Mladen Matović, kompozitor i dirigent hora Banjalučanke: Banjalučanke su velika složna muzička porodica

Kada se u jednoj rečenici spoje ženski kamerni hor “Banjalučanke”, tvrđava Kastel i Svjetski dan muzike, prva asocijacija je muzička čarolija.

To očekuje i sve one koji dođu na koncert koji “Banjalučanke” 21. juna održavaju sa posebnim ponosom jer pjevaju vjernoj publici u čast 40 godina od osnivanja i uspješnog rada ansambla.

Kompozitor i dirigent hora Mladen Matović najavio je ono što publika već zna da je očekuje, spektakl. Koncert je pažljivo pripreman punih šest mjeseci i u repertoarskom smislu ponudiće stilsku i žanrovsku raznovrsnost po kojoj su “Banjalučanke” postale prepoznatljive na svojim koncertnim nastupima širom regiona.

U susret koncertu Matović govori o konceptu koncerta, ali i o tome kako postati član njihovog ansambla, mjestu horskog pjevanja na našim prostorima…

Mladene, čime ćete to obradovati publiku na Kastelu, pod vedrim nebom?

MATOVIĆ: Konceptualno, koncert će biti podijeljen u tri dijela tako da ćemo u prvom dijelu čuti nekoliko veoma zahtjevnih kompozicija umjetničke muzike od perioda renesanse pa sve do savremenih autora 21. vijeka, u drugom dijelu hor će se predstaviti izborom kompozicija iz bogate riznice tradicionalne muzike Balkana, dok će treći dio obuhvatiti popularniji repertoar i publici ponuditi svojevrsni muzički vremeplov sačinjen od horskih obrada velikih svjetskih hitova pop-rok i filmske muzike.

Svoj kraći samostalan nastup imaće i članice prve generacije hora?

MATOVIĆ: Tako je. A kuriozitet rođendanskog koncerta hora predstavlja činjenica da će se na njemu okupiti veliki broj članica svih dosadašnjih generacija “Banjalučanki”, koje će na kraju koncerta zajedno izvesti nekoliko kompozicija. Koncert će biti obogaćen podrškom gudačkog orkestra i velikog broja instrumentalista i solista jer nam je želja da napravimo još jednu noć za pamćenje, dostojnu jubileja.

Kako bi Vaše bogato iskustvo i obrazovanje opisalo taj put do kvalitetnog horskog pjevača? Kako se postaje član ženskog kamernog hora “Banjalučanke”?

MATOVIĆ: Muzički sluh je jedina i osnovna predispozicija koju treba da ispunjava potencijalni član hora i teško da se nešto može uraditi sa onima koji imaju problem s tim, pogotovo kad su u pitanju odrasle osobe. S druge strane, ja lično ne insistiram na bilo kakvom prethodnom iskustvu, tehnici pjevanja ili formalnom muzičkom obrazovanju – sve je to posao dirigenta i svaki potencijalni član prije svega treba da iskreno voli horsku muziku i pjevanje u horu. U tom smislu mislim da je jedan od najvećih kvaliteta hora “Banjalučanke”, što kao pedagog smatram svojim ponajvećim uspjehom, činjenica da smo izgradili jedan izuzetno harmoničan i zdrav kolektiv u kojem svi funkcionišemo kao jedna velika i složna porodica. Istovremeno, ponosan sam na činjenicu da smo u horu uspjeli da razvijemo visok stepen kolektivne odgovornosti i samosvijesti i kod nas se uvijek vrlo dobro zna šta je prioritet. U mjesecima pred takmičenje, česti su slučajevi da imamo i pet ili šest proba sedmično, što najslikovitije govori o tome kolika su odricanja i posvećenost potrebni da bi se stiglo do bilo kojeg rezultata.

Da li, kako neki tvrde, horsko pjevanje na našim prostorima danas ima više aktivnih učesnika nego slušalaca?

MATOVIĆ: Kada su u pitanju koncerti ženskog kamernog hora “Banjalučanke”, posjećenost naših nastupa u Banjaluci i regionu je odavno prevazišla kapacitete domova kulture i pozorišnih sala, gdje najčešće nastupamo. Ja lično rad ženskog kamernog hora “Banjalučanke” doživljavam na neki način i kao misionarski jer smo u proteklom periodu uspjeli da animiramo i “horskoj muzici privolimo” značajan broj onih koji su imali predrasude o horovima i vokalnoj muzici uopšte. Mislim da je stilski i žanrovski veoma raznovrstan repertoar našeg ansambla jedna od najznačajnijih odlika našeg hora. Danas nemate baš puno horova koji se podjednako dobro snalaze u različitim žanrovima. Kada govorimo o problemima posjećenosti, moglo bi se reći da mnogi horski ansambli griješe u načinu predstavljanja svog rada, zanemarujući činjenicu da je ovo 21. vijek i da su se stvari malo promijenile u proteklih tridesetak godina. Mnogi od njih imaju tzv. “dežurne repertoare” i način promocije koji je odavno prevaziđen u odnosu na potrebe i vrijeme kojim danas raspolaže potencijalni posjetilac koncerta horske muzike.

Kako ocjenjujete trenutnu horsku scenu Banjaluke i Republike Srpske?

MATOVIĆ: Banjaluka je oduvijek bila poznata po kvalitetnim horskim ansamblima i ne postoji tek tako izreka “kroz Banjaluku ne pjevaj”. Pored Banjaluke, imamo i veoma kvalitetne ansamble u Bijeljini, Istočnom Sarajevu i Prijedoru i apsolutno stojim iza konstatacije da su se naši horovi u proteklih deset godina pokazali kao ponajbolji ambasadori kulture i umjetnosti Republike Srpske. Inače, muzička kultura u Banjaluci je kao i u mnogim drugim krajevima današnje RS upravo započela svoj razvoj kroz osnivanje pjevačkih društava pri Srpskoj pravoslavnoj crkvi, krajem devetnaestog vijeka, a upravo su zahvaljujući aktivnostima prvih horskih ansambala stvorene bazične pretpostavke za razvoj muzičke kulture na našim prostorima.

Uspjeh i motivacija

Vi ste kao relativno mlad umjetnik postigli vrhunske rezultate kao kompozitor i dirigent. Da li tolika priznanja i nagrade na međunarodnom planu mogu dovesti do zasićenja i pada motivacije ili je obrnuto?

MATOVIĆ: U mom slučaju situacija je potpuno obrnuta i mislim da se nikada neću uljuljkati i prestati raditi, šta god u životu postigao. Takav sam kakav sam, stalno se takmičim sa sobom i što više radim, sve više sam zainteresovan za nešto novo u čemu se još nisam okušao. Ne znam koliko je to dobro za mene, ali nikada nisam do kraja i u potpunosti zadovoljan i stalno težim ka boljem, savršenijem i uzvišenijem. I dan-danas, nakon toliko osvojenih nagrada i koncerata, ja se uvijek osjećam kao da sam na nekom početku.

(glassrpske.com)

Najsiromašniji Banjalučani ne odustaju od borbe

Sa svoje 74 godine, Gospava je i jutros poranila da bi na banjalučkoj pijaci prodala svoje ručne radove i tako zaradila pokoju paru. Već dvanaest godina rani na prvi autobus, a priča da se za život sama bori od desete godine, kada je ostala bez majke. Sve što danas ima su dvije ćerke i unučići.

Banjaluka poklonila pet vatrogasnih vozila

Ključeve pet vatrogasnih vozila načelnicima opština Drvar, Bosansko Grahovo, Ljubinje, Čelinac i Kotor Varoš uručio je Igor Radojičić, gradonačelnik Banjaluke.

Detalji o legendarnom Gagi ne zanimaju Banjalučane?

Detalji iz života i blistave karijere legendarnog glumca Dragana – Gage Nikolića, satkani kroz priče eminentnih autora, našli su se u umjetničkoj monografiji “Gospodin mangup”, urednice Radmile Stanković, čija je promocija u Banjaluci privukla svega tridesetak ljudi. Da li zbog nedovoljno informisanosti, nedostatka interesovanja ili nečeg trećeg, Koncertna dvorana Kulturnog centra Banski dvor bila je

Saobraćajka kod Rebrovačke crkve

Čitalac ATV portala poslao nam je fotografije saobraćajne nesreće koja se desila negdje oko 16 časova kod Rebrovačke crkve u Banjaluci.

Udes na kružnom toku

Na kružnom toku u banjalučkom naselju Petrićevac dogodila se saobraćajna nesreća.

(FOTO) Kad porastem biću borčevac

Igrači Borca m:tel Srđan Mijatović, Goran Daničić i Duško Hercegovac, uz direktora Mirka Mikića, održali rukometni čas osnovcima iz banjalučke OŠ “Borisav Stanković”. Klinci oduševljeni, rukometaši prezadovoljni.