Roditelji djece oboljele od dijabetesa traže pomoć: Za hranu i kontrolu šećera potroše 300 KM mjesečno
Život nam se preko noći promijenio od kada smo saznali da dijete ima dijabetes, a mjesečni troškovi skočili su nam i tri puta.
Teška je to svakodnevica banjalučkih porodica u kojima rastu djeca oboljela od dijabetesa, a čiji roditelji izvode bukvalno nemoguće kako bi othranili familiju i obezbijedili im iole pristojan život.
Najviše novca troše na poseban režim ishrane djece, kao i na kupovinu dodatnih trakica za mjerenje nivoa šećera, jer kutije koje besplatno dobijaju nisu dovoljne. Mjesečni troškovi uvećali su im se za više od 300 KM, zbog čega se nadaju i nekoj pomoći od Grada.
– Ove godine smo otkrili da sin ima dijabetes i to je bio šok, i za nas i za dijete. Teško je odraslom čovjeku objasniti da nešto ne smije, a kamoli šestogodišnjaku, koji je već probao i slatkiše, a sada ne smije ništa od toga da jede. Čak i u hrani koju promovišu kao zdrava ima šećera, tako da se ni u šta ne smijemo pouzdati, umjesto krompira tako kupujemo i pravimo batat, čija je cijena 6 maraka po kilogramu. Ako nekada želim sina da obradujem slatkišem moram kupiti kilogram bademovog brašna koje košta 60 KM, dok sa druge strane, 25 kilograma pšeničnog brašna košta 15 maraka – priča Banjalučanka S. M.
U ovoj četvoročlanoj porodici radi samo otac, a majka danonoćno brine o sinu kojem šećer mjeri 8 puta dnevno i više.
Šećerna bolest je, kažu, nepredvidljiva, i na dijete utiče svaka nagla promjena raspoloženja.
Sve to iziskuje puno snage, živaca i para, a trpi i njihova starija ćerka jer nemaju vremena da joj se potpuno posvete.
– Besplatno dobijamo 4 kutije sa trakicama za mjerenje nivoa šećera, ali nama treba najmanje 6 kutija, tako da svakog mjeseca moramo obezbijediti još stotinu maraka za to. Trakice za urin koje koštaju 20 KM isto kupujemo, jer ih preko Fonda zdravstvenog osiguranja odavno nema. Za pomoć preko Centra za socijalni rad smo slučajno saznali, a novac za njegu drugog lica nadležno ministarstvo ne uplaćuje redovno – govori ova majka.
Dodaje da je sistemsku podršku i informacije o ovoj bolesti teško dobiti, dok su u udruženju dijabetičara samo odrasli članovi.
I u udruženju dijabetičara regije Banjaluka razočarani su cjelokupnom situacijom, pomaka u ovoj oblasti, ističu, nema posljednje dvije godine.
– Sjete nas se samo danas na međunarodni dan dijabetesa, podijele neke značke i to je to, ali sistemski se ništa ne radi. Ministarstvo zdravlja RS nema nikakve aktivnosti sa nama, i ove godine bukvalno nismo ništa novo uspjeli uraditi, barem 10 trakica više za oboljele bio bi neki pomak. Kontaktirali smo i Gradsku upravu za pomoć, ali birokratija je prekomplikovana, pa dali su nam da popunimo 30 papira samo za jednu jednokratnu pomoć – razočaran je predsjednik Udruženja Ljubiša Sandić.
Udruženje je prije mjesec dana ostalo i bez prostora u Lazarevu, koje su im dobri ljudi ustupili i gdje su članovi dolazili na redovno tromjesečno mjerenje šećera. Sada, čak i da im Grad dodijeli prostorije, Sandić kaže, nije siguran da mogu plaćati račune za vodu i struju.
Iz Gradske uprave odgovor dijabetičarima da budžetom za ovu godinu nisu planirana sredstva za liječenje, izuzev sredstava koja se doznačavaju putem “Centra za socijalni rad“ i roditelje upućuju na ovu javnu ustanovu.
U Banjaluci 433 novooboljela
Prema podacima Instituta za javno zdravstvo RS, ukupan broj prijavljenih od dijabetesa melitusa u Srpskoj do 2016. godine je 56.016. Lani je prijavljeno 1.273 novih slučajeva oboljelih od dijabetesa, od čega u Banjaluci 433.
Analizom podataka uočava se da broj oboljelih se lagano povećava od rođenja do četvrte decenije, dok u petoj deceniji dolazi do naglog porasta oboljelih.
Dijabetes se javlja kada tijelo više ne proizvodi u dovoljnim količinama hormon insulin koji je neophodan pri pretvaranju glukoze u energiju ili kada tijelo proizvodi insulin, ali on ne funkcioniše kako treba.
Ljubiša Sandić iz udruženja dijabetičara, već 40 godina je na inzulinu i smatra da su, neophodne organizovane edukacije o dijabetesu kako bi ljudi saznali kako se može živjeti sa šećernom bolešću.
(EuroBlic)
