OVO JE MOJ DOM: Banjaluka mi je otvorila vrata kada mi je bilo najpotrebnije
Prisjećajući se svog djetinjstva u Siriji, Yamen kaže da je u školu krenuo dvije godine ranije, što je u ovoj zemlji moguće za djecu koja polože određene testove, pa je kao jako mlad završio prvi ciklus Elektrotehničkog fakulteta.
Nakon toga, slijedeći porodičnu tradiciju, odlučio je da školovanje nastavi u nekoj drugoj zemlji. Prvo je otišao u Hrvatsku, gdje je imao rodbinu, a sada već 6.5 godina živi u Banjaluci, gdje završava studije psihologije na Filozofskom fakultetu.
Želio je da upozna nove kulture i civilizacije, a u njegovoj porodici svi su u nekom trenutku života putovali i na tim putovanjima sticali nova znanja. Njegov odlazak desio se tri godine prije početka rata u Siriji.
“Nisam otišao zbog loših uslova, studirao sam besplatno, sve sam imao obezbijeđeno, imao sam dobar posao dok sam studirao, ali želja za putovanjem je bila jača. Nakon dvije godine, priključila mi se i moja sestra. Kada se desio rat u Siriji, uslovi su nam se pogoršali, jer su nam roditelji finansirali školovanje u Hrvatskoj, a to vrijeme Hrvatska je pristupala Evropskoj uniji, pa je sve bilo skuplje. Paralelno sa tim, u Siriji se situacija pogoršava, raspon u valutama je veći, što je uticalo na naš život u Hrvatskoj”, rekao je u razgovoru za BUKU Yamen Hrekes.
U takvoj situaciji, koja je za njega i njegovu sestru bila teška, otvorila se mogućnost da njih dvoje dođu u Banjaluku.
“Dobri ljudi su nam pomogli kad nam je bilo najteže i na taj način pružena nam je ova životna prilika, koju smo mi rado prihvatili. Banjaluka nam je otvorila vrata kada nam je bilo najpotrebnije, nismo imali problema sa institucijama, a pojedinci su nas prihvatili. Univerzitet je pokazao razumijevanja za našu situaciju, kao i Studentski centar, gdje smo dobili smještaj koji smo, sestra i ja, koristili na početku našeg života u Banjaluci. U tom trenutku to nam je mnogo značilo”, priča Yamen.
Kaže da su ljudi u Banjaluci veoma ljubazni i otvoreni i zbog toga su se Yamen i njegova sestra osjetili dobrodošli u ovaj grad, u kojem su tokom godina stekli mnogo prijatelja.
Imajući u vidu da je Yamenu arapski maternji jezik, kaže da mu je učenje našeg jezika na početku teško palo, jer se u Hrvatskoj kasno uključio na kurs jezika, ali kad je shvatio kako “jezik funkcioniše”, sve je išlo mnogo lakše.
“Mislim da mi je najviše pomoglo to što sam se družio sa lokalcima, pričao sa njima i tražio od njih da me ispravljaju kad nešto pogriješim I da mi daju objašnjenje, ne na engleskom, nego na lokalnom jeziku. Htio sam da saznam nešto više o običajima, ponašanju, bontonu i tako sam širio fond riječi”, pojašnjava Yamen.
Iako je završio Elektrotehnički fakultet u Siriji, Yamen kaže da je odlučio da upiše psihologiju, jer ga je uvijek zanimao ljudski um.
“Odnosi među ljudima, ljudska komunikacija, verbalna i neverbalna, teme su koje su me uvijek zanimale. Kad se ukazala prilika da mogu da upišem psihologiju, odmah sam je iskoristio i imao sam podršku dekanata i uprave Filozofskog fakulteta. Pohađam i obuku za transakcionu analizu, trenutno sam savjetnik i radim sa klijentima pod supervizijom. Imam neke ideje da u nekim budućim istraživanjima spojim elektrotehniku i psihologiju”, priča naš sagovornik.
Uz studiranje, Yamen radi kao kulturološki medijator u Međunarodnoj organizaciji za migracije (IOM). Njegov posao nije klasični posao prevodioca, već kako razumije kulturu, mentalitet i običaje ovdje, tako razumije kulture, mentalitete i običaje zemalja iz kojih dolaze migranti i to je ključna stvar za rješavanje mnogih potencijalih konflikata između lokalaca i migranata.
“Otkad smo došli u Banjaluku, i sestra i ja smo bili aktivni u društvenom životu. Ja sam inicirao nekoliko projekata vezano za mentalno zdravlje i za poboljšanje u društvu. Zbog toga sam stekao mnogo prijatelja i poznanika. U ovom trenutku mogu reći da imam više prijatelja u Banjaluci, nego što ih imam u Alepu gdje sam rođen. Svi koje ja poznajem otišli su. U Banjaluci imam prijatelje koji su mi kao druga porodica, a Banjaluka je i moj grad i tako se ponašam”, priča nam Yamen.
Naš sagovornik šaljivo kaže da se tek sad polako privikava na to da je propuh toliko štetan, jer strah od propuha nije prisutan u Siriji.
“Poredeći običaje, mogu reći da imamo dosta sličnosti. Ta sličnost se osjeti i u kuhinju i u muzici. Svadbe su nam slične. Često znam reći da su Damask, glavni grad Sirije i Beograd bili zajedno u jednoj, da tako kažemo, državi duže nego što su to bili Ljubljana i Beograd. Bez obzira kakav je stav Sirije ili Srbije prema prošlosti, to uzrokuje razmjene u običajima, naukama i tradicijama. Kod srpskog naroda zanimljive su slave koje drugi narodi ne obilježavaju, a sestra i ja smo prije četiri godine uzeli jednu slavu koju obilježavamo, a to je Sveti Vasilije Ostroški”, ističe Yamen.
Kada je u pitanju budućnost, Yamen kaže da bi volio ostati u Banjaluci, iako je svjestan činjenice da mnogi mlade odlaze iz zemlje.
“Međutim, sa druge strane, znam za mnoge uspješne mlade ljude koji su ostali u BiH i planiraju i dalje ostati. Možda se ti mladi ne čuju, oni su zauzeti i rade. Ova zemlja ima potencijal. Imam plan da ostanem u Banjaluci da radim, ali sad sam fokusiran na završetak fakulteta, nakon čega namjeravam upisati master studije”, rekao je Yamen u razgovoru za BUKU.
