KRATKA ISTORIJA: Kako je nastao izraz bot sendvičar?

Društvena mreža Tviter saopštila je juče da je ugasila 8.558 naloga koji su se bavili promocijom vladajuće partije u Srbiji i njenog lidera. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je sinoć na konferenciji za novinare da ne zna o čemu se radi i da i onako nikad ništa lijepo o sebi nije pročitao na Tviteru.

Naziv “botovi sendvičari”, kako se danas pogrdno nazivaju stranački aktivisti koji koordinisano rade na promociji aktivnosti i vrijednosti svoje partije i lidera na društvenim mrežama nauštrb zdravog razuma, nastao je na osnovu teksta u Blicu objavljenog prije skoro tačno pet godina: 10. marta 2015. godine.

Iako se tada uveliko znalo za postojanje partijskih botova, bio je to prvi tekst u nekom velikom mediju koji se bavio životom iskusnih botova iza kulisa; njihovim platama, očekivanjima, dnevnom rutinom, smislom života. Bio je zasnovan na sagovorniku Blica sa tada već petogodišnjim iskustvom u botovanju (što znači da ove 2020. “slavimo” 10. rođendan botovanja). Do izbora 2012. godine radio je za tadašnju vlast DS za 800 dinara na dan, a zatim za novu vlast SNS, ali za dnevnicu od 1.500 dinara plus sendvič i sok.

– Kao i svaki mladi čovjek, sa koliko-toliko respektabilnom diplomom više škole, nisam uspio da nađem posao u struci. Posle kratkotrajnih epizoda po magacinima, trafikama i kafićima, odlučio sam da počnem da zarađujem lakšim putem, te sam se učlanio u političku partiju koja je tada bila na vlasti (DS). Bilo je to 2010. godine – ispričao je tada Blicu 29-godišnji mladić iz Beograda.

Kao i svi početnici u omladini stranaka, počeo je radeći na telefonskim anketama i lijepljenju plakata. Bilo je potrebno skoro godinu dana da avanzuje na poziciju bota. Jer se botovanje, je l te, smatra napredovanjem!

– Jednog dana, potpredsjednik omladine je okupio nas desetak i rekao nam da smo prerasli ulogu koju smo imali, te da je krajnje vrijeme da budemo nagrađeni za svoj trud. Tako je sve počelo. Dobijali smo uputstva, odnosno nekoliko šablona u vidu komentara koje je trebalo da ostavljamo na društvenim mrežama, ali najviše u komentarima na najčitanijim novinskim portalima. Dnevnica je bila 800 dinara, a radili smo u smjenama od pet-šest sati. Akcenat je bio prije svega na vjestima koje su se ticale poteza naše stranke, ali i na izjave opozicije. Naročito napeto bilo je u predizbornoj kampanji 2012. godine, kada smo dobili jasan cilj: masovna produkcija komentara, čiji cilj je bio da javno mnjenje navedemo da se plaši dolaska (tadašnje) opozicije (SNS) na vlast. Sjećate se priče o “povratku mračnih devedesetih” – ispričao je naš sagovornik.

Posle smjene vlasti 2012. godine, on se poveo primjerom raznih političara i – promijenio tabor. Poučen iskustvom, odmah je predstavio svoju specijalnost novim nadležnima. Tako je njegova karijera bota nastavljena, samo u drugoj stranci. S jednom važnom izmjenom – percepcija uticaja društvenih mreža bila je sve veća, a s njom i logistički nivo i važnost cijele operacije.

– Ovdje su stvari na malo višem nivou. Ima nas između 500 i 600, i ono što nam je prvo rečeno jeste da mi zapravo “ne postojimo”. Radimo šest dana nedeljno, u smjenama od osam sati. Posao obavljamo iz stranačkih prostorija. Dnevnice su 1.500 dinara, a isplaćuju se na nedjeljnom nivou. Imamo obezbjeđene sendviče i sokove. Svakog ponedjeljka imamo sastanke na kojima nam se predočavaju ciljevi i zadaci za predstojeću nedjelju. Fokus je na ispisivanju hvalospjeva o potezima koje vuče stranka. Sve je detaljno razrađeno: od imena kojim se potpisujemo do opisa komentara koje ostavljamo – ispričao je tada sagovornik Blica.

Nedugo poslije ovog teksta u Blicu rodio se naziv bot sendvičar, a s njim i čuveni pogrdni tviter poklič: “je l ukusan sendvič, botino!?”

Uprkos opšte poznatoj činjenici da botovi postoje, njihovo prisustvo na društvenim mrežama je u narednim godinama povećavano ne samo u Srbiji, nego i u najvećim slobodnim društvima svijeta, poput SAD i Evropske unije.

Vatru botovanja su potpaljivale same društvene mreže, najprije odbijanjem da priznaju i samo postojanje problema, a zatim i njegove razmjere. Postavljalo se i pitanje da li i koliko treba praviti razliku između stranačkih zilota, koji vjerno šire poruku iz centrale, i organizovanog, sistemskog pristupa na distorziji javnog diskursa botovanjem.

Problem je buknuo tek sa pojavom ruskih i kineskih farmi botova za koje se danas vjeruje da imaju moć da usmjeravaju društveni dijalog na mrežama, pa čak i da presudno utiču na ishode političkih procesa kao što su bili Bregzit i izbor Donalda Trampa za predsednika SAD.

O tome se danas vode neprekidne političke debate koje su uticale na internet gigante poput Fejsbuka i Tvitera da se ozbiljno suoče sa botovanjem i preduzmu oštrije mjere. Jedan mali dio tih mjera bila je i juče saopštena mjera o seči 8.558 botova SNS.

(Blic)

Koja je tvoja reakcija?

0% Srećno

0% Ravnodušno

0% Zabavno

0% Smiješno

0% Bijesno

0% Tužno