Magazin 13.04.2018.

LAGANIM KORAKOM KA 100. ROĐENDANU Milan Grbić iz Srpskih toplica ne osjeti breme godina

ČITANJE: 3 minute

Milan Grbić (98) iz Srpskih toplica jedan je od rijetkih Banjalučana koji laganim korakom korača ka 100. rođendanu, uz pozitivnu energiju i čašicu domaće rakije i ne sumnja da će ga za dvije godine i proslaviti.

Djed vedrog duha sa osmijehom na licu ne mari za broj godina koje pored njega prolaze kao na traci. Svakodnevno radi oko kuće, održava dvorište, kada dođe vrijeme za to kosi livadu i okopava baštu, pa ističe da ga zdravlje, s obzirom na godine, odlično služi. Uz malo slabiji vid ističe da ne pije nikakve tablete, a doskora se kupao u rijeci Vrbas.

– Zdravlje me dobro služi, iako me život nije mazio. Nisam birao poslove da bih zaradio za život i za svoju porodicu. Bio sam fizički, a kasnije radnik u fabrici obuće, paralelno s tim bavio sam se poljoprivredom na selu. Jedno vrijeme sam držao gostionicu. Možda su brojne obaveze i stalna borba za egzistenciju uticale na to da dođem u ove godine, jer jednostavno nisam stizao da marim za njih – priča Grbić.

Starina ide na stočnu pijacu svakog utorka i to, kako naglašava, isključivo autobusom, jer ima mjesečnu kartu i svoje ritualne od kojih nikada ne odstupa. Kaže da voli da se susreće sa ljudima pitke riječi i lijepog duha.

– Ne idem samo autobusom već često i pješačim par kilometara. Na pijacu idem decenijama. Tamo se družim s ljudima, a i vidim kakav je kvalitet stoke i njene cijene. Volim da gledam i živinu – naglašava Grbić.

Dodaje da je dugo radio s konjima, u vremenu kada su mehanizacija i mašine bile samo pojam.

Voli i da se odmara, a još kao momak volio je da rano liježe, osim kada je išao na sijela.

– A da nisam išao na večernja druženja ne bih se tri puta oženio. To je sudbina. Ipak rano liježem naveče, tu negdje do osam, a budim se najkasnije u šest ujutro, kada mi kćerka i unuci spreme doručak. Zdrav san i kvalitetan odmor su recept za dugovječnost. Tu podrazumijevam i zdravu domaću hranu, u ograničenim količinama, uz umjeren rad. Ja sam tako pregurao vijek – naglašava Grbić.

Fabrika obuće, gdje je poslije par godina bio višak, natjerala ga je da pronađe alternativu.

– Zajedno sa još dva čovjeka sijali smo i žnjeli u okolnim selima i na taj način hranili porodice. Zob i pšenica su bile žitarice sa kojima smo najviše radili – ističe Grbić.

Da želi da prebaci vijek života i još neku deceniju više Milan dodaje da ne sumnja.

– Iako sam star, radujem se novim slavljima i srećnoj porodici. Na slavama popijem i koju rakiju više, pa tada pustim i grlo da otpjeva naše najljepše krajiške pjesme. Tako bude i za Božić i Vaskrs, ali i kad se okupi porodica i prijatelji – kazao je na kraju Grbić.

Porodica

Milan Grbić je odrastao u višečlanoj porodici, uz tri brata i sestru, relativno mlad odlučio je da se oženi. A to je činio poslije još dva puta.

– Tri puta sam se ženio, imam dvije kćerke i unučad. Smatram da sam bogat čovjek, jer ko ima veliku porodicu ima sve, a pored svega toga još mogu da se brinem o sebi, pa nisam nikome teret, bar ne još – ističe Grbić.

(Glas Srpske)