Srbin koji je spasio hiljade srebreničkih Bošnjaka: Istina o genocidu

“Tačan broj žrtava zločina u Srebrenici ostaće vječita misterija, ali taj broj nije veliki kao što tvrde Bošnjaci niti mali kao što tvrde Srbi”, kaže Vinko Pandurević, komandant koji je prvi ušao u Srebrenicu jula 1995. godine.

Pandurević, general u penziji i doktor sociologije, osuđen pred Haškim tribunalom na 13 godina zatvora, predstavio je u Beogradu svoju knjigu “Život se brani istinom”, odnosno transkript njegovog iskaza pred tim sudom koji je trajao 22 radna dana.

Vinko Pandurević je 1995. godine bio komandant Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske, koja je prva ušla u Srebrenicu poslije povlačenja muslimanskih snaga.

– Broj žrtava tragičnog događaja u Srebrenici nikada neće biti tačno utvrđen. Taj broj nije onoliko veliki koliko tvrde Bošnjaci niti mali koliko tvrde srpski autori. Imamo ubistvo u kojem nema leša ili imamo leš, a ne znamo kako je stradao. Broj žrtava se često uvećava, a događaj se interpretira na srpsku štetu – rekao je Pandurević.

Pandurević se dobrovoljno predao i 23. marta 2005. godine izručen je Haškom tribunalu, gdje je bio do 10. aprila ove godine, kada je pušten pošto je izdržao tri četvrtine kazne od 13 godina zatvora. Osuđen je za pomaganje i podršku ubistvima i progonima i kršenje običaja rata.

Pandurević se pohvalio da njegova knjiga predsrtavlja “istoriju o Srebrenici”, jer obiluje činjenicama, dok se u javnosti iznosi mnogo neistina.

– Cijela istina nije rečena ni u presudi Haškog tribunala, a nisu je saopštili ni bošnjački autori, niti oni sa srpske strane – rekao je Pandurević.

– Sa srpske strane se ne saopštava istina, nego se samo negira istina – naveo je osuđeni komandant vojske bosanskih Srba.

Međunarodni sud pravde u Hagu je 2007. donio presudu kojom masakr u Srebrenici kvalifikuje kao čin genocida. Prema optužnicama Haškog tribunala, vojnici pod komandom Ratka Mladića su od 11. jula 1995. godine do 19. jula organizovano i sistematski ubili oko 8.000 muslimanskih muškaraca i dječaka.
Oko 30.000 žena i djece deportovano je za dva dana. Broj žrtava i danas je tačka sporenja dvije strane.

Novinar i recenzent knjige Miodrag Popov nije štedio riječi hvale o Pandureviću, a kao ključni detalj njegovog djelovanja u Srebrenici istakao je propuštanje kolone u kojoj je ka Tuzli krenulo između 5.000 i 6.000 muslimanskih vojnika i civila.

Pandurević im je time, kako je istakao Popov, spasio živote, pa zbog toga ne može ni biti riječi o genocidnim namjerama u Srebrenici.

– Pokazao je viteštvo, humanost i profesionalnost, iako je naređenje bilo “upotrijebi artiljeriju i sve raspoloživo, niko ne smije proći” – rekao je Popov.

Pandurević bi, kako je ocijenio Popov, trebalo da bude “učitelj istine u Srebrenici”, a njegovu knjigu bi trebalo da ima svaka škola.

Admiral u penziji Boško Antić rekao je da je Pandurevićeva Zvornička brigada po svim ratnim pravilima ušla u Srebrenicu u akciji koja je imala vojni razlog, što je priznao i Haški tribunal, jer su muslimanske snage napadale Srbe iz Srebrenice, koja je tada bila zaštićena zona UN, i činile najstrašnije ratne zločine nad Srbima.

– Šta se dogodilo poslije ulaska u Srebrenicu, nije odgovornost onih koji su odgovarali pred Haškim tribunalom i zato je izmišljena komandna odgovornost. Akcija “Krivaja 95” izvedena je po svim vojničkim pravilima i nije upotrebljena prekomjerna sila. Muslimanska 28. divizija krenula je u proboj, oko 15.000 ljudi među kojima je bilo i vojnika i civila. Oni su bili legitimni vojni cilj, a danas se svi računaju kao žrtve zločina. Broj žrtava je enormno uvećan. Sada svi čuju majke Srebrenice, a niko ne čuje majke Bratunca i za muslimanske zločine nad Srbima niko nije odgovarao – rekao je Antić.

(Mondo.rs)