Misterija diverzije na dnu Baltika: Švedska skriva dokumente, a novi ruski potez začudio sve

New York Times (NYT) je objavio ekstenzivnu analizu o misteriji ko je izveo diverziju na gasovod Sjeverni tok. O septembarskoj sabotaži na dnu Baltičkog mora veliki američki medij raspravlja o nizu komplikovanih teorija, ali ostaje kod zaključka kako do sada niko nije ponudio uvjerljive dokaze o počiniocu nego većim dijelom spekulacije i optužbe.

Još prije 15 godina studija švedske vlade upozorila je kako nema načina da se nadzorom spriječi diverzantska akcija na važnoj infrastrukturi na dnu Baltičkog mora. U toj studiji stoji kako je “jedan ronilac dovoljan da postavi eksplozivnu napravu”, što danas zvuči vizionarski. NYT je iznova raspravio raznorazne tehnike kojom je mogao biti raznesen gasovod u Baltičkom moru; eksploziv je mogao biti bačen s broda ili podmetnut uz sam plinovod uz pomoć ronioca ili tihih podmornica, prenosi Jutarnji.

Kolaju mnoge teorije

S obzirom na to da tehnološkim mogućnostima za izvedbu ovakve akcije raspolaže više država, te vodeći računa kako Baltičkim morem svakodnevno krstare brodovi devet zemalja, sve se nakon višemjesečne istrage ipak svodi na pokazivanjem prstom na mogućeg krivca. Poljska, Ukrajina i dio zapadnih zemalja odmah su za diverziju optužili Rusiju jer je poznato kako, na primjer, imaju tihe podmornice koje se mogu neprimijećeno kretati dubinama Baltičkog mora te postaviti eksploziv tačno gdje žele.

Jedan od problema s tom teorijom, upozorava NYT, u tome je što je Rusija počela s popravkom gasovoda, što slabi tezu o tome kako Putinov režim strateški ruši infrastrukturne “mostove” prema Evropi. Treba voditi računa kako je popravak gasovoda složena i skupa operacija koja će prema procjenama zapadnih stručnjaka koštati oko 500 miliona dolara, a to je cijena koju nećete plaćati ako ne želite da gas ponovo krene prema EU. Rusija je s druge stane, takođe bez pravih dokaza, za oštećenja na gasovoda optužila Britaniju.

Zanimljivo je kako NYT kao američki mediji ne spominje niti teoretski mogućnost američke akcije, ali spekuliše o tome kako je intrigantno to što je švedska vlada odlučila da zadrži detalje o svojoj istrazi, čak i pred zapadnim saveznicima, što ukazuje kako možda iz strateških razloga taje svoje nalaze.

Još dok se gasovod gradio, vrlo ozbiljne prigovore imali su pojedine evropske zemlje, ali i Sjedinjene Države. Poljski zvaničnici upoređivali su dogovor o gradnji gasovoda s paktom između Hitlera i Staljina, ali je ipak došlo i do gradnje Sjevernog toka 2, nakon pritisaka iz Rusije. Njemačka je brzo nakon invazije na Ukrajinu zaustavila taj projekat, i to samo nekoliko mjeseci nakon dovršetka u septembru 2021. godine.

Ukrajinske strateške pozicije

Ono što je sada novo u NYT-u odnosu na starije zapadne medijske analize o mogućim interesima za zaustavljanje podmorskog toka gasa iz Rusije prema EU, jest isticanje ukrajinskih strateških pozicija.

Još prije početka novog sukoba s Rusijom ukrajinski zvaničnici  su gasovode koji ne prolaze ukrajinskom teritorijom ocijenili kao ozbiljnu prijetnju nacionalnoj bezbjednosti. U slučaju da Rusija gasom može zaobići Ukrajinu, onda može bombardovati ukrajinsku infrastrukturu. Prošle godine ukrajinski energetski regulator poslao je pismo na 13 stranica u Poljsku kako bi koordinisali napore na sprečavanju pokretanja gasakroz Sjeverni tok 2 jer će to “negativno uticati na ukrajinsku nacionalnu bezbjednost”.

Uz to, Ukrajinci su u tom trenutku bili zabrinuti zbog komercijalne štete ako Rusi uspiju izbjeći transport kroz Ukrajinu. Naime, sve vrijeme (i tokom sukoba) ruski izvoznici plaćaju Ukrajini slanje gasa kroz cjevovode na ukrajinskoj teritoriji.

NYT tvrdi kako su u posjedu dokumenta koji ukazuje da su svakako namjeravali naplaćivati prolazak ruskog gasa u prvoj polovini 2022, uključujući i ona Gazproma i Rosnefta.

Prema tom ugovoru Ukrajina prima oko milijardu dolara godišnje kroz tranzitne naknade. Ali, sama ideja kako su možda Ukrajinci imali strateški interes sabotirati gasovod vrlo je uznemirujuća za zapadne saveznike jer bi takav čin predstavljao znak neprijateljstva za članice NATO saveza. Stoga prevladava mišljenje kako teorija ukrajinske diverzije na gasovodu ima manjkavu logiku jer su Ukrajinci sigurno svjesni svoje ovisnosti o savezništvu sa zapadnim saveznicima te se s time ne bi kockali. Neki smatraju kako Ukrajina vjerovatno i nema tehničke resurse za izvedbu diverzije; nemaju luku na Baltičkom moru, a zadnju podmornicu zaplijenili su im Rusi 2014. godine.

Putin ostaje glavni sumnjivac

Stoga, zaključuju u NYT-u, najviše evropskih vlada i dalje vide Putinov režim kao najvjerovatnijeg sabotera, i to zbog toga što su u jednom trenutku isporuke gasa intenzivno koristili za ucjenjivanje. Ipak, bez obzira na ratnu retoriku, u NYT-u ističu kako ruski isporučioci gasa nisu računali s dugoročnim prekidom isporuka u EU.

Na jednom od sastanaka Gazproma Rusi su isticali kako su Evropljani toliko ovisni u gasu da će ih nakon samo jedne hladne zime moliti za gas. S druge strane, Njemačka je, ponovimo, zatvorila Sjeverni tok 2 tako da, zaključuje NYT, Rusija nije imala naročite koristi od sabotaže, čak i ako ju je organizovala. Naime, i dalje ruske kompanije moraju plaćati Ukrajincima za tranzit gasa, suočeni su s velikim računom za popravak, a iz te pozicije ne mogu manipulisati cijenama u bilateralnim razgovorima te stvarati razdor među evropskim saveznicima.