor je mnogobrojnih naučnih radova iz oblasti ekonomije, za koje je više puta nagrađivana. U njenom indeksu nema ocjene manje od desetke jer je, kako kaže, učila nešto što je zaista interesuje i što istinski voli. Tome je doprinijela i odlična organizacija na Ekonomskom fakultetu.

-Sve rokove i rasporede znamo i do godinu dana unaprijed tako da se nije teško organizovati i ostaje dosta slobodnog vremena koje sam ja posvetila prikupljanju dodatnih znanja i usavršavanju, objašnjava ona.

Seminare, konferencije, radionice i druge oblike vanškolskog obrazovanja smatra jako važnim i u njima redovno učestvuje, a zahvuljujući kompaniji “Prointer” koja je za 5 najboljih studenata Ekonomskog fakulteta obezbijedila besplatne kotizacije bila je učesnik i konferencije “Konverzija”.

-Događaja tog tipa ima mnogo, ali nažalost vrlo malo kvalitetnih. Danas svako sebi daje za pravo da organizuje seminare, prakse i obuke, iako iza sebe nema neke konkretne rezultate svog rada. Treba dobro razmisliti na šta ćete trošiti svoje vrijeme. Nedavno održanom”Konverzijom” sam istinski oduševljena. Zaista je bila na svjetskom nivou, od sadržaja, organizacije, govornika… Realna priča i kvalitetne diskusije ljudi sa impozantnim biografijama, a ne nekih kvazi i samoprozvanih eksperata kao što to nerijetko biva. Iako se održala u sedmici sa mnoštvom kolokvijuma – bio bi previsok oportunitetni trošak da sam je propustila, priča ova šarmantna djevojka.

“Živimo u zdravoj sredini u kojoj je moguće uspjeti”

Iako je prisutan trend odlaska mladih i školovanih ljudi u inostranstvo, Jelica ima detaljno razrađen plan i jasno definisane ciljeve koje želi da ostvari u svom gradu, Banjaluci.

-Žao mi je što to moram reći, ali vrlo malo mladih odlazi iz naše zemlje jer njihovi kapaciteti prevazilaze ono što se ovdje nudi u smislu obrazovanja. Malo je i onih koji odlaze sa željom da se u inostranstvu usavršavaju kako bi sutra pomogli da se standard života ovdje poboljša. Odlazak se sveo na hir, pomodarstvo ili iluziju da se bilo gdje u svijetu do uspjeha dolazi lakše nego ovdje. Ja volim izazove, a priliku da negdje odem bih iskoristila isključivo za učenje i usavršavanje kako bih kasnije uticala da se stvari kod nas promijene na bolje. Želja mi je da živim u svojoj zemlji i poštenim radom i trudom obezbijedim kvalitetan život. Iako većina ljudi misli da je ovdje to nemoguće zbog korupcije i mnogih drugih problema, ja ipak smatram da živimo u prilično zdravoj sredini i potrudiću se da dokažem da je moguće. Meni su oduvijek naše tradicionalne vrijednosti bile ispred svega, i one se još rijetko gdje u svijetu gaje. Takođe, vezana sam za svoju porodicu i prijatelje i ne mogu zamisliti da živim daleko od njih, objašnjava Rastoka.

Za kraj ovog intervjua, novopečenim studentima i onima koji tek planiraju da upišu fakultet, Jelica savjetuje da odrede svoje ciljeve i prioritete.

-Iako i ponekad sama umijem da budem iracionalna, trudim se da to kod sebe mijenjam i da ne tražim izgovore već načine da istrajem u nečemu što radim. Uz marljivost, trud, požrtvovanost i upornost sigurna sam da nema cilja do kojeg se ne može doći, i upravo je to možda neki univerzalni recept za uspjeh, koji, naravno, svako treba prilogoditi sebi zavisno od interesa, potreba, želja i težnji, poručuje Jelica, djevojka koja je zasigurno jedan od nasvjetlijih primjera mladih, ambicioznih i uspješnih ljudi našeg grada – Banjaluke.

Nakon razgovora s Jelicom, u redakciji je dugo ostao slatkast vazduh ispunjen ponosom jer među nama ima mladih ljudi spremnih da pokreću, inspirišu i da se znanjem i radom bore za prosperitet našeg grada, naše zemlje i bolji život svih nas…

(Banjaluka.net)