Može li Putinova obožavateljka doći na čelo druge najjače članice EU?
Francuska sutra održava predsjedničke izbore. Marine Le Pen, predsjednici krajnje desne francuske stranke Nacionalni skup (nekad Nacionalna fronta), ovo je treći put da se kandiduje za francusku predsjednicu.
Prvi put se kandidovala na izborima 2012. i ispala odmah u prvom krugu, dok je François Hollande u drugom dobio tadašnjeg predsjednika Nicholasa Sarkozyja. Drugi put se kandidovala na izborima 2017., na kojima je neko vrijeme bila i favorit. Na kraju je prošla u drugi krug, ali je onda uvjerljivo izgubila od aktualnog predsjednika Emmanuela Macrona, osvojivši 34% glasova.
Uprkos tom debaklu, nakon kojeg su neki predviđali da su joj šanse da postane predsjednica zauvijek zapečaćene, kandidovala se i treći put, na izborima čiji će prvi krug biti održan u nedjelju. A ovaj put, ako je suditi po predizbornim anketama, bliže je Elizejskoj palači, rezidenciji francuskog predsjednika, nego ikad dosad.
Treći put se kandiduje, nikad bliže pobjedi
Agence France Presse ocijenio je u članku objavljenom prošle sedmice da pobjeda 53-godišnje Le Pen ne izgleda više kao scenarij iz filmova naučne fantastike. Tada aktualna anketa predviđala joj je 21% glasova u odnosu na 28% za aktualnog predsjednika Emmanuela Macrona. No rezultati ankete za drugi krug, u slučaju da u njega prođu Macron i Le Pen (a najvjerovatnije hoće), pokazali su koliko se zapravo razlika među njima smanjila: 52.5% glasova za Macrona i 48.5% za Le Pen.
“Nikad nisam bila tako blizu pobjede”, rekla je trijumfalno Le Pen nakon te ankete.
Zamah koji ova desna populistkinja ima, odnosno trend smanjivanja Macronove prednosti, nastavio se do danas, pa je prema jednoj od posljednjih anketa, agencije Harrisa Interactivea objavljenoj u ponedjeljak, 51.5% ispitanika reklo da bi glasalo za Macrona u drugom krugu, a njih 48.5% za Le Pen. Riječ je dakle o razlici od samo 3% – na razini statističke pogreške.
To je poništilo zamah koji je Macron dobio zahvaljujući svom čvrstom stavu protiv ruske invazije na Ukrajinu i podrški toj napadnutoj zemlji. Macron sad međutim kaže kako žali što se prekasno uključio u predizbornu kampanju, budući da je bio zauzet diplomatijom vezanom uz pokušaje zaustavljanja rata i kažnjavanja agresorskog režima Vladimira Putina.
Suverenisti koji šuruju s Putinom i primaju novac od njega
I dok je centrist Macron u svom predsjedničkom mandatu imao pomalo ambivalentan, ali uglavnom kritičan stav prema Putinu, Le Pen odavno slovi kao Putinova saveznica ili barem simpatizerka, jedna u čitavom nizu desničarskih populista, reakcionara i samoprozvanih “suverenista” koji su posljednjih godina imali veliki uzlet širom Evrope i manje ili više su bliski s Putinom.
Upravo “suverenistička” politika i manje ili više izražen antagonizam prema Europskoj uniji, NATO-u i SAD-u, kao i prema liberalizmu i multikulturalizmu, povezuju Putina i desničare poput Le Pen, predsjednika talijanske Lige Mattea Salvinija, mađarskog premijera Viktora Orbana, češkog predsjednika Miloša Zemana, bivšeg vođu austrijske Slobodarske stranke Heinz-Christiana Strachea i druge.
No osim ideoloških veza, Nacionalni skup (do 2018. Nacionalna fronta, kako ju je nazvao osnivač stranke Jean-Marie Le Pen) imao je s Putinovim režimom i solidne finansijske veze.
Naime, ruska banka u državnom vlasništvu, Prva rusko-češka banka, dala je Nacionalnoj fronti kredit od 9 miliona eura 2014., kad nijedna francuska banka nije htjela kreditirati troškove njene predizborne kampanje i tako se povezati s ovom izuzetno kontroverznom strankom. Nacionalna fronta je naknadno zatražila još jedan kredit od iste banke u iznosu od čak 27 miliona eura, ali ga nije dobila.
A portal New Lines Magazine prošlog je mjeseca objavio reportažu na temelju dokumenata koji otkrivaju sustavno rusko financiranje i spletkarenje s evropskom populističkom, antiimigrantskom i evroskeptičnom desnicom.
Le Pen posjetila Kremlj prije izbora 2017. pa hvalila “novi svijet Putina i Trumpa”
O njihovoj bliskosti svjedoči i posjeta Le Pen Putinu u Kremlju 2017., neposredno prije francuskih predsjedničkih izbora. Uprkos tom srdačnom susretu, Putin je neuvjerljivo tvrdio da on ne znači njegovu podršku nijednom kandidatu na francuskim izborima.
Le Pen je tom prilikom ponovila svoje protivljenje evropskim sankcijama Rusiji zbog rata u Ukrajini. U toj je kampanji takođe otvoreno pozivala na savez Rusije, Europe i SAD-a “u borbi protiv islamista”, prije svega Islamske države koja je tada harala Sirijom i Irakom i izvršavala terorističke napade po Evropi.
“Ovih proteklih godina pojavio se novi svijet. To je svijet Vladimira Putina, to je svijet Donalda Trumpa u SAD-u, to je svijet (Narendre) Modija u Indiji i mislim da sam vjerojatno ja ta koja s tim velikim zemljama dijeli viziju saradnje, a ne viziju podčinjavanja”, predstavila je tih dana Le Pen svoju vanjskopolitičku viziju, u kojoj je Putin bio saveznik protiv “nekontrolirane globalizacije”, a ne okorjeli diktator i destabilizator Evrope, odnosno liberalnih demokracija diljem obje strane Atlantika.
U tadašnjem intervjuu za ruske novine Izvestija dala je do znanja i da priznaje Krim kao dio Rusije. Francuska vlada i sam Macron u toj su kampanji optužili Rusiju da je cyber-napadima, odnosno upadima u server Macronove stranke Republika u pokretu, pokušala uticati na francuske izbore, a do istih zaključaka došli su i cyber-stručnjaci.
Rusi 2017. pokušali uticati na izbore u korist Le Pen kao u izboru Trumpa
Ruski mediji poput RT-a i Sputnjika i “botovi” na društvenim mrežama širili su i propagandu za ocrnjivanje Macrona, zbog čega ih je Macron nakon izbora otvoreno prozvao pred samim Putinom. Ipak, za razliku od hakersko-propagandnog uplitanja na američkim izborima godinu ranije, u korist Donalda Trumpa, Rusiji ovog puta operacija nije bila uspješna.
Inače, europski parlamentarci ove sedmice su oštro osudili saradnju krajnje desnih stranaka širom Europe s Putinovim režimom, a pritom su posebno istakli Le Pen i njen Nacionalni skup.
“Mi smo već godinama svjedoci da su neki prešli na stranu autoritarnog režima diktatora. Vladimir Putin financira ekstremnu desnicu. U Austriji, Francuskoj, Njemačkoj imamo političare koji nam daju lekcije iz patriotizma, ali ih financiraju strane sile nauštrb naših demokracija”, rekao je francuski eurozastupnik iz kluba socijalista i demokrata Raphael Glucksmann, na čiji zahtjev je i pokrenuta rasprava.
“Ona se odavno prodala Putinu, a sada pokušava postati predsjednica Francuske. To nije samo specifičnost Francuske nego je to dio ekstremne desnice u Europi”, rekao je Glucksmann i dodao da je Le Pen i dalje dužna Putinu “milijune eura”, aludirajući na to da će Putin očekivati vraćanje tog duga u nekom obliku ako Le Pen dođe na vlast u drugoj najvećoj zemlji članici EU.
Talijanski zastupnik iz kluba socijalista i demokrata Pierfrancesco Majorino zatražio je pak od Le Pen i Salvinija te drugih vodećih europskih desničara da priznaju da su pogriješili zbog suradnje s Putinom.
“Želimo da prekinete svaku vezu i da nam objasnite i novčane tokove koji su došli u vaše blagajne. Tu je također Europska unija nadležna i mora biti ujedinjena. Putin je opasan krvnik koji udara najranjivije i to treba jasno osuditi”, poručio je Majorino.
Le Pen se sad pokušava ograditi od Putina, osuđuje invaziju na Ukrajinu
Sama Le Pen se pokušala distancirati od Putina kada se našla izložena kritikama nakon što je Rusija napala Ukrajinu 24. veljače. Sad kaže da je taj rat “djelomično promijenio” njen pogled na Putina i da je ruski predsjednik “prešao crvenu liniju” jer je rat u Ukrajini “jasno kršenje međunarodnog prava i apsolutno neobranjiva”.
“Da, to je autoritarni režim, povijesno i kulturno”, rekla je prvi put u intervjuu za francusku televiziju BFMTV. Svoj posjet Kremlju 2017. pokušala je pak opravdati tvrdeći da “Vladimir Putin otprije pet godina nije isti kao danas”.
Pomalo paradoksalno, čini se da je Le Pen imala koristi od glavne konkurencije na (krajnjoj) desnici, bivšeg novinara Erica Zemmoura, koji se unatoč svom alžirsko-židovskom – dakle, imigrantskom – porijeklu etablirao kao najžešći protivnik masovne imigracije, kao i muslimanske manjine i multikulturalizma uopšteno. To je, naravno, bio zaštitni znak Le Pen, ali u ovoj kampanji se fokusirala na ekonomiju, očito u želji da se predstavi kao umjerenija od Zemmoura, piše Jutarnji.
(A.M.)
Otkriven narko-tunel ispod granice SAD i Meksika: Zaplijenjena tona kokaina VIDEO
