(FOTO) Banjalučanke iza objektiva: Majstorice fotografije nižu nagrade
U Kulturnom centru Banski dvor sinoć je otvorena jubilarna 20. Klupska izložba fotografija Univerzitetskog foto kino kluba iz Banjaluke, a ujedno su nagrađene i najbolje fotografije. Veliko interesovanje posjetilaca još jedna je potvrda kvaliteta rada članova kluba.
Univerzitetski foto kino klub je jedan od najaktivnijih klubova u našem okruženju, sa 28 aktivnih autora i organizovanih preko 50 izložbi fotografija, što je umnogome doprinijelo popularizaciji fotografije na ovim prostorima.
Ovim povodom porazgovarali smo sa članicama kluba koji su veliki dio života posvetile fotografiji, a sada su jedne od malobrojnih žena na fotografskoj sceni BIH koje nižu nagrade.
Prvu nagradu za fotografiju “Two worlds”, osvojila je Nina Ošap, dugogodišnja članica kluba.
U razgovoru za Banjaluka.net, Nina Ošap otkriva da je fotografiju zavoljela u osnovnoj školi. Prve korake u umjetničkoj fotografiji napravila je još prije 15 godina kada je u UFKK Banjaluka završila početni i napredni kurs fotografije. Danas, sa vrlo visokim zvanjem AUFBIH FA1, ona redovno osvaja nagrade i priznanja.
-Na ovom kursu sam prošla sve faze razvoja fotografije, od teoretskog znanja do rada u tamnoj komori. Tada sam prvi put počela da ozbiljno učim o “zlatnom trouglu”, odnosima ISO-a, ekspozicije i otvora blende, i pravilima kompozicije. Nakon toga sam naučila i kada je idealan momenat da ta pravila i prekršim, priča Nina.
U svijetu umjetničke fotografije jako su važne inspiracija i pokretačka energija, a prema riječima Ošapove, u njenom slučaju to su putovanja, raznolikost, prihvatanje drugačijeg, estetika i kvalitetna priča.
-Iako nemam omiljeni motiv, vremenom su se na mojim radovima izdvojili motivi refleksije i arhitekture uz prirodno svjetlo. Volim gotovo sve žanrove i pratim gotovo sve fotografe čiji me radovi ostavljaju bez daha, od kojih se dosta može naučiti i koji me “tjeraju” da se udaljim od moje zone komfora, objasnila je ona.
Kada se radi o banjalučkoj fotografskoj sceni, ona je opisuje kao prilično dobru jer postoji mnogo odličnih fotografa.
-Umjetnička fotografija može biti izrazito skup hobi, tako da se manji broj autora odlučuje za nju. Uglavnom se fotografi bave komercijalnom fotografijom, od koje se uz veliki trud i rad može živjeti, zaključuje Nina.
Jelena Đurđević se fotografijom bavi 7 godina. Pored izlagačke, ona radi i novinsku fotografiju, a njena ljubav prema fotografiji se rodila još u ranom djetinjstvu.
-Najveći pokretač mi je osjećaj koji se stvori u meni kada ugledam “kadar” koji želim da ovjekovječim. U tom trenutku, sve ostaje po strani, uzimam aparat i koncentrišem se da napravim najbolju fotografiju. Osjećaj ushićenja i zadovoljstva koji u tom trenutku nastane je nešto neopisivo i njega uvijek iznova proživljavam, objašnjava Jelena.
Ona dodaje da je želja nje kao fotografa da ta energija bude utkana u fotografiju kako bi i drugi mogli da osjete nešto posebno dok gledaju njen rad.
-Mnoge fotografije nose određenu poruku koju želim da prenesem drugima, ali opet, sve je u oku posmatrača i njegovom subjektivnom doživljaju, kaže Đurđevićeva.
Jelena dodaje da je izlagačka fotografija jako specifična zbog kriterijuma prilikom odabira i bodovanja fotografija na izložbama, a ipak banjalučki autori osvajaju nagrade, pohvale i priznanja ne samo u našoj zemlji, nego i u regionu i cijelom svijetu, što je pokazatelj da kvalitet kod nas postoji.
Ona smatra da je izlagačka fotografija kod nas još uvijek samo na nivou hobija.
-Ako uzmemo u obzir da je danas fotografija postala moćan medij, sredstvo komunikacije, reklame, promocije i čuvanje od zaborava važnih trenutaka iz ličnog i porodičnog života, mnogi zahvaljujući tome pronalaze način i da žive od fotografije, zaključuje Đurđevićeva.
Jedna od autorki je i Marija Šmanja. Za fotografiju se počela interesovati prije sedam godina, a kao omiljeni motiv izdvaja emocije.
-Pratim rad nekoliko fotografa, od njih učim neke tehnike, a najviše ih cijenim jer imaju svoj neponovljiv i prepoznatljiv stil. Uzori su mi ljudi koji su prošli razne teškoće u svom ličnom životu, isplivali iz njih i uvijek imaju osmjeh na licu, objašnjava Marija.
Ona smatra da uvijek postoji način da se živi od nečega što čovjek voli, ali takođe ističe da je u našim uslovima teško naplatiti onoliko koliko rad fotografa zaslužuje.
-Pri tome ne mislim na fotografe koji su krenuli naplaćivati svoje fotografije čim nabave neku bolju opremu, a bez ikakvog znanja o fotografiji, nego na fotografe koji ulažu mnogo vremena i novca da nauče kako da se izraze putem svojih fotografija, dodaje ona.
Svjetlana Panić se fotografijom intenzivno bavi posljednje četiri godine. Svakodnevno nastoji zabilježiti detalje i momente, a neki od omiljenih fotografa su joj Vivian Maier i Helmut Newtona.
-Volim vidjeti svoje fotografije uramljene na zidu, ne u albumu. Inače, Banjaluka ima izrazito kreativne i talentovane fotografe i fotografkinje, ali ukoliko se bavite umjetničkom fotografijom, vrlo je teško probiti se među najuspješnije.
Svjetlana smatra da, ukoliko nešto iskreno voliš i želiš, sve što treba je da slijediš taj put, učiš i radiš najbolje što znaš.
Sve četiri umjetnice su saglasne da u fotografiji treba eksperimentisati i izražavaju nadu da će u budućnosti biti u prilici da se još više usavršavaju i samim tim podižu kvalitet svog rada
Sudeći prema onome što smo vidjeli na izložbi, banjalučka fotografska scena zaista ima na šta da bude ponosna, a ukoliko želite da se i sami u to uvjerite, posjetite izložbu koja će u Banskom dvoru biti otvorena do 11. februara 2017. godine.
U nastavku možete pogledati i nekoliko fotografija sa otvaranja izložbe:
(Banjaluka.net)
BREGOVIĆ: Osamdesetih sam bio zaljubljen u Lepu, LUKIĆ: Stvarno? Imponuje mi, ali sad je kasno
