23 godine poslije: Sjećanje na Boška i Admiru, sarajevskog Romea i Juliju
Srbin Boško i Muslimanka Admira brutalno su ubijeni na sarajevskom Vrbanja mostu, a njihova zagrljena tijela su na tom mjestu ostala i nekoliko dana kasnije.
Slika te tragedije obišla je svijet, a njihove ubice do danas nisu identifikovane. Sarajevski Romeo i Julija, kako ih mediji u regionu najčešće nazivaju, simbol su zajedništva i suživota u glavnom gradu BiH, iako oni nemaju spomen obilježje.
Upoznali su se na sarajevskoj Olimpijadi, a prijateljstvo je ubrzo preraslo u srednjoškolsku ljubav, koja se nastavila i kada su glavni grad BiH zasule granate.
Njihovi roditelji podržavali su ovu ljubav. Zajedno su išli na ljetovanja, zimovanja i zabave – bili su nerazdvojni.
Planirali su budućnost, zajednički život, vjenčanje, djecu, starost, a onda im je sudbina na mostu, koji je Sarajevo dijelio na dva dijela, zauvijek prekinula snove.
Boško zbog Admire nije otišao iz Sarajeva, a iako su živjeli kilometrima daleko, viđali su se svakog dana.
Godinu dana nakon početka rata u BiH odlučili su da napuste grad i potraže bolji život negdje gdje njihova ljubav neće biti osuđivana i gdje neće morati da hodaju pognute glave zbog imena i prezimena.
Preko zajedničkog prijatelja su dogovorili izlazak iz opkoljenog Sarajeva te su 18. maja 1993. godine krenuli ka slobodi.
Vjerujući da je na snazi primirje, nisu čekali noć nego su krenuli u 17 sati, ali su stigli samo do Vrbanja mosta gdje je prvi metak iz snajpera pogodio Boška, a potom i Admiru.
Smrtno ranjena ona je dopuzala do mrtvog Boška, zagrlila ga i izdahnula.
Njihova tijela su sedam dana ležala na istom mjestu jer su se nalazila na “ničijoj zemlji”, a na kraju su ih izvukli pripadnici Vojske Republike Srpske i pokopali ih na groblju u Lukavici.
Po završetku rata su Admirini roditelji tijela prebacili u Sarajevo gdje su sahranjeni jedno pored drugog na groblju Lav.
(Agencije)
