Jednakost se kupuje novcem, prva je lekcija koju djeca nauče u vrtićima
Svako dijete u Srpskoj može biti „malac genijalac“, pod uslovom da živi u Banjaluci i da njegovi roditelji nisu siromašni.
Montesori vrtić, Škola mentalne aritmetike za djecu od četiri godine, kreativno učenje engleskog za trogodišnjake… Svi ovi programi na raspolaganju su malim Banjalučanima, poneki i djeci u Bijeljini, ali samo ako porodica može da za njihovo rano obrazovanje izdvoji nekoliko stotina KM mjesečno.
S druge strane, djeca sa sela, te iz Han Pijeska, Rudog, Kalinovika i još 15 malih opština nikad nisu vidjela ni obični državni vrtić. Prema podacima Ministarstva prosvjete, 80 odsto dece u RS ne pohađa obdanište, a u 18 opština ne postoji nijedna predškolska ustanova.
Ovakva situacija nije dobra, jer je država dužna da obezbiedi svakom djetetu mogućnost da ide u vrtić, ocjenjuje dr Ivana Zečević, profesorka pedagoške psihologije na Univerzitetu u Banjaluci. Ipak, upozorava da je doba socijalističke uravnilovke prošlo.
– Jednakosti više nema. Živimo u brutalnom kapitalizmu i toga moramo biti svjesni. Ko sebi može da priušti vrtiće i školice čija je usluga skuplja od državnih, to će i da uradi, a ko ne može, jednostavno neće, ali zbog toga ne treba osuđivati ovakve programe – poručuje Zečevićeva.
Montesori Kindergarten u Banjaluci je najskuplji vrtić u RS; košta 580 KM mjesečno. Djeca ovdje spontano uče engleski, domaćinstvo, geografiju, matematiku, muziku… vježbaju čitanje, jogu, ali i radoznalost i vještine neophopdne za svakodenvni život. Jedan vapitač brine o najviše osmoro dece. Jedini vrtić u RS sa akreditacijom Montesori centra iz Londona za mnoge je roditelje nedostižan san.
– Žao nam je što je tako, jer nam nije bio cilj da djecu razdvajamo po materijalnim mogućnostima, ali ovakav program ne može biti jeftiniji. Štedjeti se može samo na hrani za djecu ili na platama vaspitača, a to ne bi bilo dobro – kaže vlasnica vrtića Danijela Risović.
Priznaje da su mnogi roditelji, posvećeni dobrobiti svoje djece, zbog novca morali da odustanu od Montesori vrtića, ali da se bez subvencija, koje bi bile dostupne i privatnim obdaništima, situacija neće promijeniti.
U Banjaluci i Bijeljini predškolcima su na raspolaganju i dodatni programi za unapređenje mentalnih sposobnosti. Školica mentalne aritmetike „Malac genijalac“, koja radi po Menart programu, jedna je od najpoznatijih. Vikend nastava od šest časova nedjeljno košta 117 KM mjesečno.
Milica Antonić, menadžerka ove školice u Banjaluci, tvrdi da među 70 malih đaka ima najmanje bogataške dece.
– Ovo je ulaganje u budućnost, jer je matematika samo alat za razvoj. Neki roditelji imaju novaca, ali to ne shvataju, dok su drugi spremni da se snađu, kako bi djeci platili program – kaže Antonićeva i dodaje da „svako dijete može postati mali genijalac“.
I profesori jezika tvrde da je dijete, čim ostavi pelene, spremno za prve časove engleskog. Za trgodišnjake se nude kursevi za 50 KM mjesečno.
Besplatan samo baka servis
U Banjaluci više od 800 mališana čeka mjesto u javnim vrtićima Centra za predškolsko, ali u naseljima sa porodičnim kućama, gdje je na raspolaganju besplatan baka servis, slobodnih mjesta uvijek ima.
Za djecu iz cijele RS, koja ne idu u vrtić, Ministarstvo prosvjete je obezbijedilo tromjesečnu pripremnu nastavu pred polazak u školu, ali i to se plaća, pa program pohađa svega 37 odsto predškolaca.
U Banjaluci pripremnu nastavu roditelji plaćaju 60 KM.
(Blic)
