DW: Kakve je greške Njemačka napravila u borbi sa koronom?
Njemačka je u sred četvrtog talasa pandemije, a diskusija o greškama koje su napravljene u borbi protiv korone se ne stišava. Da li je dovoljno slušati samo nauku? To pitanje zaokuplja i njemačkog predsjednika.
Sve više ljudi u Njemačkoj zaraženo je virusom korona. Sedmodnevna incidencija ne prestaje da raste i već gotovo dvije nedjelje svakog dana bilježi novi rekord. U četvrtom talasu pandemije to povećava pritisak na političare da brzo donose ispravne odluke.
Istovremeno, tri stranke buduće (vjerovatne) vladajuće semafor-koalicije (SPD, Zeleni i FDP) pripremaju se za smjenu vlasti u Berlinu. One žele da se što više odluka vrati u domen parlamenta, odnosno da se o njima odlučuje u Bundestagu. Tamo su usvojili i novi zakon o sprečavanju zaraza, a zatim ga još jednom preradili. To je u načelu normalna parlamentarna svakodnevica.
Do sada su smjer u borbi protiv virusa korona određivali kancelarka Angela Merkel i premijeri pokrajina, koje su i nadležne za zaštitu od infekcije. Tijelo koje je donosilo odluke bila je Konferencija premijera njemačkih saveznih zemalja (MPK).
Pitanje koje se nakon odluke u Bundestagu postavlja glasi: ko dakle sada treba da odlučuje o pandemiji? Bundestag ili premijeri pokrajina i savezna vlada? Ko može da donosi bolje, brže i efikasnije odluke? O tome se u Njemačkoj vode žestoke rasprave.
Gdje su političari pogriješili?
Ove nedjelje o tome je bilo riječi i na jednoj diskusiji s predsjednikom Njemačke Frank-Valterom Štajnmajerom. Jedna od njegovih dužnosti kao šefa države i jeste pokretanje važnih političkih rasprava.
Ono što je u početku zvučalo prilično akademski, pretvorilo se u zanimljivu potragu za odgovorima na pitanje o kojem trenutno ne razmišlja samo predsjednik Štajnmajer. Ono glasi: Zašto u Njemačkoj, mnogo više nego u drugim evropskim zemljama, ima ljudi s kojima mora da se boriti oko mjera u suzbijanju pandemije? Štajnmajer je postavivši to pitanje mislio na protivnike vakcinacije. U čemu su dakle političari i naučnici pogriješili?
U pandemiji je izuzetno važna politička komunikacija. Šta tu može da se uradi? U federalno uređenoj zemlji poput Njemačke teško je očekivati jedinstvene političke stavove i izjave, jer su zadaci podijeljeni između savezne vlade, pokrajina i opština. Zato postoji veliki broj raznih mjera i pravila, što često nailazi na kritiku.
Ali takav odgovor ne zadovoljava, rečeno je u raspravi koja je održana u predsjedničkoj palati Belvi u Berlinu.
“Naučni elementi pandemije su u Njemačkoj više ispolitizovani nego u bilo kojoj drugoj zemlji”, ocijenila je predsjednica Njemačkog etičkog vijeća Alena Bajks.
Ona je dodala da je samo u SAD to još više izraženo – tamo je nošenje maske svojevrstan politički stav.
U Njemačkoj se nešto slično dogodilo s odlukom treba li se vakcinisati ili ne. To se kombinuje s pitanjem povjerenja u političke institucije, uočava Bajks. I u Portugaliji, zemlji s mnogo većom stopom vakcinisanih, postoje ljudi koji nemaju povjerenje u politiku. Ali to se, dodaje, nije odrazilo na stavove prema pandemiji.
Portugalija je, poput Španije ili Italije, jedna od zemalja u kojoj je u prethodnim talasima pandemije bilo mnogo oboljelih i umrlih. Užas pandemije bio je vidljiv, veoma mnogo ljudi je vakcinisano. Nasuprot tome, u zemljama njemačkog govornog područja, Austriji, dijelovima Švajcarske, kao i u samoj Njemačkoj, stopa vakcinisanih relativno je niska.
Gdje su granice nauke?
Zašto je izgubljeno povjerenje? Možda zato što se suviše malo govorilo o granicama nauke?
“Pandemija nas je naučila da su nosioci političkih odluka upućeni na savjete naučnika, ali političke odluke ne proizlaze iz naučnih spoznaja”, kaže predsjednik Štajnmajer.
Nauka “postoji samo u množini, kao pluralitet” i ona “ne pruža apsolutnu sigurnost”, već prije “znanje i spoznaju da se sutra može više znati”.
To načelo je važno učiniti javno vidljivim u političkim raspravama, čak i ako to stvara nesigurnost, naglašava naučnica i stručnjakinja za pravo i administraciju Laura Minkler. Sporovi i razmimoilaženja stručnjaka unutar neke discipline su normalni jer naučni rad preskače određene faktore i fokusira se samo na limitirani broj pitanja, kaže Minkler.
Zato je pogrešno skrivati se iza nauke ili naučna saznanja prenositi kao apsolutnu istinu. Njemački predsjednik upozorava da mogu nastupiti strašne posljedice ako sprega politike i nauke izađe iz balansa. To se, kaže, vidi na primjeru populista i tehnokrata.
“Dok se jedni nadaju autoritarnom vođenju zemlje, drugi od politike žele da naprave puki izvršni organ navodno nedvosmislene naučne istine, kako bi brzo i beskompromisno reagovali na ogromne probleme poput pandemije ili klimatskih promjena”, kaže Štajnmajer.
I iako se populisti i tehnokrate umnogome razlikuju, “izgleda da i jedni i drugi borbu za kompromise i većinu u institucijama predstavničke demokratije smatraju slabošću”, upozorava njemački predsjednik.
Dobro je imati različita mišljenja
Dobro je imati različita mišljenja, i to ne samo zbog toga što neka naučna saznanja mogu da budu i pogrešna. Dodatni izazov je to što postoji mnogo različitih disciplina. Minkler pritom ukazuje da suočavanje s pluralitetom može da bude nezgodno.
“Na početku pandemije posebno se gledalo na to što kažu virusolozi i epidemiolozi, a potpuno je zanemareno to šta npr. zatvaranje škola znači za druga područja, poput pedagogije”, kaže Minkler.
Da li bi osnivanje svojevrsnog “Pandemijskog savjeta”, za šta se zalažu mnogi naučnici, bilo odgovarajući način da se izbjegne jednostranost? Minkler u to sumnja, jer bi, smatra, tada fokus bio previše na tom tijelu.
U Njemačkoj postoji širok istraživački krug i aktivne su mnoge naučne institucije: na univerzitetima, institutima i naučnim akademijama kao što je Leopoldina, ali i pri vladinim institucijama. Tokom pandemije su iz različitih institucija dolazili različiti savjeti.
Ukratko, lekcija za političare bi bila: više hrabrosti i transparentnosti koja se odnosi na granice koje postavlja nauka i na pluralizam mišljenja i stavova. Ako za tako nešto ne postoji, onda dolazi do nerazumijevanja i kritike – političari se previše oslanjaju na pojedine stručnjake ili, kako je rekla Minkler, pozivaju stručnjake “koji sufliraju i navode na odluku koju bi političari rado da donesu”.
(SB)
Oznake: korona virus, Njemačka
