BANJALUKA 1950-ih Bahati pješaci terorišu vozače
Na početku teksta pod nazivom “Loša stara navika” autor navodi da se život i izgled Banjaluke od oslobođenja mnogo izmjenio, “ali su se izmjenili i ljudi, jer se danas brže živi i tempo života se ne može porediti sa nekadašnjim”.
“Ipak, neke navike naših građana nisu se izmijenile. Na primjer, navika pješaka da hodaju sredinom ulice ostala je kao i nekad što je bila, kao da se baš ništa nije promijenilo. To već predstavlja ozbiljan problem za saobraćaj. Našom glavnom ulicom promiče dnevno na stotine automobila i drugih vozila. Pješaci, kojima nije mjesto na sredini ulice, ometaju taj saobraćaj. Dešavaju se i nesreće. Koliko smetnju saobraćaju predstavljaju pješaci, najbolje se može vidjeti ujutru kada radni ljudi polaze na posao. Šoferi i biciklisti upravo jedva uspijevaju da se provuku između pješaka”, piše banjalučki list.
U nastavku teksta autor piše da je “ta stara navika utoliko čudnija” jer su trotoari u ulici Maršala Tita (danas Kralja Petra I Karađorđevića) sa obje strane dovoljno široki, “ali oni se gotovo i ne koriste”.
“Redakciji našeg lista obraćaju se sve češće građani sa molbom da o tome pišemo. I zaista, bilo bi već vrijeme da se i u našem gradu sami pješaci, bez ičijeg naređenja, počnu navikavati da hodaju ne sredinom ulice gdje im nije mjesto, već na trotoarima”, pišu “Banjalučke novine” 1955. godine.
(Mondo)
