Magazin 26.06.2017.

Učitelji banjalučke Učiteljske škole proslavili pola vijeka mature

ČITANJE: 3 minute

Učiteljski poziv je najljepši na svijetu. Veliko je bogatstvo kada generacije đaka budu izvedene na pravi put, rekla je bivša učenica Učiteljske škole u Banjaluci, a sada penzionerka Stana Zečević.

Ona i još šezdesetak nekadašnjih maturanata Učiteljske škole u subotu su proslavili pola vijeka mature. Druženje je počelo u amfiteatru Prirodno-matematičkog fakulteta, (bivša zagrada Učiteljske škole).

– Poslije porodice učitelji su najvažniji u vaspitavanju djece i kada bih se ponovo rodila, opet bih izabrala da budem učiteljica. Na put sam izvela više od deset generacija, a sa brojnim svojim đacima se i danas sastajem. To je plemenit poziv, jer radimo s djecom koja, su nešto najsvjetlije – rekla je Zečevićeva, koja je 40 godina radila u prosvjeti.

Ova najbrojnija generacija, u kojoj je maturiralo 275 đaka, posvjedočila je da sjećanju na dogodovštine iz đačkih klupa ništa ne može ni zub vremena. Bili su marljivi đaci, a nije im manjkalo ni druženja. Nakon nastave odlazili su u duge šetnje korzom, posjećivali pozorište i Dom kulture, gdje su plesali i slušali muziku sa gramofonskih ploča.

– Bili smo više siromašni nego bogati i nekako smo svi bili isti, što je bila posebna draž. Odnosili smo se prema nastavnicima sa poštovanjem i đačke klupe napuštali kao kompletne ličnosti, kada je riječ o znanju, moralnim i vaspitnim vrijednostima – prisjeća se Ljubomir Peulić iz Gradiške i ističe da su se iz grada vraćali do deset časova, za razliku od današnje omladine, koja tada tek izlazi.

Učenik generacije 1963/1967. Mirjana Stupar prisjetila se kako su u školskom dvorištu pjevali “Gaudeamus” i slavili završetak srednjoškolskih dana.

– Sjećanja su živa, kao da je bilo juče. Rečenica “najljepše je đačko doba” apsolutno je istinita – rekla je ona.

Među bivšim đacima, koji hrabro gaze 70. godine života, bio je i njihov profesor muzičke kulture Anton Šašić.

– Bili su prva klasa koja je poslije završetka škole otišla da radi na selo. Voljeli su muzičku kulturu, a neki od njih su voljeli da sviraju na tamburi i harmonici – kazao je Šašić.

Nekadašnji maturanti nisu zaboravili ni svoje preminule profesore i školske drugove, pa su im minutnom ćutanja odali počast. Proslavu ovog jubileja uveličao je i ministar prosvjete i kulture RS Dane Malešević.

– I ja sam nekada bio đak ove škole. Puno toga se nije imalo, ali mladost je sve nadoknadila – rekao je Malešević.

Nakon druženja u amfiteatru bivši maturanti su se uputili u restoran “Integra”, gdje su uz muziku nastavili sa slavljem.

Došla iz Kanade

Iako su se rasuli svuda po svijetu, uprkos daljini, ne propuštaju druženja. Od otadžbinskog rata okupljaju se svake godine u junu, a Eldina Dabulhanić redovna je na tim proslavama, iako već 22 godine živi u dalekoj Kanadi.

– Najljepša me sjećanja vežu za školsko doba, to su dani prepuni ljubavi i prijateljstva i zato svake godine pređem na hiljade kilometara da bih nekoliko sati provela sa svojim školskim drugovima – kaže Dabulhanićeva.

(Glas Srpske)