U Banjaluci obilježena godišnjica smrti Pirsa Mekorlija
“Vidimo se sljedeći put”, rekao bi Pearse McCorley, “čuvaj se”. Njegov irski šarm i humor nas uvijek ispraćaju dok odlazimo sa redovnih konferencija za novinare ili zajedničkih susreta, kako formalnih tako i neformalnih, na kojima smo sa njim mogli razgovarati o bilo kojem životnom događaju – prošlom i sadašnjem.
Danas ne oplakujemo njegovu smrt, već slavimo radost njegovog života
Pearse – koji je ostao zapamćen po svom toplom srcu, nesebičnosti u pomaganju mnogima, posvećenosti miru i širenju ljubavi – bio je poseban međunarodni zvaničnik.
Poseban, jer se Pirs, nakon četiri godine provedene u Banjoj Luci na mjestu Portparola Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OEBS), često vraćao u ovaj grad, kako bi održao bliske odnose se kolegama, prijateljima i novinarima.
Dopao mu se grad i okolina, a u pauzama između posjeta gradu ostao je u kontaktu sa prijateljima, pratio sva dešavanja, brinuo se i pomogao dragim ljudima u Banjoj Luci. Nekoliko njih ugostio je u svom domu u Dablinu, glavnom gradu Irske.
Irac do srži svog bića i duše, imao je izuzetan smisao za humor, koji je krio dubinu životnog iskustva iz vremena prije nego što je čuo za Banja Luku i prihvatio da radi u Bosni i Hercegovini.
Kao mladić krenuo je stopama ranijih generacija svoje porodice. Porodica McCorley odigrala je značajnu ulogu u borbi za irsku nezavisnost i u uspostavljanju Irske nacionalne armije. Pearse se pridružio toj vojsci i njenim mirovnim tradicijama. Sa irskim mirovnjacima služio je i komandovao vojnicima u misijama Ujedinjenih nacija na Kipru, u Libanu i Centralnoj Americi.
Ono što mnogi Banjalučani, sa kojima je Pearse rado išao na piće ili na večeru nakon radnog dana, zapravo ne znaju je da su bili u društvu visokog rangiranog vojnog oficira –sa činom potpukovnika.
Mnogi nisu znali ni kako su Pearsea, zbog njegove vojno-logističke stručnosti, angažovala dva najpoznatija filmska režisera, Mel Gibson i Stiven Spilberg, da im pomogne u snimanju kadrova u Irskoj za dva, kasnije nagrađivana filma.
Nakon svega što je proživio tokom decenija trajanja etno-nacionalističkog sukoba između dvaju zajednica u Irskoj, Pearse je bio itekako svjestan izazova i složenosti izgradnje mira u Bosni i Hercegovini nakon ratova 1990-ih. Bio je pripremljen za dolazak u Banju Luku tako što je prije svoje službe u našem gradu obavljao dužnost šefa kancelarije u Zagrebu pri Posmatračkoj misiji Evropske zajednice u bivšoj Jugoslaviji.
Pearseov rad za međunarodnu zajednicu u Banjoj Luci trajao je od 1999. do 2003. godine – četiri godine. Utisak koji je ostavio na ljude, a svakako i utisak koji su lokalni ljudi ostavili na njega, prevazilaze svaku mjeru vremena. Toplina kojom je zračio i prenosio je na ljude oko sebe, bez obzira na njihovo etničko porijeklo ili religiju, učinila ga je nezaboravnim. Njegove česte posjete – koje su trajale duže od četvorogodišnje misije u našem gradu – učinile su da njegove prijateljske veze postanu neraskidive. Ako je ikada postojao promoter za ostvarenje čvrste saradnje između Dablina i Banja Luke, Pearse je to sigurno bio. Rad za dobrobit ljudi i odanost bila su dva ključna principa kojim se vodio u svom životu.
Pearse je stvorio posebnu vezu sa Banjom Lukom; vezu koju će oni koji su ga poznavali i voljeli sigurno nikada neće zaboraviti. “Ok onda, vidimo se sljedeći put”, rekao bi. Vjerovatno će nas nastaviti podsjećati iz ne tako dalekog raja, da se 13. februara ‘okupimo’ na dan njegovog odlaska, te da slavimo njegov život. Ovaj 13. februar sigurno neće biti posljednji – poručili su Pirsovi prijatelji i kolege iz Banjaluke.
Akcija “Kandidat”: Troje uhapšenih zbog zloupotreba pri polaganju vozačkih ispita
Donacija iz SAD-a stigla u Banjaluku: Studenti medicine dobili stotine stručnih knjiga
