ZAČETNICI BRENDA “BUBSI BEBA”: Na greškama smo naučili i krenuli iz početka

Dva-tri pogrešna poteza u malom preduzeću dovoljna su da firmu odvedu u dugove, a koliko je teško biti mali preduzetnik najbolje zna bračni par Slađana i Đurica Štula, koji su prije nekoliko godina zahvaljujući dobroj preduzetničkoj ideji dobili podsticaj i pokrenuli prepoznatljiv brend – “Bubsi beba”.

“Mi smo malo lutali dok nismo shvatili šta je zapravo suština cijele ove naše priče i sada smo se konačno pronašli, ali na greškama se uči”, priča Slađana Štula.

Kada su ušli u priču u vezi sa pokretanjem biznisa nisu znali ništa o tome jer je jedno arhitekta, a drugo fizioterapeut, a niko u porodici im nije bio preduzetnik pa su morali učiti sve iz početka – od koordinisanja poslom, marketinga, do finansija…

Sa malo radnika teško je bilo voditi radnje u kojima moraju imati u ponudi robu u svim bojama i veličinama, a rukovođenje firmom i izmirivanje svih obaveza bez kašnjenja postalo je izuzetno stresan posao.

“Jako mi je smetalo i što smo u jednom momentu izgubili sebe i pomalo zanemarili svu tu priču koju smo započeli pa smo počeli uzimati robu od svih i to je postala klasična radnja, a ne brend koji smo stvorili. Malo smo se zakopali s tim jer mi smo mali, ne možemo imati sve, niti kao mali možemo dobiti dobre cijene materijala za našu proizvodnju niti za tu neku našu preprodaju”, priča Slađana.

Dodaje da je veliki problem i što malim preduzetnicima nisu pružene mogućnosti da podižu povoljne kredite kako bi mogli naveliko kupovati materijale.

“Materijal smo kupovali ovdje na malo i išli s malim maržama da opet budemo konkurentni s cijenama, ali nismo uspijevali. Umjesto da smo se fokusirali na to da razvijamo dizajn, postali smo trgovci, robovi svega što ljudi traže. Toliko mi je sve bilo šareno da ja svom djetetu ne bih uzela ništa u svojoj radnji”, priča Slađana.

Kada je postalo previše stresno odlučila je da stavi tačku na sve i vrati se onom što je bio i prvobitni cilj: prepoznatljive poruke na stvarčicama i kvalitet isključivo njihovog domaćeg proizvoda.

Budući da četiri godine nisu izbacili novu kolekciju, čim su zatvorili radnje i preselili se na lokaciju u kojoj im je bila smještena proizvodnja, Slađana se dala na dizajniranje nove kolekcije, što joj nije bilo teško jer je kao arhitekta vrlo kreativna.

Na internetu su predstavili nove dukseve, a zatim i nove bodiće za mališane sa vrlo prepoznatljivim i originalnim porukama, što se veoma traži.

“Imamo šest zaposlenih, a dvije radnice su na porodiljskom odsustvu. Ovo je sada ono što sam tražila, manje novca, ali i manje stresa.  Ljudi na internetu vide šta imaš, naruče i mi radimo po narudžbi, iako ovdje imamo i izložbene artikle koji se mogu kupiti. Nama je lakše tako, smanjili smo troškove proizvodnje, a sve ostalo je isto – račune uredno izdajemo i uplaćujemo sve na vrijeme”, kaže Štula.

Na početku godine kada su se okrenuli ovom načinu rada bilo im je neobično jer su ih ljudi tražili, ali lako ih pronalaze na internetu. Tim putem naručuju robu, a oni vrše dostavu, dok se većina toga može pogledati i u radnji gdje je proizvodnja.

Ranije su morali imati lager sa 60.000 gotovih  proizvoda, a sad  imaju oko 9.000.

Malim preduzetnicima, kaže Slađana, vrlo je teško opstati čak i kada dobiju početna sredstva da pokrenu nešto i kada imaju vrlo prepoznatljiv brend, zbog nepovoljnih kredita i svih dažbina koje im nameću.

“Ti si zakonski obavezan držati ljude iako ih nemaš čime plaćati. Kada kasne plate, za to te država ne opominje, ali doprinosi ne smiju kasniti. Znači, stavljaju sebe ispred radnika i sve što zaradiš prvo platiš državi, a za plate se snalazi”, priča Štula i dodaje da oni nemaju dugova za plate niti državi, jedino prema dobavljačima.

Dovoljno je, kaže, petnaestak dana da loše posluju i ne mogu izdržati jer nemaju zaliha robe ni novca, a po zatvaranju radnji morali su sve radnike zadržati.

Iako su prvi u BiH uveli neke stvari poput tutu suknjica i majica s natpisom, mnogi su počeli da ih kopiraju i sve to rade od kuće po mnogo povoljnijim cijenama jer ne plaćaju državi, dok su oni uredno izmirivali sve obaveze.

“Ovo što sada imamo je priča koju želim da imam. Neke super fore koordinišem sa manje stvari, naravno i manje je novca, ali sad sam se odmorila. Kad bismo krenuli sad od nule ovo definitivno ima smisla, ali u cijeloj priči u vezi s porodičnim biznisom imali smo grešaka na kojima smo učili”, priča Slađana.

Iako mali preduzetnici imaju probleme, to ipak ne znači da treba odustati. Ovaj brend uspješno posluje zbog toga što su na vrijeme “povukli ručnu” i shvatili gdje griješe, što je zapravo prava sreća i što iskreno žele, a to je da budu jedinstveni i da imaju manje novca i stresa a više vremena za porodicu.