Bivše komšije Edina Gačića u Banjaluci: Dijete za uzor izraslo u monstruma
ČITANJE: 10 minuta
Bio je dijete za uzor, odličan đak u školi, za njega se nije znalo, otkriva za “Nezavisne” Banjalučanka nastanjena u zgradi u kojoj je odrastao monstrum Edin Gačić (43), koji je već odrobijao dva ubistva, dok zbog još dva za njim tragaju sve policijske agencije.
U jednoj od stambenih zgrada u banjalučkom naselju Sime Matavulja zavladao je šok nakon što je bivši pripadnik odreda “El Mudžahid”, kako ga terete, ponovo okrvavio ruke.
“Posljednji put sam ga ovdje vidjela ljetos. Prije pet-šest mjeseci. Nisam s njim puno zalazila u priču, odgovorila bih mu što me je pitao. Kao dijete nikakve probleme nije pravio, a vjerujte, gledala sam ga kako raste”, otkriva za “Nezavisne” ova mještanka.
Upitana da li se nakon svega plaši, ona glavu okreće lijevo-desno, ali potom i otkriva da nije ravnodušna.
“Nemojte me samo za ime pitati, nikad se ne zna hoće li se vratiti”, priča ona, te dodaje da je Gačić prodao stan u ovoj zgradi, ali da ni nove gazde tu ne žive.
Naša sagovornica dalje dodaje da je Gačić iz divne, radničke porodice.
“Otac mu je porijeklom iz Srpskih Toplica i davno je umro, a majku je Edin ubio. Oboje njegovih roditelja radilo je u fabrici obuće. To su bili ljudi za poželjeti”, otkriva naša sagovornica.
Kako “Nezavisne” saznaju od stanara ove zgrade, ovih dana im je dolazila policija i raspitivala se šta znaju o Gačiću. Većina stanara priznaje da su čuli o stravičnim zločinima koji se Edinu stavljaju na teret, ali ne žele ništa da komentarišu jer, kako kažu, ne znaju ništa.
Dok oni sliježu ramenima, više od 1.300 policajaca je na terenu na području Kantona Sarajevo, gdje se traga za Gačićem, koji je ranije odrobijao ubistvo saborca Ismeta Gunića i majke Sifete, a odnedavno je osumnjičen i da je izrešetao trgovca Sauda Sultanića (39) u Sarajevu, ali i policajca Mahira Begića (46) u Suhodolu.
Operativnom akcijom potrage rukovodi FUP u saradnji s MUP-ovima Sarajevskog, Srednjobosanskog, Zeničko-dobojskog i Hercegovačko-neretvanskog kantona.
“U akciju se uključio i tim Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), te zajednički pretresaju objekte i područje u Suhodolu, prema Kiseljaku i Kreševu. To područje nadlijeću helikopter i dronovi. Jedinice MUP-a Srednjobosanskog kantona pregledaju područje Kreševa do Lepenice, te idu u susret policajcima koji pretražuju područje u Sarajevskom kantonu”, rekao je Ensad Korman, zamjenik direktora FUP-a, dodajući da pripadnici Policijske uprave Istočno Sarajevo pregledaju područje svog djelovanja. Admir Katica, ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, rekao je da će, ukoliko ove policijske snage ne budu dovoljne, tražiti da im Predsjedništvo BiH na raspolaganje stavi Oružane snage BiH.
Na sjednici u utorak Vlada Kantona Sarajevo trebalo bi da donese i zvaničnu odluku o iznosu nagrade za korisnu informaciju o Gačiću, a prema nezvaničnim informacijama koje su se danas pojavile, ta nagrada bi trebalo da iznosi 50.000 KM.
Zbog straha koji se uvukao među stanovništvo zbog Gačića, pojedine škole, kao što je ona u Suhodolu, bile su poluprazne, a slično je i u OŠ “Hilmi ef. Šarić”.
Kako je danas objavljeno, izvori bliski istrazi otkrili su, nakon obavljenih razgovora s osobama koje su bile u zatvoru sa Gačićem, da sve ukazuje na to da je on pomno planirao svoj krvavi pohod. Tako je Gačić u zatvoru trenirao i vježbao svoje tijelo da izdrži u ovakvim situacijama, s minimalno hrane i vode. Zanimljivo je i da je, po izlasku iz zatvora, prije dvije godine, trenirao i u Banjaluci i stekao sertifikat za sportskog instruktora, odnosno ličnog trenera.
“Nije mi bilo drago, ali nismo mogli ništa jer je on tada bio slobodan čovjek. Ja nisam sudija da mu sudim. Normalno se ponašao prema ljudima koji su vršili obuku. U razgovoru s ljudima koji su to vodili, saznao sam da je on imao plan da ide negdje da radi na brodu, te da mu je za to potreban sertifikat”, rekao je za “Nezavisne” Miroslav Bundalo, predsjednik Fitnes saveza Republike Srpske.
Izvori bliski istrazi podsjećaju na Gačićevu ratnu prošlost i ističu – da ko zna ko ga je sve obučavao. Da je dobro obučen, pokazuje njegovo ponašanje.
“On se kreće uz prugu i ne ostavlja trag, a odranije znamo da je za prebacivanje koristio voz. Po konfiguraciji tijela se vidi da je dobro treniran i zbog toga preživljava”, pojašnjavaju policijski izvori, te dodaju da su policajci na terenu pronašli tragove koji ukazuju na to da je krvnik bio na određenim lokacijama, ali je još na korak ispred njih.
Izvori bliski istrazi podsjećaju da je Gačić asocijalna osoba, psihopata i šizofrenik, ali vrlo dobro zna šta radi i uživa u tome jer se to vidi po načinu ubijanja.
Darko Ćulum, direktor Policije Republike Srpske, izjavio je da će pripadnici MUP-a Srpske učiniti sve što budu mogli kako bi Federalnoj upravi policije pomogli u pronalaženju i hapšenju Gačića.
Edham Veladžić, direktor KPZ-a Luke Bihać, kaže da tokom boravka u ovoj ustanovi Gačić nije izazivao probleme niti pokazivao bilo kakve znakove antisocijalnog ponašanja. Kazao je kako nije stekao utisak da se radi o opasnoj osobi, jer je izgledao sasvim smireno i nije zahtijevao bilo kakve ljekarske tretmane.
Međutim, tokom redovnih psihijatrijskih vještačenja, ljekari su otkrili da Gačić ima teške psihičke probleme.
“Naš psihijatar je, ipak, utvrdio da se u dubini uma tog čovjeka krije nešto čudno što bi moglo predstavljati problem za okolinu. Bio je, po mišljenju psihijatra koji je ovdje s njim radio, previše hladna osoba i bez emocija”, rekao je Veladžić i dodao da se detaljnom psihološkom analizom došlo do zaključka da se radi o ličnosti kod koje je dijagnosticirana kombinacija šizoidnog i paranoidnog poremećaja ličnosti. Dodao je da se tokom boravka u KPZ Luke nije ni sa kim družio, a komunicirao je sa drugima isključivo po potrebi i vrlo rijetko.
U dokumentu iz KPZ-a Luke u Bihaću navodi se da je Gačić, prema dokumentaciji koja je bila na raspolaganju lokalnom ljekarskom timu, odrastao u nepovoljnim porodičnim uslovima. U sedmoj godini je ostao bez oca, nakon čega je brigu o njemu preuzela njegova majka, koja je, prema njegovim tvrdnjama, bila stroga i rigidna, što je bio razlog da već kao maloljetnik počne bježati od kuće.
Svjetska vijest
Priča o ubici Edinu Gačiću, za kojim traga više bh. policijskih agencija, davno je prešla granice BiH, a u ponedjeljak je obišla i svijet.
Došla je i do “New York Timesa”, koji piše kako je policija u BiH pokrenula “lov na čovjeka” koji je u nekoliko dana ubio dvije osobe i time izazvao paniku.
“Washington Post” ističe da su policijske agencije pozvale građane u pomoć te da, ukoliko vide Gačića, informaciju prijave najbližoj policijskoj stanici.
Pozivajući se na svjetsku agenciju “Associated Press”, svjetski mediji dalje prenose kako policijske snage upozoravaju da je Gačić naoružan i izuzetno opasan. Podsjeća se da motiv posljednja dva ubistva nije jasan, što građane navodi na dodatni strah i zaključak da Gačić ubija nasumice.
MUP Srpske nadzirao Gačića tokom njegovog boravka u Banjaluci
Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske nadziralo je Edina Gačića, četvorostrukog ubicu iz Konjica, svih deset mjeseci koliko je boravio u Banjaluci, potvrđeno je ATV-u.
Policijska uprava Banjaluka i Uprava za borbu protiv terorizma uspostavile su operativni nadzor nad Gačićem, onog momenta kad je kročio na teritoriju Republike Srpske, odnosno odmah po njegovom izlasku iz zatvora. Uvid u njegovo kretanje imali su od kraja jula 2017. do maja 2018. godine, jer je Gačić tada prodao kuću u Banjaluci i napustio Republiku Srpsku.
MUP je zatim preko Operativne grupe za borbu protiv terorizma obavijestio sve bezbjednosne agencije u BiH o Gačićevom kretanju, kao i o tome da se radi o izuzetno opasnoj osobi. Na njega je upozoravao i direktor Kazneno-popravnog zavoda u Bihaću. Edham Veladžić je, 20 dana prije nego što će Gačić izaći iz zatvora, slao dopise na sedam adresa. Za ATV kaže da je imao obavezu da sve nadležne institucije obavijesti da je Edin Gačić opasan, i da sumnja da bi mogao ponoviti krivično djelo. U Bihaću, kaže, nije pravio probleme.
“Ono što je boravio kod nas, nepunih pet mjeseci, mi zaista nismo imali nikakvih problema, nije napravio nikakav prekršaj. Nismo imali nikakvu sankciju prema njemu, nismo morali da je imamo. Mi, shodno onome što je u dosijeu, imali smo pojačan tretmanski rad u smislu razgovora s njim, i nalog neuropsihijatra koji ordinira sa takvim ljudima, koga je KZP angažovao. Po potrebi, mi ako treba dalje, a na preporuku tog neuropsihijatra, mi šaljemo takve osobe i na dalje liječenje. Mi nismo imali takvu inicijativu i preporuku. On se kod nas ponašao, da ne kažem, normalno, ali se vidjelo na njemu da nije normalna ličnost, da ima devijacije, on nije imao kontakt sa drugima, da je bio onako samotnjak”, kaže Edham Veladžić, direktor KPZ Bihać.
U čitav slučaj bio je upućen i banjalučki Centar za socijalni rad, koji je, kao i Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske i nekoliko institucija u Federaciji BiH, od direktora zatvora u Bihaću dobio dopis da Gačić završava izdržavanje kazne od 19 godina i 11 mjeseci, i da se radi o paranoidnom šizofreniku i vjerskom fanatiku koji je bio član odreda El Mudžahid.
Centar je, dan nakon što je stigao dopis, formirao stručni tim i obratio se psihijatrijskoj klinici u Banjaluci, iz koje im je stigao odgovor da ne rade sa osobama poput Gačića, i da njemu jedino može pomoći Zavod za forenzičku psihijatriju u Sokocu. Poslije sastanaka sa ministarstvima pravde, zdravlja i socijalne zaštite, inicirana je procedura za liječenje u Sokocu. Ipak, tamo nije stigao.
“Budući da je tada Gačić još bio na izdržavanju kazne, u korespondenciji sa Federalnim ministarstvom pravde smo dobili odgovor da je upućivanje na liječenje u Sokolac, isključivo u nadležnosti sudova. To znači tek nakon počinjenog novog krivičnog djela. Nakon svega što je preduzeto, evidentna je bila činjenica da se bez “novog događaja” neće nastaviti njegovo liječenje, iako je to bilo nužno i prijeko potrebno”, poručili su iz Sokoca.
Liječenje je odbijao i sam Gaćić, a službenicima Centra za socijalni rad izjavljivao je da se osjeća fizički i mentalno zdravim. Centar je, radeći po zakonu, morao da mu pomaže i to, kako navode, razgovorima, jednokratnom novčanom pomoći, a u jednoj nevladinoj organizaciji čak je i volontirao tri mjeseca.
Na Fejsbuku ima dva profila sa svojim fotografijama. Na jednom od njih koristi muslimansko ime, a napisao je i da je zaposlen kao terorista. Prvo ubistvo počinio je 1998. godine, usmrtivši saborca iz rata, za šta je prvobitno osuđen na 14 godina zatvora i obavezno psihijatrijsko liječenje. Četiri godine kasnije ubio je svoju majku, a za oba zločina izrečena mu je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 godina. Odslužio ju je do kraja, prvo u Zenici a zatim u Bihaću, a, kako saznajemo, za to vrijeme nije imao nijednu posjetu. Godinu i po po izlasku iz zatvora, nastavio je sa zločinima.
