Vijesti 19.10.2021.

ANALIZA: Šta smo propustili da saznamo o “kiseoniku”?

ČITANJE: 5 minuta

Odavno u ovoj zemlji BiH, a posebno u Republici Srpskoj , u kraćem vremenu nije izgovorena veća količina laži, neistine i još svega samo sa jednim ciljem da se ustalasa javno mnjenje i otvori atmosfera u kojoj je moguće ostvariti eventualni politički profit.

Tema je dobro odabrana – važna supstanca za život, a posebno oboljelih od COVID 19, ogromna količina neznanja pa čak i kod onih koji bi trebali znati i nešto više, jedna oblast prilično zapuštena od strane institucija sa svih nivoa vlasti u zemlji. Dovoljno? Sasvim. Naravno, riječ je o kiseoniku.

Izgovorene netačnosti su fascinantne i nameću brojne odgovore kao imperativ, jer toliko su grube i brutalne da čak i vrlo prosječnom znalcu iz ove oblasti obaraju vilicu i zaustavljaju dah. Ako je istina jedino sredstvo u borbi protiv laži, redom bi trebalo odgovarati na svaku izgovorenu glupost, ali takva forma bi morala obuhvatiti jednu omanju knjigu i obimom bi prelazilazila svaku novinarsku analizu.

Zato se i nećemo baviti time, već samo dijelom činjenica da shvatamo okvir mozaika i koji je neko želio da iskoristi za političku borbu, i to na tako prizeman način uz moguće nesagledive posljedice po zdravlje građana, da to normalnog čovjeka ostavlja zgroženim. Naravno da se postavlja i pitanje da li je ova morbidna ideja “proizvod domaće pameti“ ili tu ima aktera iz sjenke, na šta upućuju mnogi elementi.

Kako je sve uopšte počelo?

Fokusirajmo se na određena pitanja, a ona se uglavnom kreću oko uvođenja kategorije ili pojma “medicinski” kiseonik i domaćih aktera u vezi tog procesa. Riječ proces se koristi jer u svim evropskim zemljama se on odvija u vremenskom intervalu od pet do sedam godina ali uvijek uz veoma proaktivno učešće njihovih institucija i to od ovlaštenih agencija, nadležnih ministarstava  i čvrste saradnje sa proizvođačima i distributerima. Za razliku od priče u BiH.

A priča je otprilike počela u 2015. godini kada tadašnja direktorica Agencije za lijekove Nataša Grubeša „pokreće“ ovu temu, i znajući iskustvo drugih zemalja i specifičnosti koju ova oblast sadrži od pitanja proizvodnje, logistike, standardizacije i neplodnosti promjene u drugim resorima, formira radne grupe za pripremu proizvodnje ovog procesa.

A onda 30.decembra 2012. godine direktorica biva smijenjena, a na njeno čelo dolazi novi v.d. direktora Aleksandar Zolak. I korjenito se mijenja pristup: radne grupe se nikad ne sastaju, on proces uzima u svoje ruke i u svemu se ponaša prilično autistično. Zaobilazi procedure i za to nadležna ministarstva, donosi akte na koje po zakonu nema pravo, uspostavlja logiku “Agencija to sam ja”. Epilog je poražavajući jer nastaje potpuni haos na tržištu jer jedni tobože slijede upute improvizujući ispunjenje uslova i šta sve ne, praveći se da je sve u redu, a drugi zaostaju zbunjeno očekujući rasplet.

Vlada Republike Srpske vidjevši postupak Agencije vezan za takozvani pravilnik o dobroj proizvođačkoj praksi u proizvodnji medicinskog kiseonika kao lijeka, upućuje Agenciji za lijekove u avgustu 2018. godine jedan akt kojim upozorava Agenciju da je nadležna za donošenje tog akta (pravilnik) i da je njegova sadržina u suprotnosti sa odredbama Zakona o lijekovima i medicinskim sredstvima BiH.

Agencija ne reaguje ni na jedan način. Vlada Srpske ne postoji po tom pravilniku jer je na to jasno upozorila, a distributerima i proizvođačima gasova u Srpskoj su potpuno vezane ruke. Jer upravo Vlade entiteta su članom 50. spornog pravilnika zadužene za detaljnije definisanje uslova koje distributeri treba da ispune i sa njihovim saglašnošću idu za zahtjevom prema Agenciji za lijekove.

Pandemija korona virusa i kiseonik

A onda dolazi korona virus. Isprva u ovu zemlju dosta stidljivo, a onda se obrušio svom silinom u drugom, trećem i ko zna kakvom talasu još ne.

Distributeri su se sudarili sa šokantnom, do tada neizbježnom nestašicom kiseonika, ambalaže i gomila drugih problema kako bi odgovorili potrebi – spašavati živote ljudi, jer i tada, a i danas kiseonik je teže oboljelima bio jedina šansa.

Da li znamo napore distributera da ostvare ovaj zadatak? Ni približno. Da li je neko umro zato što nije bilo kiseonika na raspolaganju medicinskim ustanovama? Nije. I to kiseonika čistoće koju zahtijeva njegova upotreba u medicini.

E to je trenutak kada se svi oni sa početka teksta uključuju i kreću sa neviđenim aktivnostima zarad političkih poena. I snažno se gura priča o medicinskom kiseoniku, a sav ostali je otrov…

I to od 8. marta 2021. kada jedna kompanija iz Federacije “Messer” pribavlja od Agencije odgovarajuću dozvolu za proizvodnju i prodaju medicinskog kiseonika kao lijeka. A da tog dana je ta ista kompanija zdravstvenim ustanovama isporučila kiseonik O2 ili kako ga neznalice zovu „industrijski“.

A za šta se opet danas sručiše na druge kompanije koje iz rečenih razloga nisu bile u stanju da ishoduju istu dozvolu. A i ta “Messerova” dozvola za prodaju i proizvodnju medicinskog kiseonika vrvi nedostacima, protivzakonitostima i otvara set pitanja koja će se u konačnici sručiti na Agenciju za lijekove.

S pravom! Ali malo je ko spreman da se time pozabavi. A neke institucije će morati. Za greške i propuste svakako treba naći mjeru odgovornosti moraju biti obuhvaćeni svi, bez izuzetaka.

U postojećem zakonodavnom okviru Republika Srpska ne može svoj zdravstveni sistem da snabdije “medicinskim” kiseonikom. Federacija BiH radi mada je i površnim znalcima u ovoj oblasti jasno kao dan da nemaju proizvodnju u Željezari Zenica ni potrebne količine i da liječe građane već nadomještajući nedostatak onim istim kiseonikom koji se jedino i uvozi u BiH.

A to je jedan te isti kiseonik koji se prozvodi u takozvanim kisikanama najmanjeg stepena čistoće koji zahtijeva njegova primjena u medicini i nema nikakvih dodatnih filtracija kako bi se razlikovali jedan od drugog. Razlika je samo u takozvanom farmaloškom slijedu – većem stepenu pažnje prilikom transporta i manipulacije. I ovdje završava svaka razumna priča.

(N.Sp.)