Magazin 14.04.2019.

Film o tužnom svijetu usamljenih duša u Narodnom pozorištu RS

ČITANJE: 2 minute

Projekcija filma Džona Hjustona “Mudra krv”, po istoimenom romanu Flaneri O'Konor, biće održana na sceni “Petar Kočić” Narodnog pozorišta RS u ponedjeljak sa početkom u 19.30.

Radnja filma smještena je u pedesete godine prošlog vijeka na američkom jugu, a razgovor nakon projekcije sa publikom vodiće dramaturg Slaviša Radan. Ulaz na projekciju je besplatan.

Radan tvrdi da bez obzira na vrijeme i mjesto radnje, film i te kako govori o današnjem vremenu i ovom prostoru.

“U šta danas, u 21. stoljeću, vjerujemo? ‘U pravdu! U istinu’, rekli bi mnogi na sav glas. Pa… šta je faktor pokretač koji određuje naše djelovanje? Da li su to doista ‘pravda’ i ‘istina'”, upitao je Radan na pitanja koja postavlja i na koja traži odgovore ovaj film. Odgovore, kako naglašava Radan, ovo ostvarenje traži na vrlo neobičan način, kroz krajnje apsurdne situacije i nepredvidive crnohumorne dijaloge i groteskne likove u savršenoj glumačkoj podjeli koju predvodi Bred Durif.

“Za Flaneri O'Konor slobodno se može reći da je prozaista američkog juga, s obzirom na to da je radnja njenih djela uglavnom smještena na jug SAD, odakle i sama potiče. Pitanje morala i fundamentalističkog protestantizma provlači se kroz većinu njene proze, pa tako i kroz ovaj roman, objavljen 1952. godine. Likovi su groteskni i kao takvi omogućuju poprilično poigravanje sa stvarnošću”, ističe Radan o romanu po kojem je film nastao.

Spisateljica romana, podsjeća Radan, jednom je izjavila da “sve što dolazi sa juga čitaoci sa sjevera opisaće kao groteskno, osim ako zaista nije groteskno, a u tom slučaju će biti nazvano realističnim”.

O'Konorova je preminula 1964. godine u 39. godini, a Džon Hjuston mnogo godina kasnije odlučio je da ekranizuje njenu “Mudru krv”.

“Majstorski je to učinio, što je od Hjustona i očekivano – u Filmoteci smo imali priliku vidjeti njegovo remek-djelo ‘Mrtvi’, nastalo po istoimenoj priči Džejmsa Džojsa, posljednjoj u zbirci ‘Dablinci’. Gledajući ova dva filma, pažljivo oko će prepoznati njihove zajedničke karakteristike, što onda možda može da učini prepoznatljivim i ono što bi se moglo nazvati Hjustonovim životnim preokupacijama”, kaže Radan.

Dodaje da nas film na neobičan način – kroz dijaloge i situacije apsurda, uvlači u jedan, naizgled možda drugačiji, nama stran svijet. To međutim, kaže Radan, radi samo naizgled.

“Jer to prije svega čini da bi nas sa što većom žestinom otrijeznio i da bismo shvatili da je upravo to što gledamo naš stvarni svijet, naše svakidašnje okruženje – tužni svijet usamljenjih duša. Takođe govori i o našim potrebama kojima se vodimo kroz život, kao i o onima rijetkima čije su potrebe uglavnom duhovne orijentacije, pa ih stoga malo ko i razumije”, rekao je Radan.

(Nezavisne)