Magazin 09.08.2017.

Upoznajte Dunju Pejić: Salate, izazovi i naučene lekcije

ČITANJE: 6 minuta

Sa Dunjom Pejić, po mnogo čemu neobičnom poljoprivrednicom, razgovarali smo ne samo o organskoj proizvodnji povrća već i o izazovima sa kojima se svakodnevno sreće, te sopstvenim životnim uvjerenjima koja promoviše reklamirajući svoj brend Salatica na fb stranici salatica.bl.

Činjenica je da se među našim potrošačima posljednjih nekoliko godina sve više traži hrana proizvedena po principima organske poljoprivrede. Jedan takav potrošač bila je i Dunja i upravo ju je nemogućnost pronalaženja takve hrane navela na ideju o ulaganju u poljoprivrednu proizvodnju. „Šta još?“, pitali smo je.

„Iako imam stalan posao, na porodično imanje me je dovela potreba za stvaranjem nove vrijednosti, nečega što će biti društveno korisno i smisleno, kao i potreba da se rezultati rada vide, osjete i doprinesu nečem dobrom, ali i želja da pobjegnem od svakodnevnog nezadovoljstva i stresa. Imanje se nalazi na tridesetak kilometara od Banjaluke i to je mjesto gdje sam uvijek, bez obzira na životne okolnosti, osjećala iskonsku sreću. Dakle, razlozi upuštanja u poljoprivrednu proizvodnju bez ikakvog prethodnog iskustva iz te oblasti nisu čisto altruistički, već dobrim dijelom egoistični“, dodaje uz osmijeh.

Kako kaže, o konvencionalnoj proizvodnji uopšte nije razmišljala, jer stavljanje profita iznad kvaliteta proizvoda nikada nije i neće biti dio njenog biznisa.

Nakon lutanja u mnoštvu ideja o revitalizaciji nekada aktivnog imanja, poplava tokom 2014. godine, te uopšte klimatskih promjena, Dunja se odlučila posvetiti plasteničkoj proizvodnji hrane, smatrajući nužnim obezbjeđivanje kontrolisanih uslova. Njen plastenik od 510 m² u kome uzgaja povrće nije blizu zagađivača i to je prednost koju je iskoristila. Proizvodnju je započela sa zelenom salatom na zemlji koja nikada prije nije tretirana ničim do stajskim đubrivom, a danas je njena proizvodnja proširena na nekoliko drugih kultura.

Pored povrća, u plasteniku su posađene i biljke koje štite povrće od bolesti i štetnih insekata. Po rubovima plastenika u kojem se ove sezone nalaze paradajz, tikvice, mahune i paprike, Dunja je zasadila kadifice i neven da svojim mirisom zaštite povrće od zemljišnih nematoda i drugih štetnika. Tokom jeseni u plastenik je posijala špinat i blitvu, te zasadila zelenu salatu. Kaže da bi u budućnosti željela više pažnje posvetiti starim sortama povrća i upoznati kupce sa okusima koji su se nalazili na trpezama naših baka, a koji su danas pali u zaborav, jer želja joj je da te stare sorte vrati u svakodnevnu ishranu svojih kupaca.

U razgovoru saznajemo i kako izgleda proces proizvodnje povrća po principima organske poljoprivrede:

 „U organskoj poljoprivredi se poštuju zakoni prirode. Sve aktivnosti u plasteniku se rade u cilju očuvanja prirodne ravnoteže, jer ukoliko dođe do narušavanja te ravnoteže, na biljkama će se pojaviti simptomi bolesti ili oštećenja od štetočina. Biljnim pripravcima i organskim preparatima ponovo se uspostavlja ravnoteža, bez upotrebe hemijskih preparata koji su otrovni za okolinu, gajeno povrće, životinje i ljude. Organska hrana je zdravija. Biljke se same bore, nema stalnih intervencija u vidu primjene hemijskih preparata i đubriva da bi se održale u životu i dale visok prinos. Naglasak je na gajenju zdravih biljaka, a samim tim i proizvodnji kvalitetnih plodova koji u sebi sadrže sve hranjive sastojke. Kupovinom i konzumacijom ovakvih proizvoda utičemo na svoje zdravlje i zdravlje cijelog ekosistema. Organska proizvodnja povećava biodiverzitet, čuva pčele i insekte predatore koji na prirodan način regulišu pojavu štetočina.“

Da ne ide sve glatko i bez problema potvrđuje bez zadrške, naprotiv, tvrdi da su problemi dio svakodnevice.

 „U početku sam paničila, noćima nisam spavala kada se pojavio žičnjak u zelenoj salati, alarmirala sam cijeli region kako bih našla rješenje. A rješenje tog i sličnih problema je u strpljenju, u saznanju da organskim preparatima neće promptno nestati štetočine ili bolesti, ali će pomoći da se ponovo uspostavi prirodna ravnoteža. Na štetu prinosa, naravno, ali u korist zdravog proizvoda.“

Govoreći dalje o teškoćama sa kojima se susreće, Dunja ističe da organska proizvodnja zahtijeva veoma mnogo uloženog vremena, znanja i rada čovjeka.

„Teško je u ovakvu proizvodnju ući spreman, jer je organska proizvodnja na našim terenima još uvijek na početku razvoja. Treba se posvetiti stalnom učenju i praktičnom radu. Kod nas nema adekvatne medijske prezentacije organskih proizvoda, organizovanog otkupa, ne postoji pijaca organskih poljoprivrednih proizvoda, nema specijalizovanih prodavnica, kupci se tek upoznaju sa ovakvom hranom i treba zadobiti njihovo povjerenje. Ne postoje niti skladišta i hladnjače, niti prerađivački centri. Proizvođač je prepušten sam sebi i izložen velikim ulaganjima. Takođe, mnoga sredstva dozvoljena za zaštitu biljaka u organskoj
proizvodnji nisu nam dostupna, kao što je to slučaj sa proizvođačima organskih proizvoda iz okruženja.“

Plodovi iz plastenika su zaslužili povjerenje kupaca i Dunja nam kaže da je upravo izgradnja povjerenja između proizvođača i kupca suština njenog bavljenja biznisom. Povjerenje stiče ne samo kvalitetom proizvoda već i putem svoje Fejsbuk stranice, na kojoj pokušava upoznati kupce sa kakvim se sve problemima povrće treba izboriti i koliko truda, rada i ljubavi treba biti uloženo u to da se na njihovim stolovima, tek nekoliko sati nakon berbe, nađu zdravi, ukusni i mirisni plodovi. Odlučna je u namjeri da omogući lokalnom stanovništvu da jede zdravu hranu.

Povrće dostavlja u „salatica gajbicama“. Sadržaj ovih gajbica zavisi od količine i raznovrsnosti plodova koji su spremni za berbu. Nije joj strano da kupcima otkrije neki novi gastronomski užitak, što je ovog ljeta bio slučaj sa cvjetovima tikvice, kao sastavnim dijelom „salatica gajbice“. Takođe, trudi se svoje povrće predstaviti i na pomalo umjetnički način, što je i razlikuje od ostalih proizvođača.

Dunji Fejsbuk stranica salatica.bl ne služi samo kao prodajni kanal, već koristi svaku priliku da na kupce i druga zainteresovana lica prenese i svoja životna uvjerenja. Pored standardnih „salatica gajbica“, promoviše „jutarnje izdanje salatica gajbice“, koje pored povrća uključuje kefir, sir i jaja, proizvedene po organskim principima od strane jedne mlade i vrijedne porodice iz susjednog sela.

Dunja piše: „Salatica cijeni dobro društvo,
jer se u dobrom društvu dijele zajedničke vrijednosti. U dobrom društvu se dobro zabavlja, a i dobro jede.“ 

U drugoj objavi, npr. paradajz referiše kao „survivor“, s obzirom na sve nedaće koje su ga snašle, te kaže kako je on čisti dokaz da je nemoguće moguće.

Za kraj ovog razgovora poručila je:

„Ukoliko želite da se bavite organskom proizvodnjom, morate stalno da se edukujete i da ne posustajete pred svakodnevnim problemima, a povjerenje kupaca da stičete ne samo kvalitetom svojih proizvoda već i ulaganjem u izgradnju povjerenja. Samo na taj način vaša proizvodnja može biti profitabilna i to se ne može desiti preko noći. Izazova je mnogo, ali svaki problem je rješiv. Fokusirajte se na preventivu. Biljke posmatrajte kao čovjeka i biće vam jasno da jak imuni sistem čini čuda.“

Dunji se pridružujemo u nadanjima da će naše društvo početi više pažnje da poklanja zdravom načinu života i ishrane, a samim tim i značaju proizvodnje po organskim principima, te da će kupci prilikom kupovine hrane da se rukovode motivima unapređenja vlastitog zdravlja, očuvanja životne sredine i prirodnih resursa.

(Časopis Talas #3, Ranka Vojnović)