Magazin 18.12.2018.

ZA BOLJIM ŽIVOTOM NA KRAJ SVIJETA Lijepe Banjalučanke možete sresti i na najneočekivanijim mjestima

ČITANJE: 2 minute

Da su se Banjalučani i Banjalučanke razbježali po cijeloj Evropi, od Austrije do Irske i Švedske, već je poznata stvar, ali da su bježeći od, kako bi rekao Kočićev David Štrbac, “lijepe carevine”, stigli čak do Južne Amerike, malo se zna.

Poznati banjalučki svjetski putnik Robert Dacešin je nedavno sugrađanke sreo usred Čilea. Kaže da iz BiH u glavnom gradu ove daleke zemlje, Santijago de Čeleu, živi najmanje tridesetak došljaka, koji se često sreću i druže.

Među njima su i tri lijepe i energične Banjalučanke: Nina Ošap, te Vanesa i Larisa Grbić.

– Tri divne djevojke! Kod Lare smo i u stanu bili. Jeli smo jaja nakon 20 dana. Konačno. Vodila nas je na pijacu. Pokazala nam i pisko, tradicionalno čileansko piće, i još sto nekih drugih čuda. Ninu znam od prije još, jer smo išli na salsu zajedno. A Vanesa je najbolji tour guide kojeg možeš tamo naći – poručio je Robert za Srpskainfo.

Kaže da u Čileu ima još dosta naših ljudi, pogotovo djevojaka.

– Neke su otišle prije više od 10 godina i ostale tamo. Neke su stigle nedavno. Neke je odvukla ljubav. Neke posao. Ali ono što im je zajedničko je da su sve ostale tu da žive i čini mi se da se nijedna neće vratiti. Osjeća se koliko su zadovoljne životom u najvećem gradu najrazvijenije zemlje Južne Amerike. Snašle su se fino. Svaka od njih. Mnogo sam srećan zbog toga, što vidim da “moji” ljudi uspijevaju gdje god da se nađu. Da dominiraju. Nebitno na kojem smo kraju planete. Budeš ponosan nekako. Jedino me boli što vidim da upravo ovako pametni ljudi napuštaju zemlju. Što ne mogu da dobiju priliku kod kuće, već moraju da idu na drugi kraj svijeta. Što najboljima dajemo stipendije da idu, a sebi zadržavamo neke Stanije i zvijezde kojekakvih izmišljenih rijaliti gluposti. Što ih tamo neki Čile cijeni više nego mi ovdje – poručio je Robert sa puta po Južnoj Americi i dodao da očekuje da naše ljude uskoro sretne i u Papui Novoj Gvineji.

Nina, Vanesa i Larisa nisu poručile ništa. Poslale su svojim sugrađanima samo osmijehe i – mahanje.

(Srpskainfo)