U Banskom dvoru predstavljen kultni italijanski roman “Zakonik čovjeka od dima”
Futuristički roman, antiroman, bajka za odrasle, fantastično djelo ispunjeno prikazom težine i lakoće življenja, kritičkim osvrtom na društvo, biblijskim motivima, ali i komedija i satira s tananim primjesama nihilizma. Sve to jeste “Zakonik čovjeka od dima” Alda Palaceskija.
Ovo djelo, koje je preveo prevodilac i izdavač iz izdavačke kuće “Imprimatur” Boris Maksimović, predstavljeno je publici u crvenom salonu Banskog dvora Kulturnog centra, u saradnji sa Udruženjem za promociju i popularizaciju književnosti “Imperativ”.
O djelu je, osim Maksimovića, govorila i profesorica italijanskog jezika na Filološkom fakultetu Univerziteta u Banjaluci Sanja Kobilj-Ćuić, a moderator razgovora je bila Vanja Šušnjar-Čanković.
Roman je objavljen daleke 1911. godine i predstavlja jednu neobičnu priču o čovjeku od dima, koji se zove Perela.
– Čovjek od dima je nastao u jednom dimnjaku. U nekom trenutku nastala je tišina i on je izašao iz dimnjaka. Ima stav prema svijetu kao neko dijete, proveo je 33 godine u dimnjaku i sve što vidi njemu je čudno. Ulazi u društvo koje dosta podsjeća na monarhije 18. vijeka, i dalje su to dvorovi, ali vidi se dašak modernog doba – rekao je Maksimović.
“Zakonik čovjeka od dima” je pregršt svega i jedan pravi izazov za sve one koje zanimaju drugačiji romani, ispunjeni neobičnim dešavanjima, čudnjikavim dijalozima, koji na zanimljiv način govore o velikim životnim situacijama.
– Sjećam se jednog odgovora koji je Palaceski dao kritičarima, kad su ga pitali šta je napisao – da je ovaj roman vazdušasta bajka i stalno je pominjao motiv lakoće i lepršavosti – kazao je Maksimović.
Samo prevođenje ovog djela je bio svojevrsni poduhvat, a vodeći se činjenicom da se kod prevoda djela s jednog jezika na drugi često gubi onaj dašak suštine koje izvorno djelo posjeduje, Sanja Kobilj-Ćuić smatra da to u ovom prevodu s italijanskog jezika na srpski nije bio slučaj.
– Ovo je jedan od najljepših prevoda koje sam imala priliku da čitam. Svi mi koji baratamo stranim jezikom, kad čitamo djelo u originalu, primjećujemo koliko se gubi u prevodu, neke poetske crte i programske crte autora se izgube u tom procesu. On je uspio vjerno da prevede knjigu, a da ona pri tom nije izgubila tu ljepotu. Jezik je ostao vjeran originalu. Rijetkost je naići na vjerodostojan prevod, a to je ovdje slučaj – objasnila Kobilj-Ćuić.
Roman kritikuje građansko društvo i moral. U spletu raznih događaja, Perela postaje centar univerzuma u kraljevstvu, a zatim i predmet blaćenja. Prisutna je dvojnost, koja čini ovaj roman aktuelnim i danas.
– Pokušava povući liniju između mase koja je u stanju da te obožava jednog trenutka, a drugog trenutka da te razapne na krst u simboličnom i nesimboličnom smislu i s druge strane pojedinca koji živi u tom društvu i ne može da zauzme to mjesto. Perela progovara o lažnom moralu i običnom čovjeku koji pokušava da zauzme svoje mjesto u haosu. Lakoća življenja se suprotstavlja težini obaveza, morala dužnosti i drugog. Roman je aktuelan u smislu propitivanja glorifikacije pojedinaca i pitanja javnog mišljenja koje je postalo nezgodno, lakoću formiranja ideje o čemu nemamo pojma i ne poznajemo duboku suštinu – dodala je Kobilj-Ćuić.
Komičnost i satiričnost
Aldo Palaceski je bio individualista koji se izdvajao iz mase futurista i istina je da je on napisao jedan od najljepših romana italijanske književnosti 20. vijeka.
– Lijep je zbog toga što ga je teško svrstati u neku kategoriju. Jedino oko čega su se složili kritičari je da je riječ o antiromanu, koji pokušava da uništi tradicionalnu strukturu romana, ono na čemu leži jedan roman. Prepun je mitoloških elemenata, vrsta igre u kojoj likovi djeluju kao marionete, kao lutke koje su tu na pozornici, što ne čudi, jer je Palaceski bio vezan za teatar, tako da nam se čini da smo u publici izvođenja nekog komada. Ono što ga možda najbolje opisuje je – komičnost i satiričnost, djetinji, riješen mržnje, predstavlja antiteze građanskom društvu – navela je Kobilj-Ćuić.
(Glas Srpske)
