Biznis 26.08.2016.

Saša Trivić: Od žalopojki i predaje nema ni koristi ni sreće

ČITANJE: 4 minute

Savjet mladima je da se ne osvrću i ne obaziru na okolinu i događaje oko njih. Moraju upravljati svojim životom, sanjati i živjeti ono što najviše žele. Naravno, moraju biti svjesni da sreća ne dolazi sama i u jednom danu.

To je jedna od poruka Saše Trivića, osnivača, vlasnika i pomoćnika direktora banjalučke kompanije “Krajina klas”, nastale iz pekare “Manja”, koja je u 20 godina izrasla u preduzeće sa 470 radnika, a bavi se proizvodnjom hljeba, peciva i kolača, koje prodaje na cijeloj teritoriji BiH.

Za sreću se, po riječima Trivića, treba boriti svakodnevno, jer se, kako pojašnjava, do svega može doći samo velikim radom i učenjem.

“Od žalopojki i predaje nema ni koristi ni sreće”, ocjenjuje Trivić.

Njegova firma raspolaže sa čak 10.000 kvadratnih metara poslovnog prostora, te savremenom opremom za proizvodnju hljeba i peciva. Ove godine su izgradili i novi pogon za proizvodnju poslastičarskih proizvoda, čime su značajno povećali kapacitete u ovom dijelu proizvodnje.

Od 2004. kolače izvoze u Sloveniju, a od ove godine i u Hrvatsku. U narednih par mjeseci očekuju prve isporuke hljeba za Sloveniju i Hrvatsku. U toku je i montaža velike prozvodne linije koja će omogućiti značajno povećanje izvoza. U posljednjih pet godina su razvili lanac mini-pekara pa danas svoje proizvode prodaju na više od 30 lokacija širom BiH. A, nekad je to bila mala pekara.

“Danas proizvodimo skoro 200 proizvoda visokog kvaliteta. Da bismo sve to ostvarili bilo je potrebno sakupljati znanje, edukovati naše radnike, graditi objekte i kupovati savremenu opremu. Poslije godina učenja danas raspolažemo znanjem koje nam omogućuje da pratimo sve svjetske trendove”, napominje Trivić.

Da ljudi u BiH poslovno carstvo mogu proširiti i izvan ove države, pokazuje i Trivićev primjer, jer “Krajina klas” posjeduje svoje firme u Sloveniji, Srbiji i Crnoj Gori. Dosad su ta preduzeća služila za distribuciju trgovačke robe, ali danas predstavljaju osnov za izlazak njihove robe na ta tržišta jer su proizvodi koje proizvode vrlo traženi. Trivić će uskoro proslaviti 48. rođendan, ali je u posao ušao jako mlad.

“Vrlo sam zadovoljan onim što sam uspio naučiti i uraditi u posljednjih 20 godina. S obzirom na to da na početku svog poslovanja nisam imao nikakva ni formalna ni teoretska znanja o poslu koji obavljam i danas za mene je prevashodno veliko zadovoljstvo što sam samom sebi dokazao da se trudom, radom i učenjem može od ničega stvoriti nešto. I dalje svakodnevno učim nešto novo i svaki dan imam neki novi izazov, čime sam ostvario svoj san da radim ono što volim”, kaže on.

Trivić se prisjeća da je svaki početak težak. Pravio je, priznaje, greške, a onda bi ih ispravljao. Poput kula od karata rušio je prepreke ispred sebe. Nije ih sve savladao.

“Uvijek sam uživao rješavati probleme i ta želja me i danas drži. Savladavati probleme nije lako i iziskuje puno rada, učenja, eksperimentisanja, ponovnih grešaka i taman kada pomislite da ste riješili problem, pojavi se drugi, pa sve ispočetka. Dakle probleme nisam savladao”, priznaje Trivić.

I danas se sa problemima bori, s tim što je to sa saradnicima mnogo lakše.

“Jedina sigurna formula za uspjeh je puno rada i učenja uz obaveznu dozu sreće”, ocjenjuje ovaj uspješni privrednik, inače potpredsjednik Unije udruženja poslodavaca RS i lider pekara u RS.

Čovjek se, poručuje Trivić, nikada ne smije predavati i uvijek mora sanjati svoj san, jer tako, uz sreću, pronalazi i energiju u borbi za ostvarenje ciljeva.

“Takođe, mladi ljudi svoja očekivanja moraju svesti u realne okvire jer očekivanja koja nisu realna samo proizvode životne probleme i razočaranja”, napominje on.

Nejasano mu je, ističe ovaj Banjalučanin, to što mladi nisu zauzeli javni prostor i ne bore se za svoju budućnost, nego jednostavno, kako ocjenjuje, čekaju da se problemi riješe sami od sebe.

“Znam da će mnogi reći da je demamogija, ali moja iskustva govore da i mladi u BiH mogu uspjeti, s tim što se prevashodno moraju boriti za sebe”, zaključuje Trivić.

(Nezavisne)