Ona je izrazila nadu da će njena aktivnost naići na podršku i pokazati da je neophodna aktivnost odbornika u društveno korisnom radu.
Prenosimo vam njen stav i priču o pomoganju marginalizovanim grupama.
„Zaposlena sam 20 godina kao ljekar specijalista i posebno sam senzibilisana za potrebe invalida i njihovu socijalizaciju. Kao odbornik Skupštini grada sam organizovala sa Udruženjem žena sa invaliditetom “Nika” modnu reviju žena sa invaliditetom 29.11.2016. u Muzeju savremene umjetnosti Banjaluka u kojoj je učestvovalo 25 žena.
Ideja je nastala kao moja želja da pokažemo da je ljepota u različitosti. Takođe, da pokažemo da smo mi samo žene i da žene sa invaliditetom nisu “osobe sa posebnim potrebama”, već da imaju iste potrebe i želje kao i žene bez invaliditeta.
Kako sam član Odbora za kultutru i zdravstvo imam obavezu i čast da dam doprinos radu Skupšitine, a i da pomognem marginalizovanim grupama.
U sklopu svega toga, došla sam na ideju da uradimo program terapeutskog ronjenja za osobe sa invaliditetom. Ronjenje bi smanjilo njihove tegobe (vezano za spazam mišića), a znamo koliko im je važna sportska aktivnost.
Projekat je nastao u saradnji mog kolege Ravnak Branka iz Slovenskih Konjica (Slovenija), mene i ronilačkog kluba “BUK”.
Gospodin Ravnak radi sa invalidima više od 15 godina i certifikovani je instruktor ronjenja sa invalidima, sa kojim godinama sarađujem. Kako je poznato ja sam specijalista pulmologije i baromedicine.
Baromedicina je medicina koja obuhvata hiperbaričnu i podvodnu medicinu, pa samim tim sam u stalnom kontaktu sa roniocima.
Kako je poznato ronilački klub “BUK” postoji 40 godina i njihovo učestvovanje bi bila kruna svih njihovih dosadašnjih aktivnosti.
Prvi ronilac koji je iz”BUK”-a dobio certifikat za ronjenje sa osobama sa invaliditetom je Branislav Rađević, koji je u Sloveniji uspješno završio edukaciju i samim tim postao dio tima koji će provoditi program terapeutskog ronjenja.
Planirano je predavanje gospodina Ravnka za sve osobe sa invaliditetom, kao i praktični rad sa Sanjom Jokić i Marijom Bilčar, koje bi praktično bile prve žene sa invaliditetom, koje rone sa SCUBA aparatom u RS, a naravno i u Banjaluci.
Planirano je da napravimo projekat, s kojim bi se osobama sa invaliditetom omogućila što duža edukacija i ronjenje u moru ili jezeru. BUK i ja bi se dalje obratili Ministarstvu omladine i sporta, kao i Odsjeku za sport, Skupštini grada Banjaluka, da se projekat podrži i planiraju određena sredstva iz budžeta.
Nadam se da će moja aktivnost naići na podršku i pokazati da je neophodna aktivnost odbornika u društveno korisnom radu. Takođe, akcenat je da se što više ljudi uključi u rad s marginalizovanim grupama.”
