Nikola Kužet: Talenti propadaju zbog nerazumijevanja zajednice
Predan rad, trud, odricanje, vježbanje, mjerkanje rifova, vaganja svakog tona konačno su urodili plodom i to za banjalučki bend Shanghai Street Fight koji su nedavno publiku obradovali svojim prvim autorskim albumom „First Fight“.
Kakav su to muzički put prošli do finalnog proizvoda, koliko je bilo teško, ali i koliko su uživali u svakoj sekundi procesa stvaranja svog prvenca, ispričao je za Jelen Music Show gitarista benda Nikola Kužet.
Vaš prvi album je konačno tu, pred publikom. Šta čini njegovu okosnicu, odnosnu, kakvu priču, poruku i emociju ste željeli da pošaljete svojim prvim autorskim muzičkim čedom?
Nikola: Album je konačno tu. Trebalo nam je pet godina do prvog albuma, ali siguran sam da će drugi puno brže izaći. Album je žanrovski šarolik. Ima tu garaž roka, bluza, panka, jedan miks koji mi gajimo još od početka. Nema tu neke posebne priče ni poruke, to su pjesme na kojima smo radili zadnjih dvije do tri godine. Polako ih sklapali, sastavljali, lijepili, dorađivali.
Možete li nam približiti kakav ste put od ideje do realizacije svi zajedno prošli? Sa kakvim ste se problemima i preprekama susretali, koje ste to lijepe trenutke proživjeli i ko je na kraju sve zaslužan za krajnji produkt koji ste napravili?
Nikola: Nema posebnog pravila. Neke pjesme smo radili jako dugo jer nismo bili zadovoljni kako zvuče i nekoliko puta smo mijenjali aranžman dok nismo došli do konačnog rješenja. Neke pjesme smo doslovno uradili za jedno veče. Neko dođe sa idejom, sjednemo svi zajedno i počnemo prosviravati melodiju, dodavati dionice i nevjerovatno brzo sklopimo cijelu stvar. Sve zavisi od ideje i našeg rasploženja, odnosno jesmo li u kreativnoj ili kritičkoj fazi. Uglavnom svi doprinose i daju ideje kada se radi pjesma tako da su svi članovi benda zaslužni ili krivi za krajnji rezultat. Najveći problem nam je finansiranje snimanja i produkcije albuma.
Prije samog izdavanja albuma, objavili ste najavni singl i spot za numeru „Scorned“. Možeš li nam reći, zašto ste baš odabrali ovu pjesmu? Da li ona ima neko posebno značenje za vas?
Nikola: Jednostavno, u početku, ta pjesma nam se najviše dopadala. Ima tu melodičnost koja je potrebna prvom singlu da bi privukao pažnju publike. To ne znači da je to najbolja pjesma ili da će automatski postati hit.
Za pjesmu je snimljen i spot. Možeš li nam nešto više reći o samom snimanju, raspoloženju na setu, ali i samoj ideji za realizaciju spota?
Nikola: Spot je snimao Tihomir Stanić, on potpisuje i režiju, a montažu i postprodukciju je uradio Željko Žilić iz Brutal Protesta. Snimali smo u novom nedovršenom objektu Arhitektonsko-građevinskog fakulteta. Dugo smo tražili lokaciju i imali više opcija. Iz nekog čudnog razloga za neke lokacije nismo dobili dozvolu za snimanje bez ikakvog logičnog objašnjenja. Ljudi jednostavno nisu željeli da nam izađu u susret. Raspoloženje je uvijek vrhunsko. To je ono što nas drži zajedno. Jednostavno, uživamo raditi jedni sa drugima bilo da imamo probu, radimo novu stvar, snimamo u studiju, sviramo koncert, putujemo ili snimamo spot. Da nije toga vjerovatno se ne bi održali i došli do albuma. Sve što radimo, radimo iz ljubavi prema muzici i zato što uživamo u ovom.
Na snimanju pjesme, ali i spota, sigurno je bilo nekih anegdota. Možeš li se prisjetiti tih trenutaka i podijeliti ih sa nama?
Nikola: Nemam neku posebnu priču, ali bude tu svega. Smijeha, ljutnje, prepirki i sve je to dio jednog koktela kreativnog rada, zabave i trenutaka za pamćenje. Od ulaska u studio i prvog minuta unutra do zadnjeg minuta sve je posebno i jako zanimljivo. Ono što će mi ostati u pamćenju kao anegdota je da su me tokom snimanja vokala za Kung Fu Blues izbacili iz studija, odnosno iz gluve sobe, jer nisam znao otpjevati jednu dionicu za prateći vokal.
Koji su to najčešći problemi sa kojima se susreću muzičari koji žele isključivo da se bave autorskim stvaranjem?
Nikola: Problem je u tome što šira društvena zajednica ne razumije značaj kulture i umjetnosti pa samim tim i autorske muzike. To je jedino što će ostati iza naše generacije i ono po čemu će nas zapamtiti i procjenjivati kakvi smo bili. Znači, ono što smo stvorili i napravili. Ako bude dobro, to je zato što smo mi dobri, a ako ne bude, opet je zato što smo mi kao zajednica takvi. Zato je potrebna šira podrška onima koji stvaraju i trude se, često u vrlo teškim uslovima. A zaista imamo šta da ponudimo i tu najmanje mislim na svoj bend. Pa Banjaluka ima Vanju Mišić, Sopot, Aleksandriju, Brutal Protest. Treba da se ponosimo sa njima, da ih volimo, podržavamo i promovišemo. Njihov uspjeh, entuzijazam, talenat i energija motiviše na rad i stvaranje sve druge banjalučke muzičare i umjetnike. Imali smo odlične bendove koji su se ugasili, jer nisu naišli na podršku zajednice. To nam se više ne smije dešavati.
Kakvi su vam planovi za budućnost kada je u pitanju stvaranje autorske muzike?
Nikola: Plan je da radimo nove pjesme. Već imamo puno ideja i dosta sirovog materijala koji sad treba aranžirati i napraviti od njega pjesme. Ima tu dosta posla, ali jedva čekamo da počnemo raditi na tome. Od jeseni ćemo početi raditi na novom albumu. Nadam se da bi mogao biti gotov već sredinom sljedeće godine. Takođe, plan nam je da izađemo na međunarodno tržište. Već imamo kontakte i ineteresovanje da se predstavimo na festivalima u Sloveniji i Austriji.
Budite dio sjajne zabave u centru grada: U subotu otvaranje “Banjalučkog proljeća”
Bizarna priča o vanbračnoj kćerki Dajane i Čarlsa: Ona bi mogla da bude buduća kraljica?
