Đukanović: Vučić bi Kosovo bez Albanaca i Crnu Goru bez Crnogoraca
Crna Gora je u posljednje je vrijeme u velikim političko-etničkim previranjima, gotovo na rubu građanskog rata, između dviju nepomirljivih struja: jedne koja je trenutačno na vlasti i koja praktički radi na negiranju crnogorske državnosti i nacije, želeći od nje stvoriti “Srbiju na moru”, i druge koja po svaku cijenu želi održati opstanak crnogorske državnosti i zasebnog nacionalnog, kulturološkog i crkvenog identiteta.
Prošle sedmice je na Cetinju Crna Gora hodala po rubu sukoba. Strasti su se užarile kada je, uprkos velikim protestima i negodovanju dobrog dijela crnogorske javnosti, vrh SPC-a i vlast u Crnoj Gori odlučili su u tom gradu ipak provesti ustoličenje novog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, čime je politička kriza, koja se vrlo lako može preliti preko crnogorskih granica po cijeloj regiji, dosegla kulminaciju. U destabilizaciji Crne Gore otvoreno učestvuje SPC više kao ideološko-politička organizacija nego crkveno-vjerska, a prstom se upire i u aktualni režim Aleksandra Vučića.
Crnogorski predsjednik Milo Đukanović u intervjuu za Jutarnji navodi da je ustoličenje Joanikija jedna u višegodišnjem nizu epizoda, kako kaže, obnovljene ofenzive velikosrpskog nacionalizma na Crnu Goru.
“Nasilnički velikosrpski nacionalizam, situiran u samom sjedištu državne politike Srbije, drsko pokušava nametnuti sliku o Crnoj Gori kao drugoj srpskoj državi, koja je greškom i nepažnjom ranijeg beogradskog državnog vrha ostvarila nezavisnost. I sada se ta “greška” pokušava ispraviti militantno-političkim djelovanjem preostale prekogranične infrastrukture velike Srbije – Crkve Srbije, kvazivjerske zajednice odgovorne za većinu zločina koje je taj nacionalistički projekt počinio od 90-ih godina do danas”, navodi Đukanović.
Prema njegovim riječima, nije mali broj onih koji bi željeli gurnuti Crnu Goru u građanske sukobe.
“Ali, mi smo sačuvali mir i učvrstili multietnički sklad i u mnogo izazovnijim vremenima: u vrijeme krvavog raspada Jugoslavije, u NATO-ovoj kampanji na SRJ 1999., u pripremi i održavanju referenduma 2006., u pokušaju državnog udara 2016. Uspjet ćemo i ovaj put. Ja sam svojevremeno figurativno rekao da ćemo braniti Crnu Goru ako treba i odlaskom u šumu. Poslije najnovijih cetinjskih događaja još čvršće stojim iza tih riječi”, rekao je Đukanović.
On naglašava su ozbiljno napadnuti građanski i sekularni karakter države Crne Gore i njena europska perspektiva, a time i sam opstanak države.
“Crna Gora ne može opstati osim kao građanska država. Očekivano, najprije se problematizuje crnogorski nacionalni identitet. Jer, ako nema Crnogoraca, nema ni potrebe za nezavisnom Crnom Gorom. A, kao što znate, po toj bezumnoj teoriji muslimani su izmišljeni narod. A Albanci će se valjda već nekako snaći u preraspodjelama među uvećanim, etnički i vjerski homogenim državama. Razlog je jednostavan: bez Crne Gore u “srpskom svetu” projekt Velike Srbije zauvijek je mrtav. Postaraćemo se da tako i bude”, kaže Đukanovič.
Đukanović smatra da bi za Beograd Crna Gora bila jedina prava kompenzacija za Kosovo.
“Aleksandar Vučić često kritikuje bivšu vlast u Srbiji kako su “pustili Crnu Goru da ode” 2006. godine. Kao da je bila dio Srbije. Sjetite se što Darko Hudelist piše o Vučiću i njegovoj patnji dan nakon crnogorskog referenduma, u kakvom ga je stanju zatekao u njegovoj kući. “Bio je to događaj s kojim se deklarisani srpski nacionalist Vučić nikako nije mogao pomiriti”, naveo je. Oni se tobože bore da vrate Kosovo. A ne bi veće kazne za Srbiju bilo nego da im ga neko vrati. Oni bi Kosovo, ali bez Albanaca. Kao što bi Crnu Goru, ali bez Crnogoraca”, kaže Đukanović.
(A.M.)
