Vijesti 07.07.2020.

KAD ŽIVOT POSTANE LUTRIJA: Od aplauza zdravstvenim radnicima do teorija zavjere

ČITANJE: 3 minute

Kombinacija dobro poznatog mentaliteta balkanskog naroda,  koji je sve velike nedaće preživljavao u zajedništvu koje je podrazumijevalo i ravnopravnu podjelu osjećaja krivice, i posebno izraženog fenomena posljednjih godina, gdje su svi „veliki stručnjaci“ iz svih oblasti koncentrisani na popularnim društvenim mrežama, svoj skroman doprinos dala je i aktuelnoj krizi izazvanoj virusom korona.

I dok se smrtonosni ishodi virusa korona broje sa preko pola miliona ljudskih žrtava u svijetu, riječi stručnjaka često ostaju u sjenci teorija samoproglašenih znalaca, uvijek spremnih da svoje laičko mišljenje nadopunjeno nepreciznim i u većini slučajeva netačnim tvrdnjama sa web stranica stave ispred mišljenja struke.

„Ne zna doktor, on je lopov, školovao se toliko godina pa da ostane normalan. Ne vjerujem ja njemu, malo ću ja to kamilicom i to će proći“, gotovo je ustaljena terapija srpskog naroda, koja se već vijekovima koristi u liječenju svih dijagnoza. Iako u većini slučajeva bez istinski djelotvornih, ali sa mnogobrojnim placebo efektima, takav postupak postao je ustaljena praksa kod svih oboljenja.

Uzmemo li u obzir ovakvu realnost i isključenu mogućnost uvođenja restriktivnih mjera, sasvim je izvjesno da pored trenutno povećanog broja zaraženih, Republiku Srpsku očekuje još jedan, intenzivniji talas. Zabrinjavajuća je smjelost pojedinaca da uprkos cirkulaciji virusa u društvu i sve većem broju pacijenata sa težom kliničkom slikom, zanemarujući uputstva i preporuke stručnjaka, dolazi na masovna  javna okupljanja i pod izgovorom „meni se to ne može desiti“ ugrožava sebe, svoju porodicu, prijatelje i cijelo okruženje.

Nesavjesno ponašanje pojedinaca, koje nas već danima uvlači u vrtlog brojki novih pozitivnih na virus korona u Republici Srpskoj postaje sve izražajnije, kao i njihove reakcije i spremnost da nagli rast novooboljelih pripiše svim ostalim, osim samom sebi. Tako su zaraženi, svjesni rizika odlazili na svoja radna mjesta, dok osobe koje su sa njima imale kontakt svakodnevno imamo priliku da srećemo u tržnim centrima, prodavnicama, marketima i javnom prevozu. Otuda i ne iznenađuje podatak da je u subotu zabilježen rekordan broj slučajeva, ali ono što iznenađuje svakako jeste zanemarivanje alarma koji se nad društvom upalio onog momenta kada mu je postalo svejedno za sopstvene i živote najmilijih.

Solidarnost i zrelost koje je društvo pokazalo tokom tromjesečnog karantinskog perioda, kada se Republika Srpska mogla pohvaliti da je jedna od rijetih teritorija sa horizontalnim rastom slučajeva, izbrisano je iz memorija pojedinaca paralelno sa samoinicijativnim odbacivanjem zaštitne opreme, čak i u zatvorenim prostorijama i nepoštovanjem fizičke distance. Aplauzi kojima se iskazivala zahvalnost svim medicinskim radnicima postepeno su postajali sve tiši, da bi u jednom trenutku prerasli u gromoglasan govor teorija zavjere o „lažnom virusu“. Prognoze narednog koraka u takvim uslovima mogu samo da ukazuju na potresne i obezhrabrujuće prizore iz Novog Pazara.

Iako poznat kao narod koji je kroz istoriju pronalazio načine da adekvatno odgovori svim izazovima koji su se pred njim postavljali, nedostatak strpljenja i želje da se prihvati „nova normalnost“ ovoga puta mogla bi da u vodu baci sav trud i odricanje u proteklom, karantinskom periodu.

(Nevena Stanojević/ Banjaluka.net)