Magazin 06.01.2016.

4 stvari koje treba zapamtiti kada vas obuzme strah: Oprezno s pretjeranim razmišljanjem!

ČITANJE: 4 minute
strah
Nemojte se pokušavati sakriti od svojih strahova; oni nisu tu da vas preplaše. Oni su tu kako bi shvatili da nešto zaista vrijedi.

 

Strah. Preplašenost. Imala sam priliku ispred sebe na kojoj sam radila neko vrijeme. Znala sam, iz iskustva, ako se predam strahu moje uzbuđenje će nestati. Strah… To je osjećaj za koji sam mislila da više ne utiče na mene.

Sada znam da čak i mi koji vjerujemo da smo prilično napredovali na našem putu samospoznaje ili prosvjetljenja i dalje možemo postati paralizovani strahom.

Strah zaustavlja naše uzbuđenje. Bez obzira koliko intelektom shvaćamo da smo uzbuđeni (zbog prilike, iskustva ili bilo čega drugog) strah posjeduje mogućnost da zgrabi uzbuđenje i zaustavi ga.

Ovo se manifestuje na mnogo načina i ako nismo oprezni može nas baciti na koljena.

Ovdje su četiri ključne stvari koje morate zapamtiti:

1. Pretjeranim razmišljanjem o svemu ne postiže se ništa

Da, strah nas vodi tome da budemo paralizovani analizom. Kada dopustimo strahu da prodre u naše uzbuđenje zaustavlja nas na našem putu. Postajemo paralizovani samom mišlju pronalaženja puta do pozitivnije emocije. Postajemo zarobljeni u ciklusu „Šta ako?“… stvarajući mentalne slike različitih najgorih scenarija.

Naš mozak, poljuljan strahom, prestaje prepoznavati uspjehe iz prošlosti i postaje u potpunosti fokusiran na percipirane strahote iskustava koje dolaze. Nelagoda i nesigurnost nas paraliziraju i postajemo zarobljeni u ciklusu propadanja.

Rješenje? Prestanite razmišljati i počnite djelovati … Nemojte imati strah od promjene. Promijenite strah. Korak po korak.

2. Niste fizički slomljeni, iako strah čini da se osjećate tako

Jednom davno su fizičke manifestacije straha radile u našu korist: reakcija na situaciju gdje biramo borbu ili bijeg, poplava adrenalina u našem sistemu i reakcija našeg tijela na „uzbunu visokog stepena“. Ovi fizički podražaji su nas spašavali kada bi se suočili sa situacijom koja je prijetila našem opstanku.

U današnje vrijeme su trenuci fizičke opasnosti na sreću rijetki. Iako naš svjesni um registruje tu činjenicu, naša podsvijest uči sporije. Rezultat toga jeste to da kada osjetimo strah (vezan za životnu situaciju, za novu mogućnost) emocija pobudi da se dogodi isti fizički ciklus.

Naši osjećaji straha zaustavljaju naše uzbuđenje jer se počinjemo fizički slamati. Ove senzacije, od lupanja srca do ubrzanog disanja, potiču još veće osjećaje panike i straha. Ali to je sve u našoj glavi. Udahnite duboko i ponovno se fokusirajte na istinu. Vašu istinu.

3. Dovoljno ste dobri upravo sada

Strah izaziva sindrom zavaravanja. Šta ako nismo dovoljno dobri? Šta ako nismo dovoljno jaki? Šta ako, šta ako… Kada dozvolimo našem mozgu da se uvuče u ovakvo razmišljanje, predali smo kontrolu strahu. Preispitujemo svaku priliku koju smo dobili (novi posao, novi partner itd.) jer se bojimo da će drugi otkriti ko smo zapravo.

Strahovi remete našu sposobnost da jasno razmišljamo i osjetimo uzbuđenje koju nam iskustvo garantuje. Strah zaustavlja našu pozitivnost jer smo podsvjesno uvjerili sebe da smo u ovoj situaciji prevaranti koji nisu dovoljno dobri. Strah mami naš mozak u razmišljanje da prošli uspjesi nisu imali ništa s nama i da su bili rezultat puke sreće.

Uzbuđenje zbog nove prilike je zaustavljeno. Morate prekinuti ovakvo negativno razmišljanje. Niko i ništa ne može učiniti da se osjećate inferiornim bez vašeg pristanka. Tačka.

4. Niste jedini koji se osjećaju prestrašeno i usamljeno

Najmoćniji način na koji strah zaustavlja naša uzbuđenja je vjerovatno taj što nam signalizuje da se povučemo. Kada dopustimo drhtanju da nadvlada uzbuđenje postajemo istovremeno postiđeni i uplašeni. Uvjeravamo sebe da niko drugi nije iskusio ono što prolazimo i da se niko nije osjećao onako kako se mi osjećamo u tom trenutku.

Zapetljani smo u razmišljanje o tome kako silan i moćan je naš strah. Lišeni bilo kakve radosti, postiđeni i uplašeni, povlačimo se u samoću, u još više pretjeranog razmišljanja, što zauzvrat dalje hrani naše strahove. Ali niste sami! Mnogi od nas vode istu bitku kao i vi. Svi smo u tome zajedno.

(Atma.hr)