Izvinite, djeco
Piše: Milko Grmuša
Izvinite, djeco – jer smo mi, nesposobne, iskompleksirane i tužne čike u bljutavoj i plitkoj ovdašnjoj političkoj močvari, na putu i da ugrozimo neometano snabdijevanje hranom u banjolučkim vrtićima. To radimo jer mi ne umijemo bilo šta u politici drugo da radimo nego da stičemo poene ne tako što ćemo nešto napraviti, jer to ne umijemo, već tako što ćemo za sve okriviti naše političke suparnike. Da bismo to uspjeli, zloupotrijebićemo i vas, ono najbolje što nam je Bog poslao da nas spasi.
Izvinite, djeco -jer smo mi, ofucane rage u politici, svi jedni drugima za nešto krivi, ali i za nešto zaslužni. U kombinacijama smo svakakvim, pa na kraju dana ne smijemo reći popu pop, a bobu bob. Zato preko vas i može svaka fukara i šuša da prijeti obustavljanjem stvari koje su vama važne. Mi ne obraćamo pažnju na vas i šta treba vama, već samo i jedino gledamo kako da ušminkamo svoj ogavni dorijangrejski odraz u ogledalu.
Izvinite, djeco, jer vam svakim danom ostavljamo sve bolesniji i zatrovaniji ambijent. Ne znamo kako bismo vas vaspitavali, jer u nama primjere za poštenje, čojstvo, junaštvo i marljivost teško da ćete naći. A prevelike smo p (naučićete jednom šta ta riječ znači i da nas najbolje opisuje) da vam bar otvoreno kažemo da radite sve suprotno od nas, jer jedino možemo dobro da služimo kao antiprimjeri.
Izvinite, djeco-jer godinama nemamo pojma kako da prilagodimo obrazovni sistem vašoj kreativnosti, inteligenciji, radoznalosti i talentu, te da ga učinimo konkurentnim u širim okvirima. Mi imamo pametnu djecu, ali činimo uporno sve da njenu početnu prednost u vidu urođenih darova eliminišemo kroz nakaradno obrazovanje koje više ne služi ničemu sem pranju para.
Izvinite, djeco – mi ne obraćamo pažnju na vas i ne vaspitavamo vas. Umjesto toga se bavimo jedni drugima, nama odraslim drtinama. Pravimo jedni drugima sitne pakosti, naslađujemo se tuđim problemima, gledamo kako da unizimo sve oko sebe kako bismo dali oduška sopstvenim kompleksima, misleći jadno da ćemo tako porasti. Za to vrijeme smo vas, naše dragulje, prepustili ulici.
Izvinite, djeco – jer mi ne razmišljamo o vama, svojoj budućnosti. Toliko učaureni u svoje megaegoistične ljušture, mi smo postali uvjereni da je kosmos počeo sa nama i da će sa nama i da propadne. Ne razmišljamo uopšte o tome kakav svijet vam ostavljamo, kako će naša zemlja izgledati za trideset godina i kako će vama biti živjeti u njoj. Niti jedan ozbiljan problem koji smo naslijedili nismo riješili, a dodali smo i brojne nove.
Izvinite, djeco – jer nismo dostojni ni vas, niti vaših baki i djedova koji su daleko više vodili računa o vama, još i dok niste bili rođeni. Mi samo vodimo računa o svojim zadnjicama.
Izvinite, djeco.
