Mladi golman iz Banjaluke sanja o reprezentaciji Srbije

cetkovic golman banjaluka

Nikola Ćetković,  mladi golman banjalučkog “Sport tima” sanja da krene stopama kapitena “zlatne generacije” Orlića sa Novog Zelanda, Predraga Rajkovića . Na dobrom je putu.

Nedavno je upisao prve minute za U-15 reprezentaciju Srbije. U prijateljskoj utakmici protiv Holandije je dobio šnasu da pokaže svoje vještinu među stativama,

“ Igrao sam za godinu dana stariju selekciju protiv Holadnije i to mi jako znači”, rekao je Nikola Ćetković.

Rad sa golmanima u u svim mlađim reprezentativnim selekcijama Srbije,  povjeren je Ivanu Ranđeloviću nekadašnjem čuvaru mreže Crvene Zvezde. Predan poslu, Ranđelović je stigao u Banjaluku, kako bi se na licu mjesta uvjerio u kakvim uslovima radi Ćetković u svom klubu. Nije se libio da pohvali raskošan talenat mladog čuvara mreže, ali je istakao i onu najvažniju crtu neohodnu da se talenat pretoči u kvalitet.

Nikola jako dobro napreduje. Gurnuo sam ga u uvatru sa godinu dana starijim momcima. Dobro se pokazao, ali je pred njima jedan jako radan period jer se do cilja može stići samo radom”, kazao je Ivan Ranđelović, trener golmana FSS.

U 15 reprezentacija Srbije, i ostale mlađe selekcije  oformljene su sa ciljem da okupe najtalentovanije srpske fudbalera koji bi u budućnosti mogli da zakucaju i na vrata omladinskog, a kasnije i “A” tima. Iz tog razloga, kaže Ranđelović, svi treneri u Savezu rade na tome da na “oku” imaju talaentovane fudbalere iz svih klubova. Uskoro kreće nova serija priajteljskih utakmica.

“Uskoro igramo protiv Bosne. Kao što sam već rekao, oformili smo dobru selekciju, radimo dobro. Koliko dobro, pokazaće vrijeme”, rekao je Ranđelović.

Ranđelović je kaže prijatno iznenđen uslovima za rad i organzacijom OFK “Sport tim” , čiji je Nikola član. Kako reče, u dobrim je rukama. Da je u dobrim rukama, svjedoči i podatak da će OFK “Sport tim” , sa jednom od svojih mlađih kateogrija , učestvovati na Radac Kupu u Njemačkoj. Ovaj turnir  po tradiciji okuplja pionirske selekcije najvećih evropskih klubova, pa će tako i ove godine, između ostalih  biti prisutni Mančester Siti, Sevilja, Beškitaš, milanski Inter i Benfika.

(ATV)

Grad nije uplatio sredstva Centru za socijalni rad: Sirotinja bez jednokratne pomoći

centar za socialni rad

Jednokratna novčana pomoć koja se korisnicima daje u stanju teške socijalne potrebe nije uplaćivana tokom aprila jer grad nije uplatio sredstva Centru za socijalni rad za ovu kategoriju, a da li će i kada biti uplaćena, iz Gradske uprave ćute na ovo pitanje.

Centar za socijalni rad je do kraja marta imao evidentiranih 940 korisnika, a koji su imali pravo na pomoć pri kupovini ogreva, liječenju i kupovini lijekova, školovanju djece…

“Sredstva u tom dijelu nisu odobrena i očekujem da budu. Gradonačelnik  i Odjeljenje za finansije treba da ispoštuju odluku Skupštine grada kojom je definisano 440. 000 KM u tom dijelu. Ako ne budu doznačena sredstva, ugrožena je isplata jednokratne novčane pomoći za najugroženije”, rekla je juče Vera Sladojević, direktorka Centra za socijalni rad.

Ona dodaje se to nikada do sada nije desilo, te da su na kraju krajeva ta sredstva planirana. Centar za socijalni rad je za kategoriju najugroženijih građana za mart dobio 10.000 KM, a uplata za drugi kvartal iz koje bi trebalo da bude finansirana ova vrsta pomoći od 1. aprila do 30. juna još nije uplaćena.

Iz Gradske uprave juče nismo dobili odgovor zašto je to tako i kada će sredstva biti uplaćena, a na mobilni telefon nam se nije javljao ni Slobodan Gavranović, gradonačelnik. Milenko Jaćimović, odbornik Ujedinjene Srpske, rekao je juče da između dvije članice  vladajuće većine u gradskoj skupštini,  SNSD-a  i DNS-a, nisu dobri odnosi,  a da se, kako kaže, “jedna struja unutar te koalicije boji da će se pozicija direktorke Centra za socijalni rad (DNS) iskoristiti dodjelom jednokratnih pomoći  i time  dobiti neke benefite”.

“Jednokratnu novčnu pomoć zaista dobijaju najugroženije kategorije  stanovništva ovog grada, ljudi kojima je to jedini  spas da kupe hranu.  Apelujemo da se iznađe rješenje da se ponovo finansiraju izdvajanja za jednokratnu pomoć socijalnim  kategorijama i da u ovom domenu socijalne zaštite ne smije biti politike”, naveo je Jaćimović.

Boran Bosančić, šef Kluba odbornika DNS-a, rekao je da mu nije jasno koji su razlozi zašto jednokratna novčana pomoć nije isplaćena.

“Naše mišljenje je da socijalne kategorije ne bi trebalo da trpe, ne bi smjele da trpe bez obzira na težinu  finansijske situacije”, kaže Bosančić.

Ističe da će oni iz DNS-a do sljedeće  sjednice Skupštine grada porazgovarati  sa gradonačelnikom  da bi se iznašlo  rešenje.

“Rukovodstvo Centra za socijalni rad ima punu podršku Kluba  DNS-a i  zajedno sa gradonačelnikom naći ćemo rješenje”, naglasio je Bosančić.

Iz humanitarnih oragnizacija kažu da je ovo stramotan potez gradskih vlasti jer sirotinja nije u stanju da živi bez tih primanja.

(Nezavisne)

Banjaluka: Na tržnici brojni kupci pazare za vaskršnju trpezu

trznica

Kako se bliži Vaskrs, najradosniji hrišćanski praznik, na tržnici su najtraženija jaja, a za 30 komada se juče plaćalo od šest do 7,50 KM, zavisno od klase i kvaliteta.

Trenutne cijene jaja po komadu kreću se od 0,20 do 0,25, a prodavci na tržnici su nam juče rekli da nije isključeno da malo poskupe danas i sutra, jer neki jaja farbaju u petak, a neki u subotu. Kupci koji žele da na tradicionalan način farbaju jaja za vrećicu lukovine moraju da izdvoje jednu do jednu i po KM. A, svi oni koji su navikli da jaja farbaju vještačkim bojama za jaja moraće da izdvoje 10 feninga za vrećicu boje.

“Potražnja za lukovinom i jajima još nije velika, veću gužvu očekujem u petak, kad je i neradni dan za mnoge. Trenutne cijene lukovine se kreću od jedne KM, koliko košta vrećica obične lukovine, dok je pakovanje ljubičaste lukovine 1,5 KM. S obzirom na to koliko je finansijska situacija nepovoljna zasad prodaja ide solidno, ipak je u pitanju veliki praznik Vaskrs”, kazala nam je Gospa Majkić, prodavačica na tržnici.

Vjernici koji žele da im se na vaskršnjoj trepezi nađu morgina jaja moraće da izdvoje jednu do dvije KM po komadu, dok za pačja jaja treba da izdvoje 0,25 KM za komad.

“Preferiram da jaja bojim na prirodan način, zdravije je jer imam unučiće. Cijena lukovine i jaja zasad je povoljna, kao i cijene drugih stvari koje će se naći na vaskršnjoj trpezi”, rekla je Vida Nović, kupac.

Cijene jaja u nekim marketima su nešto niže u odnosu na ponudu na tržnici. Inače, uz kuvana jaja dobro ide i luk, pa je juče bio tražen mladi luk, za čiju je vezicu trebalo izdvojiti od pola do jedne KM.

(Nezavisne)

Mjesna boračka organizacija Starčevica: Čekaju građevinsku dozvolu za spomenik

starcevica

Mjesna boračka organizacija Starčevica uputila je zahtjev Odjeljenju za prostorno uređenje za izdavanje potrebne dokumentacije koja bi omogućila izgradnju spomenika za oko 150 poginulih boraca Vojske RS iz tog naselja.

Potvrdio je to predsjednik ove mjesne boračke organizacije Milorad Jerilović i dodao da se nada da će im Gradska uprava izaći u susret.

– Tražili smo lokacijske uslove, a samim tim i građevinsku dozvolu za spomenik. Napravili smo idejno rješenje, a kroz donacije ćemo pokušati nabaviti potrebna sredstva. Teško je reći koliko bi izgradnja spomenika koštala. Trenutno sa kamenorescima i nekim firmama procjenjujemo radove – kazao je Jerilović.

Naveo je da je idejnim rješenjem predviđeno da spomenik ima dužinu od pet metara, 2,5 metara visine i da će na njemu biti veći krst. Plan je da se spomenik postavi na prostoru u parku gdje je betonska šahovska ploča u ulici Josifa Pančića. To je omiljeno okupljalište ljudi iz tog dijela grada.

Iz Gradske uprave poručuju da dokumentacija koja je priložena u zahtjevu za izdavanje odobrenja za izgradnju spomenika nije bila potpuna.

– O tome smo obavijestili Gradsku boračku organizaciju Banjaluka, kojoj mjesna organizacija Starčevica i pripada. Tek kada dostave potrebnu dokumentaciju možemo odlučivati o tom pitanju – kazali su u Gradskoj upravi.

Budžetom Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu u ovoj godini planirano je sufinansiranje izgradnje spomenika u MZ Zalužani, Paprikovac, Lauš, Dragočaj i Starčevica.

(Glas Srpske)

Nasipanje puteva po rasporedu Gradske uprave

nasipanje puteva
Raspodjela materijala za održavanje i nasipanje makadamskih puteva, što su do sada radili savjeti mjesnih zajednica, ubuduće će biti nadležnost Gradske uprave. Tako su odlučile gradske vlasti!

Gradonačelnik Slobodan Gavranović je rekao da je grad imao dobru namjeru da savjeti mjesnih zajednica budu uključeni u raspodjelu materijala za nasipanje puteva, ali se dešavalo da prioritetne dionice budu zaobiđene.

– Ova praksa mora biti prekinuta. Nijedan nalog neće biti plaćen dok referent iz Odjeljenja za komunalne, stambene i poslove saobraćaja ne odredi prioritete za nasipanje makadamskih puteva. Saradnja mora biti sa mjesnim zajednicama, ali neće odlučivati neko ko je neodgovoran – kazao je Gavranović.

Istakao je da ako postoje zloupotrebe na terenu u vezi sa raspodjelom materijala, neko mora da odgovara za to.

– Odgovaraće onaj ko je potpisivao naloge za plaćanje isporuke materijala za nasipanje – rekao je Gavranović.

Odbornik Ujedinjene Srpske u Skupštini grada Milenko Jaćimović, koji je na prošloj Skupštini postavio ovo pitanje, rekao je da problem nastaje zato što već dvije godine savjeti mjesnih zajednica nisu u mandatu i došlo je do narušavanja međuljudskih odnosa.

– Određena lica koja imaju kontakte sa nadležnim odjeljenjem, pijesak i kamen za nasipanje raspoređuju onako kako oni smatraju. Nasipani su putevi mještanima koji su njima bliski i zbog toga je jedan dio ljudi u mjesnim zajednicama uskraćen za popravku i održavanje puteva – rekao je Jaćimović.

Dodao je da su primjedbe stigle iz mjesnih zajednica Goleši, Pavići, Krmine, Bronzani Majdan.

– Članovi savjeta mjesnih zajednica izdavali su naloge da budu nasipani putevi tamo gdje nije potrebno, a tamo gdje jeste, makadami nisu popravljani. Sve ovo je stvaralo vrlo ružnu sliku na terenu. Postavio sam pitanje i Komunalnoj komisiji, čiji sam predsjednik i donesen je zaključak da rasporedi nasipanja puteva pređu u nadležnost Odjeljenja za stambene, komunalne i poslove saobraćaja, odnosno njihovih referenta i nadzornih organa. Oni će to ravnomjerno raspoređivati – kazao je Jaćimović.

Istekli mandati

Mandati članovima savjeta mjesnih zajednica istekli su prije dvije godine, a novi bi trebalo da budu izabrani mjesec nakon lokalnih izbora u oktobru ove godine. Do tada će sadašnji članovi obavljati dužnosti u “tehničkom mandatu”.

(Glas Srpske)

Prijave za “Biramo najuređenije” do 20. maja

jadranka_hajder
Do 20. maja traje akcija „Biramo najuređenije“. U ovoj akciji Gradske uprave, koja se organizuje četrnaestu godinu uzastopno, biraćemo najuređenije dvorište, najuređenije školsko dvorište, prostor zajednice etažnih vlasnika i najljepši balkon.

Za pobjednike su pripremljene novčane nagrade, a ukupni nagradni fond ovogodišnje akcije iznosi 3.000 KM.

Svi zainteresovani mogu se prijaviti putem prijavnog lista, koji mogu preuzeti ispred Prijemne kancelarije u Gradskoj upravi ili ovdje.

Popunjene prijave, građani mogu predati u Prijemnu kancelariju Gradske uprave ili dostaviti putem pošte na adresu: Gradska uprava Grada Banjaluka (Komisija za realizaciju akcije „Biramo najuređenije“), Trg srpskih vladara 1, 78000 Banja Luka.

Takođe, prijave je moguće poslati i elektronskom poštom na adresu: [email protected]

Uspješno okončana proljećna akcija čišćenja:

Uspješno je okončana još jedna akcija Gradske uprave, a riječ je o proljećnoj akciji čišćenja i uređenja grada.

U ovoj akciji, koja je trajala od 28. marta do 18. aprila, ukupno je  prikupljeno 259 tona otpada sa gradskog područja, te 88,16 t sa područja seoskih mjesnih zajednica.

Podsjećamo da je ova akcija simbolično započela sadnjom stabla u dvorištu Osnovne škole „Branko Ćopić“.

Cilj akcije je bio da se prikupi i iznese što više krupnog otpada, starih stvari, otpada iz rijeka i drugog otpada koji ugrožava životnu sredinu, izuzev građevinskog čiji odvoz nije bio predviđen ovim aktivnostima.

U periodu od 28.  marta do 8. aprila akcijom su bile obuhvaćene gradske mjesne zajednice na desnoj obali Vrbasa i seoske mjesne zajednice koje gravitiraju magistralnom putu Banjaluka-Jajce i platou Manjače.

Od 5. do 18. aprila akcija se provodila u gradskim mjesnim zajednicama na lijevoj obali Vrbasa i seoskim mjesnim zajednicama koje gravitiraju magistralnom putu  Banjaluka- Prijedor i putu Banjaluka – Bronzani majdan.

Akcija  se provodila prema utvrđenom operativnom planu i rasporedu, a u dogovoru sa predstavnicima mjesnih zajednica odnosno u saradnji sa građanima, školama, ustanovama i udruženjima.
Akciju su pratili brojni mediji, odštampani su informativni plakati i leci koji su podijeljeni po mjesnim zajednicama, te su sve potrebne informacije za građane bile objavljivane i na internet stranici grada.

(Banjaluka.rs.ba)

“Putevi RS” analiziraju stanje saobraćajnice koja odnosi živote: Hiljade vozila na “putu smrti”

put smrti

Desetine oštrih krivina, učestali odroni, često klizav kolovoz, te niz lokacija bez zaštitne ograde, samo su neke od opasnosti s kojim se susreću vozači na putu Crna Rijeka – Banjaluka.

To je za “Nezavisne” ispričao Nikola Rožić, vozač autobusa iz Mrkonjić Grada, koji ovom saobraćajnicom vozi gotovo svakodnevno i više puta je bio svjedok saobraćajnih nezgoda.

“Neophodno je da stručnjaci iz oblasti bezbjednosti saobraćaja urade detaljnu analizu, jer je i više nego jasno da postoje značajni infrastrukturni problemi koje treba da riješe, kako se tragedije više ne bi ponavljale”, naglasio je Rožić.

Dionicom, koja bi se zbog nekolicine skorašnjih tragedija mogla nazvati i putem smrti, dnevno, po zvaničnim podacima, prođe nekoliko hiljada vozila, pa i stručnjaci upozoravaju da je nesreće neophodno spriječiti.

“Trebalo bi analizirati i utvrditi da li se ta dionica izdvaja po broju saobraćajnih nezgoda ili su u pitanju neke lokacije. Činjenica je da je put u kanjonu, da ima dosta krivina i da treba provjeriti da li su zaštitne ograde postavljene na svim mjestima gdje je to neophodno”, rekao je Milija Radović, direktor Agencije za bezbjednost saobraćaja RS.

Pritom Milenko Jaćimović, predsjednik Udruženja za unapređenje bezbjednosti saobraćaja Banjaluka, ukazuje i na nesavjesne vozače, koji voze brže nego što je to propisano, ali nabraja i niz ostalih faktora.

“Imate vozače koji ulaze u traku za vozila iz suprotnog smjera, te one koji brzinu ne prilagode uslovima puta. Kolovoz je mokar, posebno u ranim jutarnjim satima, a sa stijena često padaju kamenice”, rekao je Jaćimović.

Iz Ministarstva saobraćaja i veza RS vruć krompir prebacuju u “Puteve RS”, koji su, ističu, upravljač magistralnih i regionalnih saobraćajnica.

“Zakonima su propisane obaveze upravljača puteva po pitanju održavanja puteva, postavljanja saobraćajne signalizacije, povećanja bezbjednosti saobraćaja i drugih aktivnosti”, naglašavaju iz resornog ministarstva.

Iz “Puteva RS”, međutim, tvrde da su sva kritična mjesta, uključujući i lokalitete na kojima se u posljednje vrijeme desilo nekoliko saobraćajnih nezgoda, obilježena adekvatnom saobraćajnom signalizacijom.

“Po saznanjima o učestalim saobraćajnim nesrećama, ‘Putevi RS’ vrše analizu i snimanje stanja na terenu, zbog utvrđivanja stvarnih uzroka nesreća, a za koje bi eventualno uzrok mogao biti put, odnosno stanje puta”, uvjerava Natalija Kostrešević, saradnik za informisanje “Puteva RS”.

Tek nakon izvršene analize i snimanja stanja, kako precizira Kostreševićava, pristupa se izradi projekta za otklanjanje uočenih nedostataka i poboljšanja bezbjednosti saobraćaja i učesnika u saobraćaju.

U Surjanu, kod Mrkonjić Grada, pri slijetanju dva vozila u rijeku Vrbas, tokom proteklog vikenda su ugašena tri života, a u istom tom mjestu je, sredinom mjeseca, na identičan način poginuo Draženko Višekruna (43), porijeklom iz mrkonjićkog sela Graci. Na istom putnom pravcu, u mjestu Karanovac, u nedjelju je, pri slijetanju automobila, poginula Milica Kukić (25) iz Laktaša, a blizu te lokacije mjesec i po ranije stradao je Slobodan Slavnić (42) iz Kotor Varoša.

(Nezavisne novine)

Oboren iznad Srbije 1999, postaje prvi čovjek američke avijacije

20160427091216_367046
General Dejvid Goldfejn nominovan je na mjesto načelnika štaba američke vojne avijacije 17 godina nakon što je preživio obaranje svog aviona F-16 iznad Srbije.

Goldfejn će na poziciji prvog čovjeka američke avijacije zamijeniti Mark Velša koji ide u penziju, navodi se u zvaničnoj publikaciji američke vojske “Stars end strajps”.

U tekstu pod naslovom “Vojni pilot nekada oboren iznad Srbije, sada viđen za mjesto na čelu avijacije”, navodi se da je Goldfejnov uspon bio veoma brz i da on stiže na novu poziciju nepunih godinu dana nakon što je unaprijeđen u generala sa četiri zvjezdice.

Uprkos visokim pozicijama u Združenom štabu vojske SAD i komandi američke avijacije od 2011. do 2015. godine, Goldfejn je najpoznatiji po svojim iskustvima u ratnim dejstvima, prije svega iz 1999. godine kada je NATO bombardovao Srbiju.

“On je često govorio o noći u kojoj je raketa zemlja-vazduh eksplodirala pored njegovog aviona iznad Beograda 2. maja 1999. godine”, piše list.

U tekstu se navodi da se Goldfejn katapultirao iz svog aviona F-16 te noći i nakon pada sa padobranom uspio da se domogne Kosova gdje ga je dva sata kasnije pokupila spasilačka helikopterska misija.

Međutim, prema dostupnim informacijama Goldfejn je evakuisan na drugi način nakon što ga je oborila ekipa 3. raketnog diviziona iz sastava 250. raketne brigade protivvazdušne odbrane Vojske Jugoslavije, raktenim sistemom S-125 Neva iz sela Karlovčić.

On je pokušao da preleti do BiH, ali je morao da se katapultira i prizemljio se u ataru sela Sinošević, dok je njegova letjelica pala u blizini Šapca.

Goldfejn je bio direktan učesnik i u vojnim operacijama “Pustinjska oluja” u Iraku tokom Zalivskog rata i “Istrajna sloboda” u Avganistanu.

(Agencije)

Prijedor: Policajac bludničio pred djevojčicama

policija
Policija u Prijedoru u strogoj tajnosti uhapsila je S.C. (35), pripadnika MUP-a RS, saznaje “Euro Blic”.

Osumnjičeni se tereti za krivično djelo zadovoljavanje polnih strasti pred drugima, za što je krivični zakon RS propisao maksimalnu kaznu do tri godine robije.

Policajac S.C. je u više slučajeva na području Prijedora, ne birajući žrtve, odnosno da li su u pitanju maloljetne djevojčice ili starije žene, vadio polni organ i pred njima onanisao.

Slučaj je prijavljen prošle sedmice, nakon čega je uslijedila istraga o kojoj je samo par ljudi znalo detalje da slučaje ne bi procurio u javnost, navodi “Euro Blic”.

“U početku smo mislili da je to samo jedan slučaj. Međutim, tokom detaljne istrage otkrili smo niz šokantnih stvari koje je radio osumnjičeni, inače zaposlen u Policijskoj stanici za obezbjeđenje objekata i ličnosti u MUP-u RS u Banjaluci”, kaže izvor lista.

Iz CJB Prijedor navode da je osumnjičeni, nakon što je utvrđeno da postoje dovoljno jaki dokazi, suspendovan sa posla.

Osumnjičeni je pušten da se brani sa slobode.

(Euro Blic)

Životna ispovjest Saše Radulovića: Kako su mi ubili oca u Dobrovoljačkoj

sasa
Ovo je priča jednog čovjeka, Saše Radulovića, lidera pokreta Dosta je bilo i najvećeg iznenađenja izbora, koji je za Nedeljnik prvi put u javnosti govorio o danu kada mu je, u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, ubijen otac, ljekar i pukovnik JNA, načelnik saniteta Druge – Sarajevske armijske oblasti. Radulović u potresnoj ispovjesti, kao čovjek koji je iz prve ruke doživio ono najgore, govori o značaju pomirenja na Balkanu i odgovornosti političara, bivših i sadašnjih, što i dalje živimo u devedesetim.

Moj otac Budimir bio je ljekar. Bio je pukovnik JNA. Načelnik saniteta Druge – ili kako smo mi to zvali – Sarajevske armijske oblasti.

Rođen je na Kosovu, u opštini Dečani. Školovao se u Nišu, kasnije je otišao za Beograd gdje je završio Medicinski fakultet. Majka mi je iz Krajine, iz okoline Plitvica. Ona je završila Ekonomski fakultet u Beogradu. Rodio sam se u Bihaću, sticajem okolnosti, jer mi je tu živjela baba. Očev put, odnosno vojna karijera ga je dovela do Sarajeva. Rat je tu zatekao moju porodicu.

Odrastao sam u Sarajevu. Stan je gledao na Dobrovoljačku ulicu. Preko te ulice sam prelazio gotovo svaki dan bar dva puta. Često i nebrojeno puta. Tu mi je bila osnovna škola, trafika, išao sam tu do samoposluge, do rijeke, u grad.

Družili smo se s komšijama muslimanima, živjeli zajedno. Bilo je važno šta znaš, a ne odakle si i ko si. Nismo se djelili po bilo kom osnovu. Poštovali smo jedni druge. I običaje – oni naše, mi njihove. Politika nas nije interesovala. Interesovao nas je život. Slušali smo Azru i EKV, Buldožer i Kazalište, Clash i Headse.

PRVE BARIKADE IZGLEDALE SU NAM SMIJEŠNE

Događaji su počeli u teškom pravcu da se kreću krajem osamdesetih, početkom devedesetih. Prije toga se ništa nije osjećalo. Ili bar ja nisam osjećao. Onda je počelo to turobno vrijeme. Završio sam fakultet i napustio zemlju 1989. godine, tako da nisam bio u Sarajevu u tom turbulentnom periodu.

Ljudi nisu vjerovali da će rat da stigne i u Sarajevo. Niko zapravo nije očekivao da ljudi u tako kratkom vremenu toliko mogu da se podijele. Desilo se sve izuzetno brzo. U nekoliko mjeseci došlo je do potpunog raspada. Kad su počele da se podižu barikade u Sarajevu, ljudima iz moje generacije je sve to izgledalo smiješno. Sjećate se Top liste nadrealista?

Otac je bio optimista da Sarajevo neće eksplodirati, ali kako je prolazilo vrijeme – sve manje i manje. Borio se da pomogne svakom vojniku, svakom čovjeku. Eskaliralo je, nažalost, do kraja. Odgovornost za to snose tadašnji političari sa svih strana. Nijedna država nastala iz bivše SFRJ do danas još nije ispravno pristupila zločinima i njihovim posljedicama.

NAPAD NA KOLONU

Te 1992. sam bio u Njemačkoj, radio sam u Simensu kao inženjer. Čuo sam preko radija da se nešto desilo u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu. Odmah sam zvao mamu, ali nisam mogao da je dobijem. Bila je čitava psihoza, koja je trajala danima. Bio je to napad na komandu u centru grada, a potom napad na kolonu koja je izlazila iz grada. U toj koloni bio je i moj otac. Ubijen je u toj koloni 3. maja 1992. Poginulo je još nekoliko ljudi. Tata je bio u sanitetskom vozilu na prednjem sedištu. Bio je to pucanj u glavu sa kratkog rastojanja. I to na mjestu gde sam prošao hiljadu puta.

Nakon toga odvezli su ga u Vojnu bolnicu u Sarajevu, koja je, takođe, bila pod opsadom. Mama ništa nije znala šta se desilo. Ujutru bi se krišom od nje pričalo o tome, ali njoj niko nije govorio prave informacije. Slutila je da se nešto loše dogodilo. Komšije su znale, ali niko nije smio da joj kaže. Svi su od nje skretali pogled i gledali u zemlju.

OBDUKCIJA

Majka je iz straha izašla iz stana i nakon toga se više nije vraćala. U stanu su ostale sve naše lične stvari – dvadeset pet godina naših života. Djetinjstvo. Dokumenti. Sve porodične fotografije. Kod rođaka i prijatelja skupljam fotografije – jedva sam uspio da pronađem jednu očevu. Uzeli su nam filmove sa ljetovanja. Oni koji su se kasnije uselili – sve su iznijeli. Kompletan namještaj. Odnijeli su dio naših života. Ništa nije ostalo.

Poslije nekoliko dana traganja, majka je očevo tijelo pronašla u Vojnoj bolnici. Nisu joj dali da preuzme tijelo. Nisu nam dali ni da prevezemo ubijenog oca do Beograda. Bili su to mučni pregovori, koji su trajali osam do deset dana. Uspjeli smo nekako.

U Beogradu nas je sačekao profesor Zoran Stanković sa VMA, koji je uradio obdukciju. Sjećam se da majci nisam dao da vidi očevo lice. Bio je to strašan prizor. Držala ga je samo za ruku.

I SAKRIVANJE ZLOČINA JE ZLOČIN

Vjerujem da iz tog rata u Bosni možete da nađete hiljade ovakvih ili sličnih porodičnih tragedija. Ono što me u svemu tome najviše boli jeste kada bilo koja strana pokušava jedan zločin da opravda nekim drugim zločinom. I onda kaže: “Ovaj zločin se jeste desio, ali to je zato što je bio drugi zločin.” To nije ljudski. Svaki zločin je individualan. Svaki zločin zahtjeva da se pronađe i kazni krivac. I to ne samo zbog porodica žrtava, nego i zbog samog društva. Da biste se uopšte zvali društvo, morate da procesuirate zločine, inače niste društvo. Ukoliko sakrivate zločin, onda niste čovjek. Ako sakrivate zločin, i to je zločin. A ako to ne znate, onda niste čovjek.

Kad prepoznam zločine koje su počinili ljudi koji su se predstavljali kao srpska strana, ja u tom trenutku neću da govorim o zločinima koji su počinjeni prema nama. Ako to radimo, onda relativizujemo zločine.

Marčelo je poslao izuzetno važnu poruku: kad dođete u Srebrenicu, pred tim žrtvama izgubite nacionalnu pripadnost. To je jedini način kako jedino ljudski može da se gleda taj zločin.

Ne mogu da razumijem kako nekome ko ima žrtve u svojoj porodici, može da umanji bol ako je tamo nekom drugom čovjeku učinjen isti zločin. Mogu samo da razumijem da oni koji su ubili mog oca i druge nedužne ljude odgovaraju pred zakonom. Isto tako želim da svi koji su počinili zločin u Srebrenici, odgovaraju pred zakonom.

Lako nam je da prepoznamo kada BiH neće da procesuira zločin u Dobrovoljačkoj, ali nam je veoma teško da prepoznamo kada država Srbija neće da procesuira neki zločin nad pripadnicima drugih nacionalnosti. Manji broj ljudi, uglavnom iz kulture, umetnici izgleda brže prepoznaju zločine, političari će izgleda stići na repu. A trebalo bi da bude obrnuto.

SUOČAVANJE S PROŠLOŠĆU

Kad govorimo o svim zločinima koji su se desili na teritoriji bivše Jugoslavije, moramo uvijek pojedinačno da govorimo o tome: šta se desilo, ko su žrtve, ko su ubice. Očigledno nijedno društvo u regionu nije spremno da se suoči sa prošlošću, nego svi misle da brane neke uzvišene ciljeve time što sakrivaju i veličaju svoje zločince. Misle – ako bi se sve to otkrilo i kazalo tačno šta se desilo, to bi nekako umanjilo taj neki njihov cilj. Kakva greška.

Za narod u Srbiji, čini mi se, svi ti zločini su još vrlo daleko, osim za one čija je rodbina prošla neku moju sudbinu. Sve dok se nije pojavio onaj snimak sa “Škorpionima” koji pucaju u nedužne ljude, javnost nije vjerovala da se u BiH nešto tako dešavalo. Narod u Srbiji nije vjerovao da je i srpska strana činila zločine. Uvijek se govorilo o zločinima nad Srbima, koji su nesporni, ali rijetko o zločinima Srba. Za to je kriva država.

Kad štitite zločince u sopstvenim redovima, kad imate zločince unutar svoje armije, ili svojih službi bezbjednosti, odnosno čitavog državnog sistema, onda ti zločinci preko svojih veza, svojih prijatelja utiču na državnu politiku u pokušaju da zaštite sebe. A onda politička elita padne pod taj pritisak i smatra da je to sakrivanje zločina ili njihova minimilizacija – rešenje za Srbiju. A rešenje je potpuno suprotno. Ima jedna anglosaksonska izreka koju ja često koristim u ekonomiji – kad se nađeš u problemu, odnosno u rupi, onda prva stvar koju moraš da uradiš jeste da prestaneš da kopaš. Rješenje nije dublje u rupi, nego je rešenje da se izdignete iz problema.

Država, dakle, mora da prepozna da postoje žrtve, da je u njenom interesu da se to procesuira kako za njihove porodice, tako i za samo društvo. Političari u Srbiji i regionu, međutim, to nisu shvatili, nego stalno nešto kalkulišu. A kada bi izašli sa jasnim stavom o zločinima, građani bi to prihvatili.

Istina je i da srpske žrtve nisu prepoznate. Mislim da je to dijelom zbog pogrešne državne politike. Veliki broj Srba je stradao, i ogroman broj ljudi ostao bez imovine, i na prostoru BiH i na prostoru Hrvatske ili na Kosovu. A to je posljedica toga kada imate nerazuman politički stav – kada pokušavate da mešate žrtve i stalno glumite Kalimera i vičete: “Ovo je nepravda, pa to ti je”, onda praktično dođete u situaciju da se nesporne žrtve srpskog naroda ne prepoznaju. Potrebna nam je ozbiljnija i pametnija politika.

KO JE KRIV AKO NIKO NIJE KRIV?

Te naše žrtve se, dakle, ne prepoznaju dovoljno još ni u Srbiji, a u Sarajevu se tek sigurno ne prepoznaju. Naser Orić je odličan primer. Pretpostavimo da Naser Orić nije kriv za zločine. Srbi su nesporno stradali, radi se o ogromnom broju ljudi koji su ubijeni. Ko je onda kriv? Ne može društvo ili država, kao što je BiH da kaže – Orić nije kriv. Ako to već tvrde, onda BiH mora jasno da kaže ko je kriv umesto Orića. Ko? BiH mora da otkrije ko je to učinio.

Ne može Sarajevo da tvrdi da niko nije kriv za zločin u Dobrovoljačkoj. Pretpostavimo da Ejup Ganić nije kriv, a jeste. Sumnja se da je Ganić tim zločinom namjeravao da dobije povjerenje muslimana i smijeni Aliju Izetbegovića. Tuzlanska kolona, takođe. Ne može biti da niko nije kriv za te počinjene zločine. Sarajevo to mora da utvrdi.

Isto je i sa zločinima koje su počinili Srbi. Neko je kriv za zločin u Srebrenici. To mora da se otkrije. I zbog žrtava, i zbog Srbije, i zbog naše budućnosti.

Ko god je pokušavao iz zločina da izvuče jeftine političke poene, doveo je cijeli region u potpuno apsurdnu situaciju – da se slavi povratak Nasera Orića u Sarajevo, Ante Gotovine u Zagreb ili sutra Ratka Mladića u Beograd. A zločini? Mora se utvrditi šta se tačno desilo. Nikom ne treba ni tovariti ni oduzimati žrtve. Dok se to ne uradi, ne možemo napred.

Slično je recimo i sa rehabilitacijom Draže Mihailovića. U toj situaciji se moralo tačno utvrditi šta se desilo. Šta su mu komunisti natovarili, a šta je zaista Draža i njegov pokret uradio u Drugom svjetskom ratu. Nema nikog ko za jedan četnički zločin može da kaže da je u redu. Ali te stvari treba razdvojiti. Ako to ne uradite kao što ne radi Republika Srpska – ako zapravo pokušavate da prikrijete svoje zločine, onda vas u svijetu predstave ne kao legitimnu instituciju, nego kao nekog ko je problem, ko ne prepoznaje osnovne civilizacijske vrijednosti i koga treba eliminisati. A politika treba da bude upravo suprotno.

Srbija je potpisnik i garant Dejtonskog sporazuma. Svi odnosi u BiH se mogu menjati samo saglasnošću svih strana koje su garant sporazuma. Zato podržavam svako rešenje do koga se dođe dogovorom svih strana. Podržavam RS i sve njene građane u odbrani svojih interesa onako kako ih vide unutar BiH.

PORODIČNE TRAGEDIJE

Meni su i dede ubijene u ratu. Obojica 1941. Tatin otac mi je ubijen na Kosovu. Kad je počeo rat, vraćao se iz Vojske Kraljevine s puškom, tamo su ga sačekali lokalni balisti i ubili. I njega i njegovog rođenog brata. Drugog dedu, maminog oca, ubile su mi ustaše. Imam, dakle, jedno porodično ludilo koje traje generacijama.

Danas ponekad odem u Sarajevo. Većina mojih prijatelja ga je napustila, i Srbi i Muslimani i Hrvati. Svi su oni više rasuti po svijetu, nego što ih je ostalo u Sarajevu.

(nedeljnik.rs)

Moguće uspostavljanje avio-saobraćaja na relaciji Banjaluka-Solun

avio saobracaj

Ministar saobraćaja i veza Republike Srpske Neđo Trninić, ministar za ekonomske odnose i regionalnu saradnju Zlatan Klokić i direktor Aerodroma Banjaluka Miroslav Janjić razgovarali su danas sa šefom Predstavništva Srpske u Grčkoj Aleksandrosom Furlisom o uspostavljanju avio-saobraćaja na relaciji Banjaluka-Solun.

Na sastanku je iskazan interes za uspostavljanje čarter leta u ljetnoj sezoni, dva puta sedmično, a projekat uspostavljanja čarter leta zavisiće od spremnosti turističkih organizacija da podrže ovu ideju, saopšteno je iz Ministarstva saobraćaja i veza. Za uspostavljanje ove linije zainteresovan je i veliki broj privrednika iz Grčke, radi unapređenja privredne saradnje.

(Agencije)

Salcburg, grad koji budi sva čula

salcburg

Salcburg ne možete da ne zavolite. On je mali, a prepun sadržaja, često prekriven oblacima, a istovremeno svijetao, okružen Alpima, a topao, melodičan, romantičan, bogat…

Star, a privlači sve više mladih. Prefinjen, a slobodan. Njegovim ulicama voze biciklisti, dok prolaznici razgledaju izloge (pogotovo one s čokoladom). U njemu vas dočekuje Mocart, a u gostionama fudbal i hektolitri najboljeg piva. Salcburg je mali (150.000 stanovnika), a ponaša se kao veliki (godišnje ga posjeti 5.000.000 turista).

Čini nam se dalekim, a ustvari nas razdvaja oko devet sati vožnje kolima (s usputnim pauzama). Lijep je i ljeti i zimi (pogotovo tokom Adventa – božićnog vašara). Mi smo ga posjetili negdje između, u aprilu. Iznenada i bez najave. U godini kada obilježava dva vijeka u sastavu Austrije. Uzvratio nam je dobrodošlicom…Kao da se već znamo…

Avantura je počela već iste večeri, obilaskom gostionice “Zwettler’s” koja se nalazi tik do hotela “Weisse Taube” (Bijeli golub) u koji smo se smjestili. Tu nas je dočekao naš domaćin, Salcburžanin Roland Ploceneder. Dobrodošlica je bila krajnje srdačna. Podijelio nam je “Salzburg Card” uz pomoć koje smo mogli da se promuvamo po svim znamenitostima Salcburga… Al’ prije toga smo morali da pojedemo bečku šniclu, popijemo po koje (nefiltriraano) pivo (prve večeri birali smo ona tamnija), ispratimo meč Bajerna u Ligi šampiona i dooobroooo se naspavamo.

BEČKA ŠNICLA I PIVO ZA MIRAN SAN I UZBUDLJIV DAN

Možda vam je malo čudno, ali smo priču o Salcburgu ipak odlučili da započnemo hranom i pićem. Jer, u njemu ne možete da ostanete gladni. Očigledno da je prvi utisak najvažniji (ako zanemarimo grad koji nas je dočekao…to smo momentalno zaboravili). Poznato je da Germani vole da jedu… i piju. Poznato je da Srbi nisu Germani, ali jesu gurmani. To bi značilo da je proučavanje karte jele i pića za nas ravno rajskim ljepotama i grešnim izazovima.

Odmah po dolasku otišli smo u već spomenutu gostionicu (“Zwettler’s”) gdje smo navalili na bečku šniclu (prije toga smo smazali čorbicu sa slaninom). Krompir kao prilog služi se uz većinu jela, a pivo… ah, pivo… pa to je priča za sebe. Za početak, znajte, da se u ovoj gostionici ne služi u kriglama manjim od pola litra. Na startu smo odabrali tamno, koje nam se tako lagano slilo niz dušnik kao i čorbica. Atmosfera opuštena, iako je bila srijeda, koja je i u Austriji radni dan, gostionica je bila puna… Gledao se fudbal, jelo se, pilo, pričalo, a pred fajront dođoše i neki Latinoamerikanci (bar se nama tako učinilo). Poželjeli smo da veče što duže potraje, iako je glava, od puta umora, lagano počela da nam pada. Palačinke sa sladoledom obilježile su kraj naše prve (radne) večeri u Salcburgu.

Kada smo se ujutru probudili, jedva smo čekali da doručkujemo (ili kako se, po njemačkom, još negdje u Vojvodini zadržalo, fruštukujemo). U hotelu su nas dočekali ljubazno osoblje u bogat švedski sto. Nekoliko vrsti suhomesnatog, s akcentom na pečenoj slanini (mljac, mljac), različite vrste sireva (prednjačili su plavi (buđavi) i kačkavalj), jaja (barena, kajgana, na oko), čeri paradajz i kuglice mocarele u maslinovom ulju, male paprika punjene sirom, nekoliko vrsta muslija (za one koji čak i u Austriji žele da se hrane “šatro” zdravo), džemovi, Nutela, puter, različite vrste peciva, štrudle, kuglof, multivitaminski sokovi, kao i oni od narandže i grejpa, čaj,  kafa… Dijeta? Ma, važi!

Obožavali smo jutra u Salcburgu. Pitanje “zbog čega?” bilo bi neukusno, zbog svega onoga ukusnog čime smo se od sabajle sladili.

Želeći da pratimo ritam grada između 12.00 i 14.00 bi nam bilo vrijeme za ručak, dok smo na večeru odlazili oko 20 sati. Nastavili smo da obilazimo restorane. Na tapetu su se našli “Sternbrau” (u srcu grada), “Festungsrestaurant” (na tvrđavi), “Zum Hirschenwirt”, “Carpe Diem”… Posebno izdvajamo večeru u najstarijem restoranu u Evropi, “Stiftskeller St. Peter”,  iz 803. godine, gdje smo objedovali uz Mocartove arije iz opera i ručak u “Stiegles Brauwelt”, najvećoj privatnoj pivnici u Austriji, iz 1492. godine (dok je Kolumbo otkrivao Ameriku, u Evropi se uveliko pilo pivo).

U našem tanjiru su se smjenjivale kobasice (sa prilogom od kupusa, krompira…), tartar biftek, pečena prsa od kastriranog pijetla, pohovana piletina, rebarca, svinjski medaljoni… Da su Austrijanci majstori i za supe i za slatkiše uvjerili smo se i sami. Osim već spomenute supe koja se služi sa pečenom slaninom, zavoljeli smo i one s knedlama od griza i sira, na froncle isjeckanim palačinkama, dok su nas na majstorije iz srpske kuhinje, podsjetile čorbe od paradajza i bundeve.

Ono što nas je zaludilo na prvi zalogaj, nisu bile Mocart kugle (kako bi naivni čitaoci pomislili) već šnenokle… al’ zapečene u rerni. Kad se to božanstvo na tanjiru prelije i sirupom s komadima crvenog voća, radosti nikad kraja. U stanju ste da pojedete i dvije porcije odjednom (lično iskustvo)!

Pošto smo probali palačinke sa svim mogućim nadjevima I parfee (izdvajamo “Mocartovu tajnu” od meda i divljih cvjetova), prešli smo na štrudle, a najjači utisak je na nas ostavila ona sa sirom (slanim, al’ slatkim). To zadovoljstvo smo doživjeli u pivnici “Stiegles” i rado ćemo ga se sjećati.

Osim piva, koje vam je zaista dostupno na svakom koraku i bili biste “najgori od sve djece ako ga ne biste pili”, uz glavni obrok na raspolaganju su i razna vina (dobrog kvaliteta). Kako Austrijanci vode računa o svemu, tako ni kod vina nisu omašili, a dobro im ide i pravljenje rakije od kajsija koja će se ispred vas stvoriti ukoliko izgovorite čarobnu reč “schnapps”.

Ko je za prefinjeniju varijantu, može da jede u “Carpe Diem”, fensi restoranu. Način na koji se ovde servira hrana i sam njen prefinjeni izbor, natjeraće vas da na Google-u potražite neke od namirnica, koje svakako vrijedi probati. Baš tu i nigdje drugdje! Ljubazno osoblje koje vam je uvijek na usluzi trudiće se da na vas ostavi dobar, a nenametljiv utisak.

MOCART, ČOVJEK IZ MOČVARE, TROŠIO NOVAC NA ŽURKE

Volfganže, ne ljuti se! Al’ morali smo prvo da pišemo o hrani pa tek onda o tebi. Oprosti!

Spomenik Mocartu se nalazi blizu našeg hotela, na Mocartovom trgu. On tamo stoji sam, al’ oko njega uvijek ima ljudi. Uglavnom turista. Volfgang Amadeus Mocart je kompozitor kojim se ponosi cijeli svijet, a naročito njegovi sugrađani. U Salcburgu se nalazi Mocartova rodna kuća, kao i ona u kojoj je živio.

Iako nikada nećemo saznati kako je zapravo izgledao, jer je na svim portretima drugačiji, poznato je da Mocart nije baš bio privlačnog izgleda. Postoji pismo u kome njegova sestra, Marija Ana Ignjacija, piše kako joj nije jasno da iz tako “ružne glave, dolazi tako lijepa muzika”.

S druge strane, njegova majka Ana Marija Pertl, važila je za lijepu ženu. Umrla je u Parizu kada je Mocart imao 22 godine. Kratko je živio (1756-1791), ali punim plućima. Imao je samo četiri godine kada je otac, Leopold (kasnije ključna ličnost za njegovu karijeru), otkrio njegov talenat.

Trošio je novac na žurke, odnosno “partijanje” kako bismo to danas rekli. Zato i postoji zabluda da je bio siromašan. Istina je da je lijepo zarađivao, ali i  volio da se provodi. Nije štedio. Živio je u velikim stanovima, imao je svoje sluge jer je želio da živi kao njegovi prijatelji iz plemstva. Još kao dijete putovao je Evropom, bio je u kontaktu sa talentovanim ljudima i to ga je inspirisalo.

Njegova rodna kuća pretvorena je u muzej i nalazi se u glavnoj ulici za šoping, (Getreidegasse 9). Kada je on u njoj rođen, kuća je već bila stara 400 godina. Živeli su tu kao podstanari, u stanu na četvrtom spratu. Kuća je pripadala jednom trgovcu koji je radio na dvoru i kasnije je imao uticaj na kompozitorovu karijeru. Kao nedirnuta, u njoj je ostala kuhinja na osnovu koje možemo da zaključimo da život njegove majke i nije bio tako lak. U kući se nalaze portreti Mocarta i njegove porodice, slike Salcburga (koji je tada imao oko 16.000 stanovnika), Mocartova violina, pisma, pramenovi kose… Tu se nalazi i soba u kojoj je veliki kompozitor, baš, rođen.

Za Mocarta je Salcburg bio premali, pa se zato obreo put Beča, kada je imao 25 godina, iako se njegova muzika savršeno uklapa u arhitekturu Salcburga. Mocart je više volio Beč jer su tamo bili bogati ljudi, za koje je on komponovao.

U Beču je i umro, a njegov grob je ostao nepoznanica. Zli jezici za to krive Mocartovu udovicu, Konstancu Veber, koja navodno poslije njegove smrti nije vodila računa o grobu, zbog čega se ne zna gdje se on nalazi. Prije deset godina, tokom obilježavanja jubileja Mocartovog rođenja, urađena je DNK analiza njegove  kose koju su uporedila s analizom jedne lobanje, ali ustanovljeno je da se geni ne poklapaju, tako da je to bio još jedan u nizu promašaja s ciljem da se odgonetne njegov grob. U to vrijeme nije bilo čudno da vam odrube glavu, poslije smrti, što se i desilo njegovom kolegi Mihaelu Hajdnu, mlađem bratu Jozefa Hajdna, s kojim je Mocart drugovao (Leopold je u početku to prijateljstvo branio jer je mislio da je Mihael Mocartu konkurencija). Jer, tada je bilo u modi da se prave  zbirke lobanja obrazovanih ljudi. Uf, dobro je da nismo tada živjeli!

Sestra bila talentovanija

Mocartova sestra, Marija Ana, je bolje svirala klavir od njega, ali nije naišla na podršku okoline samo zato što je bila žena. Poslije smrti majke, morala je da se brine o ocu koji je bio egoista. Marija Ana je imala djecu i njen sin je još imao potomke, dok Mocartova djeca nisu imala potomke. Imao je šestoro djece, od kojih su samo dvojica sinova preživjela. U kući u kojoj je živio, tokom našeg boravka je trajala izložba posvećena Mocartovom sinu, Francu Ksaveru mlađem koga su zvali Volfgang Amadeus Junior, koji je takođe bio kompozitor, al je problem bio taj što su ga mnogi upoređivali s ocem.

A, sada šok…

Posebno nam je bilo interesantno porijeklo Mocartove porodice. Njegov otac, Leopold, nije bio Salcburžanin jer je rođen u Augsburgu u Bavarskoj, a u Salcburg je došao na studije. Mocartova majka Ana Marija Pertl je rođena na jezeru Volfgang, nedaleko od Salcburga. To bi značilo da Mocart u stvarnosti i nije bio Austrijanac jer nikada nije imao austrijski pasoš. On važi za austrijskog kompozitora jer je napravio karijeru u Beču! Značenje prezimena Mocart je “čovjek iz močvare” i ono se i danas sreće u Augsburgu. To su “normalni” ljudi koji se tako prezivaju. U Augsburgu čak postoji i supermarket koji je u vlasništvu porodice Mocart!

Mocart kugle za ponijeti

Prave Mocart kugle i danas se prodaju u poslastičarnici “Furst”, koja se nalazi u šoping zoni grada. Tu, za 1,20 evra po komadu, možete da probate ovaj poznati slatkiš pravljen po recepturi poslastičara Paula Fursta, koji ih je i osmislio 1890. godine. Ovaj slatkiš je prepoznatljivog oblika, a sadrži marcipan od pistaćija, lješnik i crnu čokoladu. Mocart kugle, na koje smo navikli, mogu da se kupe u svim prodavnicama koje prodaju slatkiše i supermarketima. Prodaju se i na uličnim tezgama, tik do nezaobilaznih pereca. Cijene variraju, al’ recimo za 150 grama potrebno je da izdvojite oko 2,50 evra, dok im cijena po komadu ide čak i do 1,40 evra.

Zašto su Mocartova braća i sestre umirali?

U katedrali u Salcburgu se nalazi i Mocartov krstionik. Malo je poznato da je čuveni kompozitor imao nekoliko krsnih imena Johanes Hrizostumos Volfgangus Teofilus. Mocartova majka je izgubila petoro djece, samo drugo i sedmo su preživeli, ostali su umrli sa svega nekoliko mjeseci. Mišljenje je da su djeca umirala zbog loše higijene. Ali, u stvarnosti se vjeruje da je razlog gubitka djece bio taj što Mocartova majka nije dojila djecu jer je imala lijepe grudi i mislila je da će ih dojenjem “pokvariti”. Bebe su hranili kuvanim kravljim mlijekom, zbog čega su djeca rano umirala.

Veza Marine Abramović i Mocarta

Naša poznata umjetnica Marina Abramović napravila je visoku stolicu koja krasi obalu rijeke Salca koja prolazi kroz Salcburg. Ona je ovu stolicu namijenila Mocartu, a na njenom sjedalnom dijelu se nalazi ogromna rupa.

 

OD TVRĐAVE SOLI DO JEDNE OD NAJATRAKTIVNIJIH EVROPSKIH DESTINACIJA

Bukvalno značenje grada Salcburga bilo bi “tvrđava soli”. “Bijelo zlato” kako se još so nazivala, pronašli su još Kelti i bila je jedna od glavnih proizvoda za trgovinu. Jedan od nadbiskupa je tokom svoje vladavine modernizovao rudnike soli koji su postal poznati širom svijeta, što se odrazilo i na cijeli region.

Srednjevijekovni Salcburg je izgledao sasvim drugačije… Bio je nadbiskupija (do prije 200 godina), a kao svjedočanstvo vladavine kneževa nadbiskupa, u starom dijelu grada je očuvana njihova rezidencija. Ono što bi moglo da vam skrene pažnju ako se zadestite u blizini rezidencije je i takozvana “igra zvona”, čije se melodije “proliju” Salcburgom tri puta dnevno, u određeno vrijeme.

U starom dijelu grada možete da vidite i najveću i najljepšu baroknu fontanu, van Italije, koju je i napravio jedan italijanski vajar u 17. vijeku. U njenoj neposrednoj blizini nalazi se katedrala, s mermernom fasadom,  još jedna građevina kojom se Salcburg diči. Ona je “beba” u poređenju s istorijom Salcburga koja počinje već u 7. vijeku, jer je sagrađena tek početkom 17. vijeka. Tu je i Muzej grada koji bi takođe mogao da vam bude interesantan.

Salcburg ima južni šarm, jedino što u njemu i nije baš južno je vrijeme jer godišnje ima oko 140 kišnih dana.

Kod parka i dvorca Mirabel dok je Salcburg bio dio Bavarske, rođen je bavarski princ Oto, sin kralja Ludviga I, koji je u 19. vijeku postao prvi kralj Grčke, poslije oslobođenja od Turaka.

Park Mirabel, atrakcija za današnje turiste, je izgradio jedan od kneževa nadbiskupa za svoju ljubavnicu sa kojom je imao 15 djece. Njihova veza je u to vrijeme bila veliki skandal, a tako nešto ne bi bilo moguće ni danas – zbog celibata!

Danas je u zgradi nekadašnjeg dvorca smještena administracija grada Salcburga.

I groblje je ovdje lijepo

Salcburg je jedan od onih gradova u kojima će da vam se dopadne čak i groblje. Groblje Svetog Petra smješteno je unutar starog dijela grada i izgleda kao da su u njemu smješteni živi, a ne mrtvi Salcburžani.  Grobovi djeluju malo i svi su “kao pod konac”. Mještani kažu da se turisti često raspituju da li koliko bi ih, baš tu, koštalo grobno mjesto. Šanse za tako nešto ipak su im male, čak i ako bi mogli da izdvoje pozamašnu svotu novca jer na tom groblju se uglavnom nalaze porodične grobnice Salcburžana. U crkvici koja se nalazi na groblju, nalazi se lobanja kompozitora Mihaela Hajdna, koji je do kraja života ostao u Salcburgu, za razliku od Mocarta. Priča u vezi sa njegovom lobanjom ima, vjerovali ili ne, ljubavnu pozadinu. Njegova udovica je toliko bila vezena za njega i tako joj je teško pala smrt muža da je godinama insistirala da joj donose njegovu glavu kako imala utisak da je on on, tu sa njom. Uvrnuto, zar ne?

(Dominomagazin.com)

20 totalno impresivnih preuređenja u domu – koje možete izvesti sami!

preuredjenje doma

Mnogima od nas dizajneri su gotovo kao čarobnjaci koji mogu transformisati bilo koji životni prostor do neprepoznatljivosti.

Dovoljno je ispod pogledati 20 različitih renoviranih domova i vidjećete na šta mislimo!

Sjajna stvar je što to možete pokušati sami učiniti u vlastitom domu – toliko je jednostavno  da nema potrebe zvati profesionalce!

Mala i funkcionalna kuhinja

manhattan-nest

U ovom slučaju, oslikavanje zidova i dodavanje dekorativnih elemenata ne bi bilo dovoljno da učini kuhinju otmenijom.

Ova kuhinja je u stvari u potpunosti renovirana. Kombinacija bijele i mornarski plave uvijek dobro djeluje. Velika biljka djeluje kao svijetla tačka u ovoj sobi.

Pod je sada prekriven pločicama koje su imitacija mramora. Namještaj je ostao na svom mjestu, ali kuhinja izgleda potpuno drugačije.

Mjesto gdje kreativnost može cvjetati

kellyblog

Ovo potkrovlje se drastično promijenilo. Tirkizni zidovi i bijeli strop definitivno su osvježili prostoriju. Nakon obnove, potkrovlje  je postalo idealno radno mjesto gdje kreativnost može nesmetano teći.

Lijepe boje, topao tepih, klasičan kauč i prirodni dekorativni elementi stvaraju inspirativnu atmosferu za rad.

Produktivno radno mjesto

theofficestylist

Ako želite učinkovito raditi, morate biti u pravom okruženju. Na primjer, bolje je  izbjegavati hladne boje na zidovima ili ih ostaviti neukrašenima.

Pogledajte kako su svijetle boje ovdje u kontrastu  s podom i s drugim drvenim elementima nakon obnavljanja. Pod je, takođe, pokriven s umjetnim parketom.

Ideje za malu sobu

centsationalgirl

U ovom slučaju, sivi tonovi su savršeno kombinovani sa svijetlim bojama i prirodnim svjetlom.

Jednostavan namještaj i originalan dizajn tepiha su idealni za ovu malu sobu, kao i razni ukrasni predmeti na policama.

Kreativna kancelarija

decormehappy

Provodimo većinu svog  vremena u kancelarijama, tako da bi to trebao biti udoban i ugodan prostor.

Šareni zidovi, bijele police s originalnim stvarima na njima, svijetle stolice i svijetli laminat učinit će da se osjećate kreativno i puni energije svakog radnog dana.

Svijetao dnevni boravak

fourgenerationsoneroof

Ovaj dnevni boravak je drastično promijenjen. Izvorno je uređen u tradicionalnom stilu i prevladava tamna boja. Sada, ova svijetla soba je uređena u ” vikend stilu, ” karakterizira je raspon boja, funkcionalan namještaj i dosta bijele boje.

Zidovi su obloženi izbijeljenim hrastom, što bi se moglo činiti nepraktičnim rješenjem. No uz pravilnu njegu, njegova ljepota zadovoljit će vaše oči dugo vremena.

Tamni zidovi i svijetli dekorativni elementi

kfddesigns

Tipičan zadatak za bilo kojeg dizajnera je učiniti mračnu i sumornu sobu svjetlijom.

Međutim, ponekad klijenti stvarno vole tamne boje. Za takve ljude, ovakav dnevni boravak je idealno rješenje. Samo obojite zidove sa svojim omiljenim tamnim bojama i odaberite svijetao namještaj.

Nema potrebe mijenjati pod – samo ga lakirajte kako bi izgledao kao nov.

Ljepota minimalizma

pinterest

Ne postoji ništa suvišno u ovoj minimalističkoj kuhinji. Svijetla pozadina ističe namještaj.

Sve se vrti oko kontrasta. Parket također izgleda vrlo impresivno u novom okruženju.

Udoban dnevni boravak

pinterest

U ovom slučaju, laminatni pod je zamijenjen svjetlijom verzijom kako bi se prostorija učinila ugodnijom. Možete obojiti zidove s akrilnom bojom, zamijeniti zavjese sa žaluzinama i umjetni kamin pokriti s ukrasnim ” Marakeš ” gipsom ili ga prekriti s pločicama.

Voila! – Dnevni boravak izgleda luksuzno!

Dodajte malo ružičaste

designsponge

Ovdje ne postoji ništa suvišno, ali u isto vrijeme nevjerojatna kombinacija bijele i ružičaste energizira i osvježava ovaj veliki prostor.

Puno svjetla čini prostoriju prostranijom,  a zlatni elementi daju interijeru klasični izgled.

Miješanje starih i novih stilova

blogspot

Ako vam je dosadila vaša starinska kuhinje koju je vjerojatno uredila vaša baka prije nekoliko godina, vrijeme je za velike promjene.

Međutim, nema potrebe mijenjati sve. Pokušajte miješati  stare i nove stilove. Postavite stare lampe i košare kako bi očuvali  šarm prošlosti u svojoj modernoj unutrašnjosti.

Udobno  radno mjesto

designsponge

Ovaj kreativni kutak je napravljen u niši u kojoj je nekada bio ormar.

Nekoliko polica, atraktivna pozadina, zgodan mali sto i zavjese – to je sve što je potrebno za stvaranje svog  vlastitog ugodnog  radnog mjesta kod kuće.

Da biste dobili savršenu kombinaciju boja, možete zamijeniti drveni pod s tamnim parketom.

Moderna kuhinja

theinspiredroom

Ne morate ispuniti svoju kuhinju sa svim vrstama suvenira, košara i obojenog posuđa kako bi se doimala svjetlija.

Ponekad trebate samo ukloniti nešto kako bi postigli otmen izgled. Trebate li stvarno sve te stvari u vašoj kuhinji? Razmislite o tome.

Tada odlučite o stilu i bojama, razmislite o tome što ćete staviti na police i riješite se nepotrebnih stvari.

Soba za dječaka

hisugarplumsblog

Kada vaš mali sin dođe u tinejdžerske godine, vrijeme  je za novi izgled njegove sobe.On se vjerovatno više ne igra s igračkama, niti se divi  crtežima koje je obožavao u djetinjstvu.

Dakle, spakujte sve one slatke stvari u vrećicu i spremite ih u potkrovlje. Mirno zeleni zidovi  takođe više nisu primjereni  za njegovu dob.

Predlažemo da jedan od zidova oslikate modernim dvobojnim akrilnim trakama. Veliki sto može biti zamijenjen modernim, malim stolom.

Ne zaboravite osvježiti krevet tako što ćete njegov okvir obojiti u bijelo.

Elegantno kupatilo

apartmenttherapy

Ukoliko želite sačuvati kvazi-istorijski stil i demonstrirati svoj ukus, ovaj dizajn je za vas. Slobodno eksperimentišite s tamnim bojama.

Unatoč malom prostoru, tamno smeđa ili crna izgledaju vrlo impresivno. Bijele pločice koje daju izgled cigle, takođe se dobro uklapaju. Najteži zadatak ovdje je odabir slika za ukrašavanje zidova.

Udobna spavaća soba

pinterest

Ovaj dizajn je savršen za one koji žele promijeniti veliku spavaću sobu na drastičan način.

Redizajnirajte strop pomoću šperploča i zakucajte drvene letvice kako bi izgledao viši.

Zamijenite male svjetiljke s reflektorima. Odaberite tople boje za namještaj.

Na prvi pogled, soba izgleda zagušena nakon renoviranja, ali, u stvari, sve je dobro promišljeno i funkcionalno.

Umjetnički kutak

designsponge

Nakon izoliranja boravka s mineralnom vunom i gipsanim pločama, zidovi su obojani s umjereno jakom akrilnom bojom. Oslobodite svoju maštu!

Naslikajte slike akrilnom bojom pomoću šablone ili budite kreativni i bez nje. U ovom slučaju, vidimo odličnu kombinaciju mente, crne i zlatne boje.

Svijetli i prostrani dnevni boravak

designsponge

Da biste se oslobodili od obilja smeđe, samo osvježite drveni pod lakom i uklonite smeđe pločice oko kamina. Zatim zažbukajte površinu i stavite nove keramičke pločice.

Obojite zidove i kamin s bijelom akrilnom bojom.

Topli dnevni boravak

pinterest

U ovoj sobi nije se puno toga promijenilo, ali izgleda puno privlačnije nakon renoviranja.

Jednostavno zamijenite prozor s panoramskim prozorom, obojite zidove toplom bež bojom, promijenite namještaj i nabavite prave podne svjetiljke.

Nema potrebe mijenjati pod – samo ga lakirajte.

  Soba s pričom

designsponge

Ovaj dizajn je božji dar za one koji imaju ograničen proračun i predmete iza kojih stoji topla, ljubavna priča.  Možete sami obojiti zidove i pod ili čak na pod postaviti  drvenu teksturu.

Sav namještaj je kupljen u antikvarijatima ili na garažnim rasprodajama. Neki od njih su samo umjetno stari. Sve što ima svoju priču izgledati će životno u ovoj sobi.

(Brightside.me)

Banjaluka: Nova zanimanja barmen, časovničar i zlatar

gimnazija

Budućim srednjoškolcima će prilikom upisa u predstojeću školsku 2016/2017. godinu biti ponuđena nova zanimanja i to: agroturistički tehničar, barmen, časovničar, zlatar, optičar, armirač i betonirac.

Srednje škole planove upisa sa predloženim brojem đaka koje bi trebalo da upišu u prvi razred dostavile su Ministarstvu prosvjete i kulture RS na razmatranje.

– Datumi upisa srednjoškolaca u prvi razred biće određeni u narednom periodu, a obično su to dva roka, junski i julski – kazali su u resornom ministarstvu.

U Gimnaziji planiraju upis 280 učenika u deset odjeljenja.

– Praksa je da upišemo onoliko učenika koliko ih završi u prethodnoj školskoj godini, tako da ćemo na jesen imati toliko slobodnog prostora. Trebalo bi da imamo po četiri odjeljenja opšteg i društveno-jezičkog smjera i po jedno prirodno-matematičkog i računarsko-informatičkog – kazao je direktor Gimnazije Zoran Pejašinović.

Direktor Građevinske škole Ljuban Bajić kaže da će ova škola primiti 130 učenika.

– Od četvorogodišnjih smjerova trebalo bi da imamo po jedno odjeljenje arhitektonskih i građevinskih tehničara, te dva geodetskih tehničara – kazao je Bajić.

Istakao je da će kao novinu pokušati da upišu jedno kombinovano odjeljenje za deficitarna zanimanja armirač, betonirac i zidar.

– Svake godine pokušavamo da upišemo zanatsko odjeljenje, ali ne uspijevamo jer djeca ne žele da upišu trogodišnje zanate. I ove školske godine smo pokušali upisati jedno odjeljenje zidara, ali smo imali samo jednog učenika – kazao je Bajić.

Direktor Poljoprivredne škole Edi Haneš rekao je da planiraju upis devet odjeljenja, odnosno 234 učenika.

– Pored standardnih smjerova prehrambeni, poljoprivredni i veterinarski tehničar, uvodimo novi smjer agroturistički tehničar. To je četvorogodišnje zanimanje koje je koncentrisano na razvoj tri privredne grane: poljoprivredne proizvodnje, turizma i ugostiteljstva – kazao je Haneš.

Direktor Tehničke škole Kristina Mrđa rekla je da su predvidjeli upis 442 učenika u 17 odjeljenja.

– Preložili smo uvođenje tri nova smjera u trećem stepenu,  časovničar, zlatar i optičar, jer tržište rada ima potrebu za takvim zanimanjima. Nekada smo školovali optičare, pa imamo aparate koji će nam u tome pomoći. Što se tiče časovničara i zlatara, tu je ključna precizna mehanika, a to je svojstveno školi – rekla je Mrđa.

Kazala je da je planiran upis i u smjerove tehničara mehatronike, drumskog saobraćaja, logistike i špedicije, poštanskog saobraćaja, vazduhoplovni tehničar, vozač motornih vozila, mašinski tehničar za kompjutersko konstruisanje, te za motore i motorna vozila, mehaničar grejne i rashladne tehnike, bravar, instalater, automehaničar i obrađivač metala rezanjem.

I u Ugostiteljsko-trgovinsko-turističkoj školi uvode novinu, smjer barmena.

– Na tržištu rada pojavilo se interesovanje, ali imali smo i konkretnih zahtjeva ugostitelja za školovanje ovakvog profila radnika. Osim usluživanje gostiju, dužnost barmena bi bila i pravljenje koktela. S obzirom na veliki broj restorana i kafića samo u gradu, mogućnosti za zaposlenje su veće – kazao je direktor Boris Spasojević.

Dodao je da planiraju upis deset odjeljenja sa po 26 učenika.

– Od toga šest za zanimanja četvrtog stepena, po dva odjeljenja trgovačkih, kulinarskih i ugostiteljskih tehničara, po jedno kuvara, konobara, poslastičara i novog smjera barmena. Ukoliko ne dobijemo odobrenje za smjer barmen, imaćemo dva odjeljenja kuvara – objasnio je Spasojević.

Direktor Medicinske škole Vladimir Jagodić kazao je da je plan da upišu osam odjeljenja sa oko 240 učenika.

– Od toga pet odjeljenja medicinskih tehničara, te po jedno odjeljenje fizioterapeuta, laboratorijsko-sanitarnih tehničara, te akušersko-ginekoloških sestara. U školi imamo šest smjerova, ali ne upisujemo nove učenike svake godine, vodimo računa o tome koliko koje struke ima registrovano u Zavodu za zapošljavanje – kazao je Jagodić.

Direktor Tehnološke škole Dejan Čutura naveo je da će budući srednjoškolci moći konkurisati za smjerove frizer, kozmetički, likovni, grafički i ekološki tehničar, te dizajner industrijskih proizvoda u devet odjeljenja.

– Po odjeljenju bi trebalo da upišemo 24 učenika. Koliko tačno će koje odjeljenje imati đaka znaćemo tek kada se završi ova školska godina i vidimo koliko učenika će  ponavljati razred – kazao je Čutura i dodao da se uvođenje novog zanimanja multimedijalni tehničar može očekivati u školskoj 2017/2018. godini.

U Elektrotehničkoj školi “Nikola Tesla” biće mjesta za 224 đaka u osam odjeljenja.

– Planiramo upis po tri odjeljenja tehničara telekomunikacija i računarstva, te po jedno elektronike i elektroenergetike – dodao je direktor Vojislav Popović.

Direktor Ekonomske škole Nada Vulić navela je da bi u idućoj školskoj godini u osam odjeljenja trebalo da imaju oko 224 nova učenika.

– Od tog broja tri odjeljenja su ekonomskih, jedno bankarskih i četiri poslovno-pravnih tehničara – kazala je Vulićeva.

Iz Škole učenika u privredi poručuju da, kada su u pitanju četvorogodišnja zanimanja, planiraju upis dva odjeljenja šumarskih tehničara i jedno tekstilnih.

– Kada su u pitanju trogodišnja zanimanja, planirano je po jedno odjeljenje autoelektričara i elektroničara mehaničara i dva električara – rekli su u ovoj školi i dodali da bi po odjeljenju trebalo da budu po 24 učenika.

Potvrdili su da su predložili uvođenje dva nova zanimanja, ali nisu htjeli precizirati koja dok ne dobiju odgovor resornog ministarstva, koje to treba da odobri.

Maturanti devetih razreda osnovnih škola imaće na raspolaganju i nekoliko privatnih srednjih škola.

Gimnazija i Medicinska

Maturante osnovnih škola najviše zanimaju Gimnazija i Medicinska škola. To se moglo čuti na nedavno održanom Sajmu srednjih škola i zanimanja.

– Želim da upišem Gimnaziju jer zahtjevniji fakulteti, sa kojima se lakše može zaposliti, traže više rada i znanja koje ova škola pruža – rekao je na pomenutom Sajmu učenik devetog razreda OŠ “Miloš Crnjanski” Igor Duka.

Prijedlog upisa đaka

Gimnazija  280

Građevinska škola      130

Poljoprivredna škola         234

Ugostiteljsko-trgovinsko-turistička škola   260

Tehnološka škola      216

Ekonomska škola         224

Medicinska škola       240

Tehnička škola  442

Elektrotehnička škola “Nikola Tesla” 224

Škola učenika u privredi 168

(Glas)

Prevoznici obustavili izdavanje mjesečnih karata učenicima

gradski prevoz
Prevoznici u Republici Srpskoj, kao što su najavili 12. aprila 2016. godine, obustavili su izdavanja mjesečnih karata bez naplate za prevoz učenika i radnika za maj, jer resorno ministarstvo nije izmirilo obaveze po osnovu dostavljenih faktura, kako su to prevoznici i zahtijevali, saopšteno je iz Privredne komore Republike Srpske.

Nakon zahtjeva prevoznika da im se isplate dugovanja od oktobra prošle godine, Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske do sada je izmirilo samo obaveze za dva mjeseca (oktobar i novembar), što prevoznici smatraju nedovoljnim.

Zbog višemjesečnih dugovanja, značajno je ugroženo poslovanje privrednih društava u grani saobraćaja i veza, a kod pojedinih malih privrednih subjekata može da dovede i do gašenja preduzeća.

Prevoznici podsjećaju da višemjesečni zahtjevi, apeli i urgencije da se izmire sva dugovanja, nisu naišli na razumijevanje, iako su prevoznici svoj dio obaveze ispunili u potpunosti, odnosno obezbijedili su uslugu prevoza redovno i bez zastoja, uprkos činjenici da se njihove obaveze nagomilavaju i dodatno uvećavaju po svim stavkama, a posebno po osnovu nabavke repro-materijala i goriva kao osnovnog sredstva za pružanje usluge prevoza.

Podsjećamo, prevoznici su 12.4.2016. godine dostavili Vladi Republike Srpske, Ministarstvu prosvjete i kulture, Ministarstvu finansija i Ministarstvu saobraćaja i veza Republike Srpske zaključak o obustavljanju izdavanje mjesečnih karata bez naplate za prevoz učenika osnovnih škola i radnika za maj 2016. godine, ukoliko resorno ministarstvo ne izmiri obaveze po osnovu dostavljenih faktura prevoznika za prevoz učenika osnovnih škola i radnika – zaključuje se u saopštenju.

(ATV)

Banjalučanin prevarama došao do skoro 42 hiljade maraka

Novac marke

Banjalučka policija podnijela je nadležnom tužilaštvu izvještaj protiv muškarca čiji su inicijali M.V. (48) iz Banjaluke koji je osumnjičen da je nezakonito prisvojio 41.700 KM pronevjerama, poslovnim prevarama i falsifikovanjem ili uništavanjem poslovnih ili trgovačkih knjiga i isprava.

Osumnjičeni je od 2013. do 2015. godine, u svojstvu direktora jednog preduzeća u Banjaluci, podizao novac sa transakcijskog računa preduzeća, a utrošak nije opravdao, čime je pričinio matrijalnu štetu od 14.500 KM.

On je u istom periodu prodao robu koja je u knjigovodstvu preduzeća evidentirana na stanju u novčanom iznosu, a nije dostavio fakture na knjiženje, te je i na taj način pričinio materijalnu štetu preduzeću od oko 26.000 KM, a za sebe pribavio protivpravnu imovinsku korist.

Osumnjičeni je u toku 2014. godine doveo u zabludu jednu firmu iz Teslića, sačinivši predračun za isporuku šest akumulatora po ukupnoj cijeni od oko 1.200 KM po kojem je izvršena uplata, a ugovorena roba nije isporučena, te tako pribavio protivpravnu imovinsku korist.

Izvještaj banjalučkom Okružnom tužilaštvu podnijeli su pripadnici Sektora kriminalističke policije Centra javne bezbjednosti Banjaluka, saopšteno je iz policije.

 (ATV)

Stari opšti kolektivni ugovor produžen za jedan mjesec

savanovic milenko

Konačno je pao dogovor – socijalni partneri odlučili su da produže važenje starog opšteg i posebnih kolektivnih ugovora, ali samo na mjesec dana.

Do kraja maja imaju rok da se dogovore oko potpisivanja novog.

“Mi ćemo najvjerovatnije to u četvrtak potpisati, novi kolektivni ugovor u trajanju od mjesec dana sa svim odredbama starog kolektivnog ugovora dok se u međuvremenu za tih mjesec dana ne sjednemo”, rekao je Milenko Savanović, ministar rada i boračkko-invalidske zaštite u Vladi RS.

Na vanrednoj sjednici ekonomsko-socijalnog savjeta ipak su sijevale varnice, a za pravni vakuum koji je nastao nakon isteka važenja kolektivnih ugovora optužuju jedni druge.

(ATV)

Dodik poklonio ćilime za novoizgrađenu Ferhadiju

dodik

Milorad Dodik, predsjednik RS danas je obišao Ferhadiju džamiju u Banjaluci i tom prilikom Osmanu ef Kozliću, muftiji banjalučkom poklonio ćilime za ovaj novoigrađeni objekat.

“Ovdje sam da izrazim veliko zadovoljstvo što je Ferhadija završena i što smo uoči njenog otvaranja”, istakao je Dodik. On je dodao da je veoma zadovoljan što je Vlada RS podržavala i pomagala izgradnju ovog objekta. Ovo je ujedno i Dodikova prva posjeta Ferhadiji u svojstvu Predsjednika RS, ali je Vlada RS u vrijeme dok je on bio premijer izdvajala sredstva za obnovu džamije i to su bile i prve finansijske pomoći od strane RS.

Dodik je poželio dobrodošlicu premijeru Turske Ahmetu Davutogluu čiji dolazak se takođe očekuje na svečanosti otvaranja džamije. Istakao je da on i premijer turske nemaju identične stavove o sveme ali da to svakako nije prepreka da razgovaraju. Dodao je da očekuje da se 7. maja iz Banjaluke pošalje poruka mira i dijaloga i da je dobrodošlo da svi koji tog dana dođu kao zvanice govore na taj način.

” Jako sam zadovoljan i srećan što se sve odvija po planu i zahvalan sam predsjedniku RS Miloradu Dodiku na današnjoj posjeti i velikom poklonu koji nam je donio”, istakao je Efendija Kozlić.

(Nezavisne)

“Četiri dame – jedan šou”: Frajle stižu u Banjaluku

Frajle

Šarmantni novosadski kvartet „The Frajle“ spada u red muzičkih sastava uz koji Vam je sjajno raspoloženje zagarantovano. Svojom orginalnošću i potpuno nesvakidašnjim scenskim ugođajem za veoma kratno vrijeme stekle su veliki broj fanova širom regiona.

Nakon velikog uspjeha koji su je donijeli albumi „Naš prvi album sa putovanja“ i „A strana ljubavi“, Frajle su krajem prošle godine izdale novi album „B strana ljubavi“, koji je već svojim prvim singlovima zadobio izuzetne simpatije publike. Ono što ih krasi sve ove godine jeste i činjenica da su svojim angažmanom Frajle pomogle uspješnost brojnih humanitarnih akcija. Tako je i sa albumom „B strana ljubavi“, čijom kupovinom donirate sredstva udruženjima oboljelih od raka dojke u Bosni i Hercegovini.

Frajle su sredinom aprila krenule na bosanskohercegovačku turneju. Turneja je počela 15. aprila, koncertom u Zenici, a završava 7. maja nastupom „Frajli“ u dvorani Bosanskog kulturnog centra u Sarajevu. Nastupi u Zenici i Tuzli bili su istinski spektakli, a na oba koncerta publika ih je ovacijama ispratila sa scene.

Takav spektakl očekuje i Banjalučane, jer u Narodno pozorište Republike Srpske Frajle donose svo svoje muzičko umijeće i obećavaju lavinu dobrog raspoloženja. Svi koji su nekad slušali novosađanke na live nastupima slažu se da četiri dame na scenu donose poseban show i muzičku energiju po kojoj se njihove svirke dugo pamte.

Ne dopustite sebi da propustite susret sa Frajlama, jer one su „četiri dame, a jedan show“. Budite sa Frajlama u Narodnom pozorištu RS – a, 6. maja u 20,00 sati.

Ulazinice za banjalučki koncert benda “The Frajle” po cijeni od 15 KM možete kupiti na biletarnici Narodnog pozorišta Republike Srpske.

(Banjaluka.net)

Sladić: Najhladniji prvomajski praznici u zadnjih 10 godina, čekaju nas snijeg i susnježica

nedim sladic

Period od 1. do 5. maja biće jedan od najhladnijih u posljednjih 10 godina. Očekuje se snijeg na planinama, a u nizinama susnježica. Temperatura 1. maja kretaće se od 2 do 11 stepeni, 2. maja od 5 do 14 stepeni, a 3. maja od 7 do 18. stepeni.

Nažalost, iako su prognostički modeli davali znak boljeg vremena za 1. maj, to se sve u sekundi preokrenulo, pa čak i za sva tri praznična dana, kaže Nedim Sladić, „lovac na oluje“.

-Novo jače pogoršanje uslijediće 1. maja donoseći obilnije padavine u obliku povremeno jače kiše i jačih pljuskova, na jugu praćeni i grmljavinom.

Biće i vjetrovito, uz povremeno umjeren do jak sjeverni i sjeveroistočni vjetar. Na planinama padavine će biti u obliku snijega, dok susnježica nije isključena ni u nizinama u noćnim satima 1. maja.

Nadasve, ništa nam ni ovog 1. maja, trećeg uzastopno sada, neće ići izgleda u korist, ističe Sladić.

Podsjećanja radi, sve dosadašnje prognoze koje je radio Sladić pokazale su se tačnim.

(Agencije)