Vijesti 11.05.2018.

KATEDRA ZA PSIHOLOGIJU FILOZOFSKOG FAKULTETA Zašto se naučno – stručna zajednica izbjegava kada je u pitanju uvođenje vjeronauke u srednje škole?!

ČITANJE: 4 minute

Katedra za psihologiju Filozofskog fakulteta banjaluka saopštila je da je protiv uvođenja vjeronauke u srednje škole, a za svoju odluku su naveli i argumente.

Oni su prije svega istakli da su zatečeni načinom na koji se ovaj predmet planira uvesti u Nastavni plan i program srednjih škola, a postavljaju pitanje da li je bilo javne rasprave o kojoj nisu obaviješteni.

Ukoliko nije, pitaju zašto se naučno – stručna zajednica izbjegava, kada su ovakve promjene u sistemu obrazovanja u pitanju.

“Zbog situacije u kojoj živimo potreban je sistem obrazovanja, počevši od njegove prve stepenice, predškolskog obrazovanja, ponudi djetetu dovoljno alata i kompetencija, da bi dijete u takvom sistemu odrastalo, živjelo i bilo produktivno. Obrazovni sistem kroz koji prolaze naša djeca trebao bi sistemski da im, kako prelaze sa jednog na drugi nivo, nudi podršku u razvoju kompetencija , pružajući im mogućnost da istražuju različite nauke, kroz različite predmete koji se u njemu nude. Isto tako, vrlo je bitno da su svi ti predmeti među sobom povezani i da dopunjuju jedan drugi i da djetetu i mladoj osobi nude uvezan sistem naučnih pojmova. Vjeronauku kao predmet ne možemo da stavimo niti u grupu nauka niti u grupu predmeta na kojima se otkrivaju i razvijaju talenti. Na ovaj način se djeci u našem obrazovnom sistemu nude, s jedne strane naučne činjenice i umjetnosti, a sa druge vjerovanja. Tako ih se dovodi u situaciju da znanja iz većine predmeta mogu da razumiju, primijene, potvrde ili opovrgnu na različite načine i da ih, na kraju krajeva dožive, dok u ono što uče iz vjeronauke, mogu samo da vjeruju, te nemaju priliku da dovode u pitanje, kritički promišljaju, primjenjuju i potvrde ili opovrgnu” navodi se u saopštenju.

Takođe, osvrnuli su se na tvrdnje da će vjeronauka našu djecu učiniti boljim ljudima.

“Naučna istraživanja ukazuju da baš i nije tako, jer veliki broj međunarodnih istraživanja,tako i naučnih istraživanja na prostoru Republike Srpske u svojim rezultatima dobija da religiozne osobe imaju predrasude prema drugima, da su sklone konformizmu, netrpeljivosti, ali i zapadanju u stanje bespomoćnosti. Ovo nisu osobine boljeg nego poslušnijeg čovjeka. Ako tome pridružimo činjenicu da u dosadašnjoj primjeni vjeronauke u osnovnim školama djeci čiji roditelji odluče da ona ne pohađaju časove Vjeronauke nije ponuđena nikakva alternativa, već se od njih očekuje da ili prisustvuju pravoslavnoj vjeronauci, ili čekaju kraj časa van učionice, jasno je da ovakav vid religijskog obrazovanja samo dodatno pojačava razvoj predrasuda i netrpeljivosti, te stvara sliku društva krajnje netolerantnog na različitosti” navodi se.

Istakli su i istraživanja rađena na prostoru Republike Srpske ukazuju na tendenciju porasta nasilja među djecom, a od oblika nasilja najviše je u porastu emocionalno i socijalno nasilje.

“Opet se pitamo gdje je izostao pozitivan uticaj vjeronauke. Moguće je da je dati zaključak objašnjiv činjenicom da ni nad sadržajem, kao ni nad kadrom koji predaje Vjeronauku u osnovnim školama, nema nadležnost Republički pedagoški zavod, kao institucija koja je odgovorna za kvalitet nastave. Zato i još više zabrinjava činjenica, da imamo predmet u osnovnim školama o čijem sadržaju se ne pitaju profesionalci, koji se smatraju stručnim za proces vaspitanja i obrazovanja” navode sa Katedre za Psihologiju.

“Danas u našem srednjoškolskom sistemu obrazovanja imamo dvije grupe škola. Gimnazije, u kojima se stiče opšte obrazovanje i srednje stručne škole, škole za srednje usmjereno obrazovanje. Predmeti koji nude opšte znanja isključeni su iz planova i programa srednjih stručnih škola, jer su ih opterećivali i učenicima predstavljali dodatni teret. Ovdje se sada postavlja pitanje na koji način vjeronauka doprinosi razvoju i obrazovanje učenika u srednjim stručnim školama. Zašto bi ovaj predmet dobio prednost nad opšte obrazovnim predmetima kao što su psihologija, sociologija, filozofija, etika, predmetima u okviru kojih djeca uče da promišljaju, da se kritički osvrću prema stvarnosti, svijetu u kojem žive, uče o sebi, drugima, o odnosima u društvu i uticaju, kako pojedinca, na društvo, tako i društva na pojedinca. Ovo su predmeti čijim izučavanjem djeca razvijaju kompetencije za život u 21. Vijeku”.

Na kraju, navode da je minimum koji bi morala da ispoštuje ova inicijativa je da se stavi na uvid stručnoj javnosti plan i program predmeta Vjeronauka, te kritički preispita prije nego se stihijski uvede u redovni obrazovni sistem, koji je već dokazano preopterećen viškom gradiva.