Trokut želja: Sarajevo i njegovi običaji
Foto: Una
Sarajevo je oduvijek imalo svoje adete (običaje). Ljudi su uvijek utjehu, ali i neki znak tražili u vjeri i svetinjama oko njih.
U Sarajevu je adet da kad započinjete neki posao, idete na ispit, ili se udajete, ženite, da obiđete “sveti sarajevski krug”. Ako imate želju, ili neki problem za koji mislite da je nemoguće riješiti, okrećete se molitvi i čuvenom sarajevskom svetom trokutu, piše Unaworld.com.
Tri lokaliteta u starom dijelu Sarajeva su kultna mjesta bez obzira na vjeroispovijest: Islamsko Turbe sedam braće (Jediler turbe) u dvorištu Čokadži hadži Sulejmanove džamije, katolička Crkva svetog Ante Padovanskog i Stara pravoslavna crkva sv. Arhangela Mihaila i Gavrila na Baščaršiji su nacionalni spomenici koje posjećuju ljudi u jednom obredu, bez obzira na njihovu vjersku pripadnost i to je vjerovatno jedinstven običaj u svijetu.
Foto: Una
Ako živite ili se školujete u Sarajevu ne možete a da ne čujete kako su neki išli na Bistrik da se pomole kako bi im se ispunila neka želja. Upravo u tom dijelu Sarajeva počinje priča o takozvanom sarajevskom trokutu sreće ili želja, zavisno ko vam o ovome pripovijeda.
Sarajevski trokut želja se sastoji od obilaska tri duhovna objekta utorkom ili petkom, koja se nalaze u neposrednoj blizini a sve u nadi da će posjeta njima osobi donijeti lijepe vijesti i ispunjenje želja.
Krug počinje od Turbeta sedam braće u Sarajevu
Početna stanica je Turbe sedam braće koje se nalazi na Bistriku. Ovo jedilersko turbe podigao je bosanski namjesnik Sulejman-paša Skopljak 1815. godine.
Prema vjerovanju osoba koja dođe treba ubaciti novčiće u vrata i prozore. Osoba prilazi Turbetu s lijeve strane i prvo novac ubacuje u poseban otvor na vratima pa potom ide duž svih sedam prozora gdje mora ubaciti istu količinu novca.
Samo u prorez na vratima može različitu sumu ubaciti. Nakon toga se osoba moli i zaželi želju zbog koje je došla.
Najzanimljiviji dio je osluškivanje, jer postoji legenda da, kada ubacite novčiće u turbe i zaželite želju, ono što prvo čujete biće vam znak kako će proći ta vaša želja, hoće li se ostvariti.
Stariji vam kažu da trebate šutjeti i slušati koju riječ, rečenicu ćete prvu čuti od slučajnih prolaznika.
Kažu vam da, ako je riječ koju prvu čuju negativna, da osoba ne treba ništa novo započinjati taj dan, ne izlaziti na ispit, ne prositi djevojku. Kakav god bio glas, osoba se na kraju treba napiti sa česme koju je napravio Čokadži Sulejman te se nakon toga ne treba vraćati istim putem kojim se došla.
Mnogi misle da je običaj ubacivanja novca u Turbe intenzivirao nakon Drugog svjetskog rata kada je Islamska zajednica ostala bez vakifa pa su ljudi na taj način pokušavali pomoći.
Nastavak u crkvi sv. Ante na Bistriku
Nakon Turbeta osoba ide prema franjevačkom samostanu i Crkvi sv. Ante na Bistriku gdje se ostavlja prilog ravan onome za Turbe sedam braće.
Ispred crkve se nalazi kip žalosne Gospe koja u krilu drži Isusa skinutog s krsta. Tu se pali svijeća te napravi krst na grudima ili pomoli na neki drugi način. Zatim osoba ulazi u samu crkvu gdje dar ostavlja ispod kipova sv. Ante i Gospe te se ispred njih pomoli i na kraju se prilog ostavlja u kasi za kruh sv. Ante, koja svaki mjesec prazni i dijeli siromasima.
Završava se u crkvi svetih arhanđela Mihaila i Gavrila
Nakon crkve Sv. Ante pređe se Carev most i preko Baščaršije dolazi do trećeg odredišta ovog duhovnog trokuta, Stare pravoslavne crkve, Crkve svetih arhanđela Mihaila i Gavrila.
I na tom mjestu se pali svijeća te ostavlja prilog u visini onih koju su ostavljeni u Turbetu i Crkvi sv. Ante. I u Staroj pravoslavnoj crkvi imaju običaj stranim turistima pričati o sarajevskom duhovnom trokutu. Pored te priče jako dubok utisak im ostavlja i ona o kovčegu s neuništivim tijelom djeteta koji se nalazi upravo tu u Crkvi. Prema legendi kada se počinjalo s gradnjom Crkve nađene su kosti djeteta koje su zatim položene u kovčeg koji se od tada nalazi na stolu. Vjeruje se da žena koja želi potomstvo treba proći ispod stola. Ali ispod njega prolaze i oni koji žele zdravlje, sreću i uspjeh svojoj djeci.
Obišli smo ovaj trokut i sreli ljude koji su pred Turbe sedam braće došli kako bi se pomolili.
“Dođem ovdje kad imam ispit, uvijek, ali ne pravim trokut samo ubacim novac i šutim dok ne čujem prve riječi. Ako je pozitivno, položim ispit, ako sam čula nešto negativno, ne položim. Vjerujem u to”, kaže sarajevska studentica Amela.
