Danas je podvig praviti film
Rezultati konkursa Filmskog centra Srbije (FCS) za sufinansiranje filmova opet otvorili polemike: Izostanak sredstava iz budžeta može da znači i “katanac” na profesiju.
Iznenađenje filmske javnosti trijumfom reditelja – debitanata na nedavnom konkursu FCS u kategoriji za sufinansiranje proizvodnje dugometražnih igranih filmova u 2015. polako se stišava, a razočarenje onih koji nisu prošli ovu selekciju je ogromno.
Praviti danas film ravno je, kažu, himalajskom podvigu i kad se dobiju sredstva iz budžeta, a kad ih nema, onda to može da znači i “katanac” na profesiju.
Iskustvo pokazuje da je najteže upravo rediteljima koji počinju karijeru, koji svoj prvi igrani film uspiju da snime pomoću “štapa i kanapa” tek u svojim tridesetim i četrdesetim godinama.
Primjera radi – iza debitantskog filma “Varvari” Ivana Ikića ostali su ogromni dugovi, iako je dobio brojne nagrade na domaćim i inostranim festivalima, a Vuk Ršumović je jedva sklopio finansije za “Ničije dete” koje je nagrađeno u Veneciji.
Ovog puta, među onima koje je rezultat konkursa obradovao je Raško Miljković, reditelj – debitant koji će za projekat “Zlogonje” dobiti 30.000.000 dinara.
– Do sada sam radio uglavnom studentske filmove i nekoliko dokumentarnih, a scenario za film “Zlogonje”, koji su napisali Marko Manojlović i Miloš Krečković u razvoju je skoro dvije godine – kaže Miljković.
– Ja sam u ovaj projekat ušao prije četiri mjeseca, na poziv producentkinje Jovane Karaulić, i onda smo scenario počeli zajedno da razrađujemo, mada je bio skoro gotov. Riječ je o porodičnoj priči čiji su glavni akteri djeca, a glavni junak je dječak obolio od parcijalne cerebralne paralize. Moj pristup je bio da ovu dramu ispričamo kroz avanturu – taj dječak iz realnog svijeta bježi u svijet fantazije, jer živimo u takvoj sredini u kojoj on ne dobija podršku, pogotovu što znamo da djeca mogu biti surovija od odraslih. Njegov život počinje da se mijenja kad upozna djevojčicu koja ga prvi put uvodi u realni svijet…
Prva klapa filma planirana je za kraj septembra, a najveći poduhvat po Miljkovićevim riječima sada je podjela – pronaći djecu koja će igrati glavne junake.
Mlada rediteljka Maša Nešković, koja je sa projektom “Najduže leto” takođe među pobednicima konkursa, uradila je do sada nekoliko kratkih filmova, a jedan od njih, “Dvoje”, vidjećemo uskoro na Kustendorfu.
– “Najduže leto” je ljubavna drama koju sam radila tri godine zajedno sa scenaristkinjom Stašom Bajac. Mi smo sa tim scenariom 2013. bile na producentskoj radionici EAVE koja je vrlo priznata u svijetu, a 2014. na koprodukcijskom marketu u Francuskoj, na festivalu u Lezarku, tako da smo već imale pozitivne reakcije nekih komisija. Riječ je o intimnoj priči, o trideset godina ljubavi jednog para, koja je ispričana kroz tri različite priče ljudi različitih životnih dobi koji danas žive u Beogradu i dijele iste sudbine – kaže Maša Nešković, koja je bila asistent na filmu “Ničije dete”, na “Koriolanu” Rejfa Fajnsa, i na filmu “Važnost” Nikole Ljuce koji će biti prikazan na Berlinalu.
Treći projekat koji je prošao konkursnu komisiju je “Ajvar” rediteljke Ane Marije Rosi, koju domaća i publika u regionu poznaje po omnibusu “Neke druge priče” iz 2010. Njen film kritičari “Verajetija” izdvojili su kao najbolji.
Scenario najtanja karika
Reditelj Predrag Gaga Antonijević, koji je predsjedavao konkursnom komisijom, kaže za “Novosti” da je komisija od ponuđenih projekata mogla da izabere samo četiri najbolja, što je i uradila.
– Odabrali smo one za koje smo smatrali da su najzreliji i najkreativniji, a njih su ponudili mladi autori. Pored utiska da na scenu stiže nova generacija darovitih stvaralaca, moj drugi utisak je da je scenario i dalje najveći problem srpskog filma i njegova najtanja “karika”. Na primjer, na konkursu je bio značajan broj scenarija u kojima se vidi talenat, dobra misao, ali se od deset koraka koliko je trebalo preći – prešlo samo pet ili šest. Kao da autori nisu mogli da izraze ono što žele- kaže Antonijević.
(Novosti.rs)
