Magazin 25.02.2020.

Banjalučkoj književnici Tanji Stupar Trifunović uručena Vitalova nagrada

ČITANJE: 3 minute

Vitalova nagrada “Zlatni suncokret” za najbolju knjigu na srpskom jeziku u 2019. godini uručena je danas Tanji Stupar Trifunović za roman “Otkako sam kupila labuda”.

Primajući priznanje za priču o, kako je objasnila, dvije različite žene, ali koje povezuju emocije i ljubav, Trifunovićeva je istakla da je književnost oduvijek zauzimala važno mjesto u njenom životu.

“Svijet je bio pun čuda i neobjašnjivih stvari, a književnost mi je pomagala da ih razumijem. Bila je važna kad je rat prekinuo djetinjstvo i naredio da odrastemo. Bila je branik od metaka, zla, mržnje i smrti. Obećavala je da postoje svjetovi mimo našeg unutrašnjeg svijeta. Književnost mi je sačuvala maštu, djetinjstvo, izgubljenu kuću i razum onda kada ništa drugo nije moglo da ih sačuva”, kazala je dobitnica.

Prema mišljenju žirija, koji je radio u sastavu Vladimir Gvozden, Dragan Jovanović Danilov i Dragan Babić, roman “Otkako sam kupila labuda” osvaja izuzetnim stilom u kojem se miješaju ispovijest, tok svijesti i forma pisma, pričajući priču o ljubavi, bolu i potrazi za istinom, čime potvrđuje moć književnosti da sve kaže.

Danilov je istakao da se od prve rečenice može osjetiti duboko, emocionalno srastanje spisateljice s tekstom koji uranja u životni realitet, lišen isprazne političke korektnosti.

“Roman je o dvije žene koje su genetski bačene u karmičku bujicu. U njihovom odnosu nećete naći ničega vulgarnog, jer Tanja ne opisuje odnos dvije žene, već odnos dva ljudska bića”, kaže Danilov.

Glavna junakinja je bibliotekarka, a kako dodaje, može se slobodno reći da je glavni junak čitanje, knjige i “ta vatra književnosti i ljubavi, vrtlog privlačnosti i ljubomore koje je Stuparova uspjela da sugestivno opiše.”

“Ova knjiga je najdublja tamo gdje objedinjuje trajnu ontološku pukotinu između dvije žene i svijeta i između njih dvije same, jer one žele da imaju jedna drugu, ali pod svojim uslovima – zato dolazi do sukoba – te narcisoidne ravnoteže”, objašnjava Jovanović.

Prema njegovom mišljenju, živimo u vrijeme digitalnog varvarstva koje je progutalo magijsku misao književnosti, te je ona postala sve hladnija, a roman “Otkako sam kupila labuda” nas podsjeća da je “knjiga prostor bića i da u tom biću mi treba da nađemo toplo mjesto za sebe.”

Babić je istakao da je knjiga u formi kratkog romana, sažeta, koncizna i precizna, te odgovara današnjem čitaocu koji nema vremena i pažnje za duže romane.

Dodao je i da je u savremenoj književnosti manjak nosećih ženskih likova, a da je vrijednost ovog romana što ih ima čak dvije.

Predsjednik žirija Vladimir Gvozden istakao je da roman osvaja tako što plete tanke niti jezika i stila oko teme ljubavnog odnosa između dvije žene, koji u sebe uključuje različite aspekte svakodnevnog života, odbljeske velikih priča, ali i teško predstavljivu običnost, banalnost života.

“Riječ je o ideji o pisanju kao procesu još uvijek kadrom da izrazi našu sudbinu, prepuštenu neponovljivim trenucima, propuštenim šansama, malim ali presudnim stvarima… sudbinu zamračenu krupnim ideološkim i političko-policijskim naracijama koje melju sve pred sobom”, istakao je žiri.

(Tanjug)