Vijesti 25.02.2018.

NATO Banjalučanima duguje milione

ČITANJE: 3 minute

Bivši zaposlenici IFOR-a, kasnije SFOR-a, misija NATO pakta iz UNIS-ove baze u Ramićima zahtjevaju milionske odštete, zbog neuplaćenih penzionih i zdravstvenih doprinosa u periodu od kraja rata, pa do 2007. godine. Osim banjalučkih radnika u bazama međunarodnih snaga, svoja radna prava traži više hiljada njihovih bivših uposlenika iz cijele BiH.

Naime, za sve ove godine, oni nemaju ni dana radnog staža, kao ni bilo kakvih naknada za porodiljsko odsustvo, i mada su sa svojim zahtjevima da dobiju svoja zaostala prava, otpočeli odmah poslije gašenja baza, ovih dana su intenzivirali svoje aktivnosti.

Šta je u stvari u pitanju?

Radnici uposleni kod mirovnjaka u BiH tada su potpisali ugovore o radu, koji nisu ni predviđali uplate doprinosa, ali tada im niko nije pružao izbor-osim hoće li raditi ili neće. Institucije i kontrole entiteta ili BiH nikada nisu bili uključeni u zaštitu ovih nekoliko hiljada ljudi, pa ni tada kada su ugovori potpisivani. SFOR je raspustio baze, ljudi su dobili otkaze, a deset i više godina rada i njihova prava iz tog radnog odnosa, kao da nisu ni postojali. Interesantno je da su poslodavci upravo iz zemalja, gdje je radno pravo neprikosnoveno, ali u misiji u našoj zemlji, ugovori su pravljeni van usklađenosti sa lokalnim zakonima.

“Ono što su radnici potpisivali u odnosu na zakonske odredbe je ništavno. Mi smatramo da su to ugovori o radu na crno“, kaže njihov zastupnik Avdo Salihbegović, advokat.

Zbog toga je grupa bivših radnika u petak protestvovala ispred EUFOR -ove baze u Butmiru, sve je bilo naelektrisano, pa su čak u jednom trenutku i blokirali ulaz i izlaz iz baze, te je intervenisala policija FBiH, ali su i dobili barem neki rezultat. Komanda je popustila, pušteni su u bazu, predali zahtjeve i dobili obećanje da će sve u utorak stići do komandanta.

Pošto su se domaći sudovi izjasnili da nisu nadležni, uspostavljena je ukomisija za žalbe koje čine predstavnici entitetskih vrhovnih sudova te samog NATO-a i čitava priča godinama stoji u mjestu.

Jedna od radnica iz Ramića je i Dragana Damjanić, koja je u bazi radila desetak godina, na administrativnim pozicijama i poslovima prevođenja, a danas nema ni dana radnog staža iz ove “firme” i praktično i realno to joj znatno produžava datum do penzije, a smanjuje njenu osnovicu i iznos.

“Čak i kada sam se dva puta porodila,nisam imala pravo na plaćeno porodiljsko. To je elementarno kršenje ljudskih prava i zakona o radu. Onoga momenta kada bi žena otišla da se porodi,odlazila je na neplaćeno odsustvo, a njenu platu bi primao neko drugi, ko je radio taj posao umjesto nje. Naravno da sada očekujem da će i nadoknada tog segmenta doći u obzir, u paketu sa penzionim osiguranjem.”

Iznosi koje bi EUFOR tj. NATO trebao da im isplati nisu nimalo naivni. Plate zaposlenih su većinom prelazile 1000 km, ali bile i daleko veće. Kada se 10 godina pomnoži sa 12 mjeseci, a onda ponovo sa nekoliko hiljada (radnika) dolazimo do milionskih cifri.

Svakako bi interes da se uključi u čitavu priču imali i poreske uprave i fondovi PIO u BiH, jer bi se rješavanjem slučaja radnika, u budžete slile velike količine novca. Novca, koji, vjerujemo NATO ima. Pitanje je samo ima li za ove radnike država sluha i hoće li NATO i od njih dobiti neki pritisak da poštuje zakon,kao i svi ostali poslodavci, makar i retroaktivno.

U svakom slučaju, radnici poručuju da očekuju podršku vlasti, da neće odustati, a već u utorak ćemo znati da li će predstavnici mirovnjaka ispuniti obećanje i hoće li se dogoditi sastanak sa oficirom, koji je ovlašten da pregovara.

(Milorad Labus/ banjaluka.com)