Dječije igre nekad: Kako smo se igrali trule kobile, arjačkinje barjačkinje i drugih igara

Mahom su dječije igre danas povezane sa virtuelim svijetom, računarima i mobilnim telefonima, a mi vas sada podsjećamo na igrice koje su nekada igrala i djeca i odrasli.

Iako su se tradicionalne dječije igre prije svega razvile iz obredne prakse zajednice u kojima su nastajale, već u prošlom vijeku one su se izdvojile u zabavu za odrasle i za djecu. Posmatrano iz današnjeg ugla, značaj igara je teško sagledati, uzimajući u obzir opštu transformaciju društva koja je nastupila sa modernim dobom.

Dječije igre bile su i ostale jako važne kako za fizički, tako i za intelektualni razvoj djeteta. Kroz igru su se djeca upoznavala, zbližavala i razvijala. Mahom su dječije igre danas povezane sa virtuelim svijetom, računarima i mobilnim telefonima, a mi vas sada podsjećamo na igrice koje su nekada igrala i djeca i odrasli.

Jurke, šuge

Ova dječija igra bila je popularna među djecom svih uzrasta. Izabere se jedan igrač koji juri, a ostali bježe i trude se da ne budu uhvaćeni. Bježanje je ograničeno na dogovoreni prostor, a kada igrač koji juri dodirne nekog od igrača koji bježi i kaže: šuga, ovaj preuzima njegovu ulogu i igra se nastavlja. Oni koji bježe mogu da nađu spas, ako se u toku trčanja po dva igrača uhvate za ruke. Ova igra mogla je da se izvodi i napolju i unutra.

Jelečkinje, barjačkinje

Ova dječija igra bila je popularna u svim krajevima zemlje u 19. vijeku i izvodila se pod različitim imenima. U niškom kraju su je zvali Arjačkinje, a u Kotoru Erberećke ili erbetute. Igrala se napolju tako što se igrači podijele u dvije grupe sa jednakim brojem članova. Svi članovi igre stanu u dvije vrste, jedni naspram drugih, i čvrsto se uhvate za ruke. Igru počinje jedna grupa, pitajući igrače druge grupe: Jelečkinje, barjačkinje, koga ćete? Igrači druge grupe se međusobno dogovore koga će i kažu: Hoćemo Milana!(na primjer) Milan tada istrči iz svoje vrste prema drugoj ekipi koja ga je tražila i pokušava da svojim tijelom probije lanac čvrsto povezanih ruku, pri tom birajući mjesto između igrača za koje misli da su najslabiiji u drugoj grupi. Ako u zaletu uspije da presiječe taj lanac, može iz ove grupe u svoju da dovede jednog igrača. A, ako ne uspije, ostaje u toj grupi koja ga je tražila. Pobjednik je ona grupa koja uspije da na svoju stranu prevede što veći broj igrača iz suprotne grupe.

Kolariću, paniću

Ovo je jako stara igra, koja zahtijeva vještinu i spretnost kolovođe. Igra se tako što se djeca drže za ruke u otvorenom kolu. Dva posljednja djeteta na lijevom kraju kola podignu spojene ruke, koso gore. Kolovođa sa desne strane kola vodi kolo prema tom prolazu sa lijeve strane. Za njim koračaju sva ostala djeca i pjevaju: Kolariću, paniću, Pletemo se samiću, Sami sebe zaplićemo, Sami sebe rasplićemo- i za kolovođom se provlače kroz prolaz i vraćaju se na mjesto sa kog su krenuli. Na ovaj način pretposlednje dijete savijenim rukama napravilo je čvor oko sebe. Kolovođa ponovo vodi kolo prema novom prolazu i tu radnju ponavlja dok se sva djeca ne zapletu. Zatim, uz istu pjesmu počinje rasplitanje kola.

Trule kobile

Ovu igru su najčešće igrali stariji dječaci, jer je igra bila vrlo teška. Jedan igrač se savije tako da mu gornji dio tijela bude u paralelnom položaju sa zemljom. Da bi se održao u tom položaju tokom igre on se najčešće drži za stablo drveta ili za struk druga koji stane ispred njega. Zatim se za savijenog igrača hvataju još dvojica ili trojica igrača i tako prave dugačku trulu kobilu, na koju skaču jedan po jedan ostali igrači, tako da to liči na jahače na konju. Prvi igrač skače najdalje, a svi ostali ređaju se iza njega. Tako poređani, počinju odbrojavanje kojim se mjeri izdržljivost trule kobile. Kad kobila pod teretom padne, igra se ponavlja. Tada igrači mijenjaju uloge da bi se uporedila izdržljivost i jedne i druge trule kobile.

Crveno, bijelo, plavo (tapšalice)

Dva igrača vrte konopac i govore: Crveno, bijelo, plavo, a treći u tom istom ritmu preskače konopac. Prije početka igre svako odabere svoju boju, pa kada igrač koji skače pogriješi, on nagazi na konopac, a na njegovo mjesto dolazi onaj na čiju je boju preskakač pogriješio. U ponavljanju igre igrači mijenjaju svoju boju. Često se događa da mlađi igrači izgovaraju svoja imena ili imena cvijeća, umjesto boja.

Koja je vaša omiljena igra iz djetinjstva?

(Opanak.rs)