Nema Gadafija, nema ni nafte
Libijska proizvodnja nafte je pala na 300.000 barela dnevno, manje od četvrtine produkcije prije pada Moamera Gadafija 2011. godine.
Sjevernoafrička država je zahvaćena sukobima dvije suparničke vlade i njihovih oružanih snaga – jedne međunarodno priznate vlade i druge, kako navodi britanska agencija, samoproglašene uprave koja je preuzela Tripoli prošle godine.
Vodeći državni zvaničnik za naftu iz međunarodno priznate vlade, Nadži Moghrab, izjavio je za lokalni televizijski kanal da je proizvodnja “crnog zlata” pala na 300.000 barela dnevno zbog borbi između raznih naoružanih frakcija i zbog zatvaranja 50.000 kilometara naftovoda.
Usled raskola u vlasti, Libija sada ima dvije suparničke državne naftne kompanije. Jedna od njih je pod kontrolom priznate vlade a druga pod vlastima u Tripoliju, i često daju kontradiktorne izvještaje o tome ko koja naftna polja i imovinu kontroliše.
“Glavni problem koji stoji iza niske proizvodnje nafte je nesigurnost, i naravno prisustvo džihadista u blizini naftnih polja”, rekao je Moghrab, aludirajući na ekstremiste islamske države koji su zauzeli teritoriju Libije u haosu.
Nekoliko naftnih polja je zatvoreno mjesecima pošto su demonstranti blokirali cjevovode.
Prije građanskog rata 2011, kada je svrgnut Gadafi, Libija je proizvodila oko 1,6 miliona barela nafte dnevno. Međutim, u posljednjih nekoliko godina, njena proizvodnja je gotovo stalno ispod polovine tog nivoa usled borbi ili protesta zbog radnih mjesta i plata lokalnih stanovnika i radnika.
Međunarodno priznata vlada je vodila kampanju prema naftnim kompanijama da otkažu ugovore potpisane s Nacionalnom naftnom korporacijom u Tripoliju, ali su mnogi partneri oprezni s obzirom na to da je veliki dio infrastrukture državne naftne kompanije i ugovora ostao u glavnom gradu, navodi Rojters.
(Agencije)
