Vučićevo međusobno priznanje Srbije i Kosova
Foto: Agencije
PIŠE: Aleksandar Stojanović
Svaka garnitura vlasti u privremenim prištinskim institucijama, ali i međunarodni predstavnici koristili su krilaticu “međusobnog priznanja između Srbije i Kosova”. Posljednjim postupkom srpska diplomatija je dala vjerovatno posljednje što je mogla dati, a da zauzvrat nije dobila ništa.
Mediji bliski srpskoj vlasti vijest o priznavanju kosovskih* dokumenata prenijeli su tiho, ispod radara, ali su hvalospjeve na račun Aleksandra Vučića prenijeli na sva zvona. Političari i mediji u Srbiji pokušali su nas ubjediti da je Srbija na ovaj način ostvarila pobjedu, kao onomad što nas je Marko Đurić ubjeđivao u pobjedu od 5:0 u gostima.
Tada su stavljene granice, danas dokumenta kojim će se te granice prelaziti. Tako je vlast Aleksandra Vučića udarila posljednji ekser na sanduk Ustava Republike Srbije, a tzv. Kosovu je maltene zaokružio državnost.
Kada su nam govorili o “međusobnom priznanju” i najveći laik se na to nasmijao, jer Srbiji apsolutno ne zavisi od toga da li će je priznati lažna država koju ne priznaje polovina Ujedinjenih nacija. Vučić i njegovi slijepi sljedbenici sada nas ubjeđuju da su obezbjedili prolazak Srbima sa srpskim dokumentima i da je to velika pobjeda, a svjesno propuštaju onaj ključni dio – priznata su kosovska* dokumenta. Dakle, Srbija je priznala njihova, a oni će srpska dokumenta, iako baš nikakvog značaja nema da li će jedna kvazidržava da prizna ličnu kartu koju svi prepoznaju kao dokument suverene države. Bar na papiru suverene.
Vučić je vjerovatno najveći izdajnik od Tita, ali postoji veći problem. Što čovjek na tacni poklanja sve lažnoj, državi nastaloj na narkoticima i terorizmu, a svi ćute i niko ne reaguje. Otkida dio teritorije, a ljudi pričaju o Europrajdu. Još gore, sve je veći broj onih koji se ulizuju Vučiću širom regiona, ne bi li im on sa svojim zapadnim partnerima ostvario nekakve interese.
Dok ovdje pričaju o diktaturi i izdajnicima, istovremeno podržavaju jedinog srpskog autokratu i izdajnika. Dok pred očima čupa srce Srbije, umjesto da se od takve politike distanciraju, jer Republika Srpska zna šta je borba, oni mu se danas ulizuju približno kao Vulin. Oni koji danas ćute i zatvaraju oči na izdaju i predaju Kosova i Metohije, sutra bi bili spremni za malo ćara izdati i Republiku Srpsku.
Od ‘90-ih godina, gdje je bila politika Aleksandra Vučića, tu Srba nema. Od Krajine do Kosova. Tako da, onaj koji njega poziva kao “spasonosno rješenje za Republiku Srpsku” je ili totalni idiot ili izdajnik.
Pod izgovorom “investicija i ekonomskog prosperiteta” i nekakve “evropske agende” izdao je Kosovo, ništa ga ne spriječava da izda i Republiku Srpsku. Ne postoji nijedna donacija zbog koje bismo trebali biti toliko zahvalni da zatvorimo oči na izdaju. A oni koji se prodaju za te sitne pare i lažni standard, njima na čast. Takvi nisu stvorili Republiku Srpsku, niti će ona ikad od njih zavisiti.
