Žene trpe nasilje zbog siromaštva i socijalne isključenosti
Koordinator Sigurne kuće u Banjaluci Amela Bašić Tomić rekla je danas da je nasilje nad ženama u brojnim slučajevima posljedica siromaštva i socijalne isključenosti, te da je to osnovni razlog zbog kojeg žene žrtve nasilja ostaju u nasilnoj zajednici.
Ona je na konferenciji za novinare o temi “Ekonomska i socijalna prava žena žrtava nasilja” rekla da je za žene žrtve nasilja najvažnije zaposlenje, jer osim što je preduslov materijalne sigurnosti, ono omogućava ženama normalan život, te da vrate samopouzdanje i snagu da se bore za svoja prava.
– Ključne stvari koje ženu zadržavaju u nasilnim zajednicama je siromaštvo i nezaposlenost, koje ih takođe sprečava i da nasilje prijave- rekla je Tomićeva, koja je i član Fondacije “Udružene žene”.
Ona je poručila da je neophodno da se omoguće programi zapošljavanja, dokvalifikacije, prekvalifikacije, ali i samozapošljavanja žena žrtava nasilja, kako sva borba za prava žena žrtava nasilja ne bi ostala samo slovo na papiru.
Tomićeva je navela da zbog dugog odsustva sa tržišta rada, žene više nemaju mogućnost da nađu novo zaposlenje, te im vrlo često nedostaju i obrazovanje, radno iskustvo i vještine.
– U brojnim slučajevima žene su u srednjim godinama životne dobi, kada je teško naći posao, a dešava se i da su žrtve nasilja na početku veze prekinule započeto školovanje, ili čak pod nagovorom svojih partnera prekinuli radni odnos- napomenula je Tomićeva.
Osim toga, istakla je ona, dugotrajno trpljenje nasilja ostavlja psiho-fizičke posljedice na žene, zbog kojih one vrlo često nisu ni sposobne da rade.
– Da bi vratile kontrolu nad svojim životom, za žene koje se nalaze u Sigurnoj kući u završnoj fazi radi se na pronalaženju odgovarajuće izlazne strategije, odnosno rješenja koje bi bilo najbolje kako za ženu, tako i za djecu- rekla je Tomićeva.
Ona je istakla da je veliki prblem što žene koje prijave nasilje, ne nailaze na adekvatan tretman zaštite, što znači da se u pojedinim gradovima Republike Srpske ne izriču zaštitne mjere koje su propisane u svrhu zaštite žrtava nasilja, te da se kazne svode isključivo na novčane kazne.
– Iako se uvijek zalažemo da se nasilje u porodici tretira kao krivično djelo, te da se u skladu s tim izriču mjere zaštite kao što je udaljavanje počinioca krivičnog djela iz stambenog prostora, i zabrana prilaska, do sada u Banjaluci nije izrečena zaštitna mjera- rekla je Tomićeva.
U Sigurnoj kući u Banjaluci trenutno je smješteno pet žena i petoro djece, dok je prošle godine zabilježeno 1.114 poziva na SOS telefon u okviru Fondacije.
Socijalni radnik u Fondaciji “Udružene žene” Gorica Ivić podsjetila je da je BiH 2013. godine ratifikovala Konvenciju Savjeta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama.
– Konvencija je jedna od osnovnih alatki sa kojima se borimo za pravo žena da žive bez nasilja- poručila je Ivićeva.
Ona je navela da je Konvencija pravno-obavezujuća, što znači su države potpisnice ove konvencije obavezne da usklade svoje zakonodavstvo i da pruže zaštitu ženama u skladu sa Konvencijom.
Pravni asistent u Fondaciji “Udružene žene” Zvijezdana Marković rekla je da se može primijetiti neosjetljivost društva prema ulozi žena u javnom i političkom životu i njihovom učestvovanju u donošenju politički odluka.
– Kada se sagleda razvoj u proteklih 20 godina može se vidjeti da smo se od manje od tri odsto poslanica početkom devedesetih godina popeli na zastupljenost od preko 20 odsto- navela je Markovićeva.
Prema njenim riječima, učešće žena u strankama mora se shvatiti kao potencijal, koji se treba “afirmisati prije, za vrijeme i poslije izbora, a ne kao puka kvota”.
(Agencije)
