Analiza: Nešić je DNS stavio na respirator

Nenad Nešić je možda imao talenta za finansijske i neimarske egzibicije u „Putevima Srpske“ ili za specifičnu vrstu fudbala u kojoj se novac koristi umjesto lopte, ali je relativno kratak period na funkciji predsjednika Demokratskog narodnog saveza pokazao da su njegove političke vještine vrlo skromne.

Prije svega, potpuno je lišen osjećaja za vrijeme, odnosno „tajming“, kako bi rekli politički teoretičari kojima je engleski maternji jezik. Par dana prije lokalnih izbora u BiH, Nešić je pokušao da razriješi dileme u javnosti o aktuelnom profilu njegove stranke tako što je u jednom TV intervjuu rekao da je DNS opozicija i da podržava kandidate PDP-a i SDS-a za gradonačelnike Banjaluke i Bijeljine. Naravno, i on, kao i svaki građanin Republike Srpske, ima pravo da se opredijeli za koga hoće. Ali, ako to čini kao lider određene partije i pri tome želi da njegov stav slijede potencijalni glasači, onda je politički suicidalno drastično mijenjati kurs broda neposredno uoči izlaska na birališta.

Mnogi će reći da je Nešić zaokret od vlasti prema opoziciji napravio još prije mjesec dana, na samom startu kampanje, čim je ostao bez direktorske funkcije u „Putevima“. Međutim, to nije tačno. Ispostavilo se da takvu retoriku nije pratila nikakva konkretna akcija, pa se ova prvobitna najava može tretirati isključivo kao „probni balon“. Očito, zanimale su ga reakcije, kako one u DNS-u, tako i van njegove stranke, od SNSD-a do opozicije. Ipak, ni ovo „istraživanje javnog mnjenja“ nije mu pomoglo da razbistri misli, pa se sve što je uspio da isplanira u proteklim sedmicama svelo na puku dozvolu lokalnim organizacijama DNS-a da same odlučuju o koalicijama u gradovima i opštinama RS.

Smatrajući da je ozbiljan u tom stavu, odbori su ga poslušali i mahom odlučili da ostanu uz načelničke kandidate SNSD-a, sa tek nekoliko izuzetaka od ovog pravila. Na kraju je, umjesto da spriječi konfuziju u redovima vlastite partije, samo dodatno sludio ionako dezorijentisane funkcionere i članove. Jer, u kojem god pravcu da je namjeravao da krene, to bi imalo kakvog-takvog efekta da je nedvosmislenu odluku sa ovim ili onim predznakom donio prije, minimalno, nekoliko mjeseci. Ovako, definitivno je prelomio, praktično, prilikom hoda prema glasačkim mjestima, tako da će se, po svemu sudeći, sa „direktivom“ koju je iznio u minut do 12 naći u manjini u stranci čiji je predsjednik, bar formalno. Jer, suštinski, to već nije, ako je jasno da su ga ignorisali predsjednici vodećih odbora, od Banjaluke do Bijeljine, da je i najbliži saradnik Darko Banjac Nešićevu „komandu“ opisao kao obični „lični stav“, a da je DNS u Prijedoru, vodećem uporištu te partije, od prvog dana ignorisao Nešića kao nasljednika Marka Pavića i nikada nije ni prihvatio njegov autoritet.

Politika nije poljoprivreda, ali za Nešića ipak važi da će u nedjelju uveče da žanje ono što je posijao. Svi njegovi potezi u novijem periodu vode DNS ka vrlo izvjesnom raspletu u kojem će se i dobar dio onih koji su planirali da im daju glas na kraju manuti ćoravog posla, jer je zaista teško proniknuti u politiku šefa partije koji ujutro sa Banjcem u Dubici podržava SNSD-ovog kandidata za načelnika, a uveče otkriva auditorijumu da je naprasno postao opozicionar. Nakon svega, čak i da, nekim čudom, DNS ostvari solidne rezultate, bar u pojedinim sredinama u RS, veoma je mala vjerovatnoća da će Nešić biti „vlasnik“ takvog hipotetičkog uspjeha i da će imati bilo kakav uticaj na novoizabrane odbornike.

U najboljem scenariju po njega, suočiće se sa mrežom „odmetnika“ u DNS-u, koji ga neće rušiti, ali ga neće ni uvažavati, pa će postati svojevrsna „engleska kraljica“ u toj stranci. U realnijoj varijanti, ta ljutita ekipa će vrlo brzo nakon izbora pokušati da ga obori, a ako ne uspiju u tome, završiće u drugim partijama, povlačeći za sobom i svoje odbore, te ostavljajući Nešića da vodi nekakav lokalni pokret u Istočnom Sarajevu koji će, možda, zadržati naziv DNS, ali ne i kapacitet za djelovanje između Novog Grada i Trebinja.

Sve u svemu, ako je „nova normalnost“ DNS-a pod Nešićem postala taktika „kreni-stani“, uz pet promjena mišljenja u toku jednog dana, ova stranka nema mnogo manevarskog prostora da izbjegne – respirator. To neće biti iznenađenje, jer je, po svemu sudeći, tačno zapažanje Nešićevog dosadašnjeg koalicionog partnera da predsjednik DNS-a uopšte ne poznaje situaciju u vlastitoj stranci. A situacija je takva da su strukture te partije, od osnivanja do danas, u izrazitoj većini činili ljudi bez ideologije, isključivo zainteresovani za pozicioniranje u vlasti i privilegije koje slijede iz takvog statusa. Ovu populaciju Nešićevi eksperimenti sa promjenama tabora naprosto ne zanimaju. Oni će nakon 15. novembra nastaviti tamo gdje su stali prije nego što su odlazeći Marko Pavić i njegov dolazeći nasljednik na čelu DNS-a počeli da im komplikuju živote.

A Nešić će vrlo brzo spoznati da, ma koliko daleko krenuo, nigdje nije stigao. Završio je u međuprostoru, pošto njemu lično nema povratka u vlast, niti trajnog prijema u opoziciju. Nije isključeno da, nakratko, dobije izvjesnu ulogu u ovom drugom bloku, bar iz psiholoških i marketinških razloga, u satima uoči izbora. Ali, čim se ispostavi da ništa nije donio u „miraz“ i da je, u stvari, postao slobodni strijelac kojeg malo ko slijedi, i ta jednokratna upotreba biće završena.

Nešićeva rečenica da ga brojni ljudi u prethodnim sedmicama zaustavljaju na ulici i govore mu da „izdrži“, na kraju balade, dobiće krajnje ironičan rasplet. Biće u prilici da kaže da je, bez obzira na sve, ipak „izdržao“. Ali, više neće imati kome da to saopšti, pošto će na toj istoj ulici, vrlo brzo poslije 15. novembra, ostati sam.

(D.J/ Banjaluka.net)

Koja je tvoja reakcija?

0% Srećno

0% Ravnodušno

0% Zabavno

0% Smiješno

0% Bijesno

0% Tužno